Spahija, ili Sipahi (osm. tur. سپاهی [Sipâhi], od pers. سپاهی [sepâhi], u značenju „vojnik”), bili su teški konjanici Osmanskog carstva, za raziliku od lake konjice (akindžije i delije). Postojale su timarske spahije (sahibi-timar, timarli sipahi, od timara, osmanskog feudalnog poseda), i portine spahije (kapikulu sipahi) pod direktnom komandom sultana u Istanbulu.

Istorija uredi

Položaj timarskih spahija bio je sličan položaju srednjovekovnog evropskog viteza. Oni su imali imanja koja im je dodelio sultan. Običaj da zaslužne vojnike nagradi posedom na osvojenim teritorijama prvi je uveo sultan Murat I u drugoj polovini 14. veka. Spahija je polagao pravo na prihode sa tog imanja, dok je zauzvrat imao obavezu da služi u osmanskoj vojsci. Pravo na posede postalo je nasledno krajem 17. veka. Spahija je u rat vodio još do 7 pomoćnih vojnika (cebeli).

Murat I je osnovao i jedinicu portinih spahija, čiji je zadatak bio da štite sultana i njegovu porodicu, i da učestvuju u paradama sa sultanom.

Od oružja, spahije su koristile: simitar, kilič, buzdovan, bojne sekire i koplja. Nosili su okrugle štitove, metalni ili kožni oklop, a i konji su imali zaštitu. Za spahije u Anatoliji je karakteristična lakša oprema i upotreba turskog luka.

Spahije su postala najjača od 6 vrsta turskih konjičkih jedinica. Zajedno sa janičarima, do sredine 18. veka spahije su bile osnovne vojne jedinice Osmanskog carstva. Početkom 16. veka jezgro osmanskih turpa su činili 40.000 spahija i 60.000 njihovih pomoćnih vojnika. U 17. veku bilo ih je još samo 30.000. Jedinice spahija su postale manje upotrebljive u situaciji kada je u 16. veku porastao značaj pešadije i artiljerije u evropskim ratovima. Janičari su postali glavne jedinice sultana. Prihodi sa feudalnih poseda timarskih spahija su opadali, a novih osvajanja nije bilo. Ova kriza je dovela do nestanka spahija u prvoj polovini 19. veka.

U vreme Selima III (1789–1807) postojalo je još samo oko 2000 spahija. Spahije su 1826. ugušile pobunu janičara[1], ali su njihove jedinice i same bile raspuštene dve godine kasnije.

Druge upotrebe uredi

Francuske i italijanske kolonijalne trupe u Africi su dale ovo ime nekim svojim konjičkim jedinicama u 19. i 20. veku.

U praksi srpskoga jezika, ruski plemićki zemljoposednik (помещик) se najčešće naziva spahijom.

Galerija uredi

Reference uredi

  1. ^ Kinross, str. 456–457

Spoljašnje veze uredi