Rama je srednjovekovna oblast oko reke Rame i naziv stare Bosne kod mađarskih kraljeva. Naseljena je od preistorijskog doba.

U rimsko doba preko Rame je vodio put iz Salone u Srebrenicu. U mestu Varvara nalazio se važan grad Stara Bistue (Bistue vetus). Kasnije je tu sagrađena crkva posvečena Svetoj Varvari, po kojoj je mesto dobilo ime.

Rama se spominje kao slovenska župa u hronici popa Dukljanina. 1137, za vreme Bele II., došla je pod mađarsku vlast, i od tada su mađarski kraljevi u svojoj tituli nosili i naziv "kralj Rame", dok su Bosnu smatrali banovinom (prvi poznati ban Borić).[1]. U bosanskim kraljevskim titulama se ova oblast ne spominje, a nema joj traga ni u obimnim Dubrovačkim izvorima ranog srednjeg veka.[2] Glavni grad Rame je bio Prozor, u njemu je 1366 jedno vreme boravio ban Tvrtko.[3]

U Rami je do pred kraj 17. veka postojao franjevački manastir Svetog Petra. Zbog rata i turskih progona najveći deo fratara, pod vođstvom Stojana Jankovića, preselio se u Dalmaciju oko Sinja. Od 18. veka ramska župa dospela je pod Fojnicki manastir.

Austro-Ugarski grb Bosne i Hercegovine po uzoru na grb Rame

U stranim heraldičkim zbornicima navodi se grb Rame, ruka naoružana mačem. U grbovnicima Ulriha Rihentala i Konrada Grinenberga ovaj grb navodi se kao grb kraljevine Hrvatske.[4][5] Domaći tj. Ilirski grbovnici ovaj grb navode kao grb Primorja. Pod mađarskim uticajem ovaj grb ististnuo je u drugoj polovini 15. veka Bosanski grb sa krinovom krunom.[6] Za vreme naslednika Ferdinanda I. i Ivana Zapolje prešao je u službenu upotrebu Ugarske i habzburških vladara. Na osnovu ovog grba sastavljen je i grb, koji je Austro-Ugarska dala Bosni i Hercegovini.[7]

Izvori уреди

  1. ^ Konstantin Jireček (1911), Geschichte der Serben, 1, стр. 230 
  2. ^ Vjekoslav Klaić (1882), Povijest Bosne (PDF), стр. 48—49 
  3. ^ „RAMA, 1.”, Narodna enciklopedija, 3, стр. 805 
  4. ^ Ulrich von Richental (1483), Chronik des Konstanzer Konzils, стр. 338 
  5. ^ Konrad Grünenberg (1480), Das Wappenbuch Conrads von Grünenberg, стр. 54 
  6. ^ Franjo Rački (1890), „Stari grb bosanski”, Rad JAZU, XXX (101): 127—169 
  7. ^ „GRBOVI”, Narodna enciklopedija, 1, стр. 775