Zoniranje je metoda urbanističkog planiranja u kojoj opština ili drugi nivo vlasti deli zemljište na područja koja se nazivaju zonama, unutar kojih je određeno korišćenje zemljišta dozvoljeno ili zabranjeno.[1] Zone se mogu definisati za namensku upotrebu (npr. stambene, industrijske) ili mogu kombinovati nekoliko kompatibilnih upotreba.

Zoniska shema opšteg prostornog plana grada Skoplje, Severna Makedonija. Različite oblasti urbanog zoniranja su predstavljene različitim bojama.

Pravila planiranja mogu se različito definisati za svaku zonu, određujući da li se može dati planska dozvola za izgradnju određenog objekta. Zoniranje može odrediti razne direktne i uslovne namene zemljišta. Ono može ukazivati na veličinu i dimenzije parcela na koje zemljište može biti podeljeno, ili na oblik i razmere zgrada. Ove smernice su uspostavljene radi regulisanja gradskog rasta i razvoja.[2][3]

Zoniranje je najčešći regulatorni metod urbanog planiranja koji koriste lokalne ouprave u razvijenim zemljama.[4][5][6] Izuzeci uključuju Ujedinjeno Kraljevstvo i grad Hjuston.[7]

OpsegУреди

Primarna svrha zoniranja je razdvajanje upotreba za koje se smatra da su nekompatibilne. U praksi se zoniranje takođe koristi da bi se sprečilo da novi razvoj ometa postojeće namene i/ili da bi se sačuvao „karakter” zajednice.

Zoniranje može obuhvatati regulisanje vrsta aktivnosti koje će biti prihvatljive na određenim parcelama (kao što su otvoreni prostor, stambene, poljoprivredne, komercijalne ili industrijske), gustine pri kojima se te aktivnosti mogu obavljati (od kuća male gustine kao što su samostalni porodični domovi, do velike gustine kao što su stanovi u visokim zgradama), visina zgrada, količina prostora koji strukture mogu da zauzimaju, lokacije zgrade na parceli (udaljenosti), proporcije tipova prostora na parceli, kao što su veličina uređenog prostora, nepropusnih površina, saobraćajnih traka i da li je parkiranje omogućeno ili ne.

ReferenceУреди

  1. ^ Lamar, Anika (1. 12. 2015). „Zoning as Taxidermy: Neighborhood Conservation Districts and the Regulation of Aesthetics”. Indiana Law Journal. 
  2. ^ Urban Stormwater Management in the United States. National Academy of Sciences. 2009. 
  3. ^ Hodge, Gerald (2014). Planning Canadian Communities. Toronto: Thomson. стр. 388—390. ISBN 978-0-17-650982-8. 
  4. ^ Caves, R. W. (2004). Encyclopedia of the City. Routledge. стр. 784. ISBN 978-0415862875. 
  5. ^ E.g., Lefcoe, George, "The Regulation of Superstores: The Legality of Zoning Ordinances Emerging from the Skirmishes between Wal-Mart and the United Food and Commercial Workers Union" (April 2005). USC Law, Legal Studies Research Paper No. 05-12; and USC Law and Economics Research Paper No. 05-12. Available at SSRN 712801
  6. ^ BMVBS - Startseite. Bmvbs.de. Retrieved on 2013-07-19.
  7. ^ „Houston Doesn't have zoning, but there are workarounds”. Rice Kinder Institute for Urban Research. 2020. 

LiteraturaУреди

Spoljašnje vezeУреди