Отворите главни мени
Knez Branimir spomenik iz Nina

Knez Branimir (Branimerus, Branimirus, Brannimerus, Brenamir), bio je od 879 do 892. godine jedan od hrvatskih vladara. Na vlast je došao nakon nasilnog svrgavanja sa vlasti svog prethodnika, provizantski orijentisanog kneza Zdeslava (878 — 879.).[1] Za njega se na osnovu pisanja mletačkog hroničara Ivana Đakona..neki Slaven po imenu Brenamir prisvojio je vlast u Zdeslavovoj kneževini, pretpostavlja da nije pripadao hrvatskoj vladarskoj lozi Domagoj kako to neki misle, iako je imao posede na području Ravnih kotara. Uz Trpimira, smatra se najznačajnijim hrvatskim vladarem u 9. veku.[2]

TitulaУреди

Titule princeps i comes Branimi Branimir je dobio od papske kancelarija, dok na kamenim spomenicima uz oznaku dostojanstva dominus nosi i naziv comes i dux.

IstorijaУреди

Kneževina Hrvatska koja se u 9. veku nalazila na granici latinskog zapada (Franačko carstvo) i grčkog istoka (Vizantisko carstvo), na čelu sa njenim vladarima imala je jako izraženu težnju da ostvari nezavisnost u odnosu na dve velesile iz okruženja, i svoju vlast veže uz papu kao poglavara hriščanske Crkve — kako bi od Papske Države, Hrvastska kneževina stekla potvrdu svoje vlasti. Nakon što je Branim izrazio vernost papi Ivanu VIII, on ga je, zajedno sa hrvatskim narodom i njegovom državom, blagoslovio 21. maja 879. u crkvi Svetog Petra u Rimu. Taj blagoslov prema tadašnjemu međunarodnom pravu — u skladu s ideologijom papinskog univerzalizma i njegovim pravom priznavanja zakonitosti vlasti i vladara – proglasilo je Branimira za zakonitog vladara Hrvatske, kao nezavisne države.

Čvrsta veza sa Papskom državom, koju je Branimir za vreme svoje vladavine uspostavio, nastaviće da traje i za vreme kasnijih hrvatskih vladara.[3]

Značaj Branimirove vladavineУреди

Branimirova vladavine  u kojoj je on izgrađivao političke odnose u Evropi ne oslanjajući se ni na Vizantiju ni na Franačku državu, imala je za cilj da oslobodi Hrvatsku političkog uticaja velikih sila i učiniti je samostalnom kneževinom. Tako je vlast Branimira donala Hrvatima ne samo političku samostalnost već i jačanje veza s Rimom, koji su rezultovale verskim i kulturnim preporodom koji se ogladao pre svega u izraženoj crkvenoj graditeskoj delatnost koju je dominantno sprovodio ninski biskup Teodozije. Tada su širom Branimirove kneževine izgrađene mnoge nove crkve, mogi antički objekti prilagođeni novoj nameni, a starije sakralne građevine obnovljene ili dograđene.[4]  

O knezu Branimiru, periodu i značaju njegove vladavine, od svih ranosrednjovekovnih vladara hrvatske države, ostalo je najviše pisanih dokumentacija. Uz brojne epigrafske spomenike, za njim je ostala korespondencija sa papom Ivanom VIII, zapis njegovog imena i imena njegove žene kneginje Maruše (Mariosa cometissa) u Čedadskom evangelijaru itd.

Iako se od sredine 9. veka u hrvatskoj javlja velik uzlet graditeljstva, u Branimirovo vreme on je punim intentitet nastavljen i tokom cele druge polovine 9. veka, pre svaga zahvaljući Branimirovoj vladavini, za koju se vezuje vrhunac definisanja hrvatskog prostora, završetak procesa pokrštavanja, koje je vidljiv kroz crkveno graditeljstvo i brojne pogrebne običaje.[5]

Bilo je to vreme spomenički bogatog predromaničkog umetničkog i stilskog izražaja. U kome je nastala brojna epigrafska spomenička građa sa imenom Branimira, najčešće uklesivanim imenom u spomeničkoj baštini iz perioda ranih hrvatskih vladara. Među njima se posebno izdvaja onaj iz Muća Gornjeg, na kome je uz Branimirovo ime uklesana i godina 888, što je prva dokumentiovana godina na jednomu hrvatskom srednjovekovnom epigrafskom spomeniku.[6][7][8]

Spomeničko nasleđe iz perioda vladavine kneza BranimiraУреди

Kameni ostaci sa crkava iz perioda vladanine kneza Branimira

IzvoriУреди

  1. ^ F. Sišić: Priručnik izvora hrvatske historije, I/1. Zagreb 1914, 123–124, 202–208.
  2. ^ D. Gruber: Branimir i Mutimir, hrvatski knezovi. Prosvjeta (Zagreb), 13(1905) 16, str. 511–514; 17, str. 540–547
  3. ^ Lj. Hauptmann: Koje su sile hrvatske povijesti odlučivale u vrijeme narodne dinastije. Zbornik kralja Tomislava. Zagreb 1925, 174–175.
  4. ^ J. Lučić: Crkvene prilike u Hrvatskoj za kneza Branimira (879–892). Croatica Christiana periodica, 10(1986) 17, str. 1–16
  5. ^ Lj. Karaman: Iz kolijevke hrvatske prošlosti. Zagreb 1930, 80–81
  6. ^ Š. Ljubić: Pisan spomenik iz dobe hrvatskoga vojvode Branimira. Rad JAZU, 1874, 26, str. 93–102.
  7. ^ F. Rački: Pisan spomenik iz dobe hrvatskoga vojvode Branimira. Ibid., str. 103–108.
  8. ^ Documenta historiae Chroaticae periodum antiquam illustrantia. Zagrabiae 1877, 8–14, 374–384. — R. Horvat: Branimir i Teodozije. Crtice iz hrvatske crkvene povijesti. Danica (kalendar), 1898, str. 119–129

Spoljašnje vezeУреди