Корисник:Geonalog1/песак
Овај чланак је део пројекта семинарских радова на Географском факултету у Београду. Датум уноса: новембар—децембар 2016. Ова група студената уређиваће у простору чланака. Немојте пребацивати чланак у друге именске просторе. Позивамо вас да допринесете његовом квалитету и помогнете студентима при уређивању. |
Dolina Pčinje je predeo izuzetnih odlika koji se nalazi na jugu Srbije na granici sa BJR Makedonijom, na teritoriji opštine Bujanovac u Pčinjskom okrugu, na području katastarskih opština Starac, Jablanica i Vogance[1]
Geografski položaj i reljef уреди
Zaštićeni prostor je omedjen padinama Starca (Staračka kula 840 m n. v.), na severozapadnoj strani i padinama Kozjaka (Kitka 1.211 m n. v.) na jugoistočnoj strani (državnom granicom) čijim dolinskim, sredičnim delom protiče reka Pčinja (pravac severoistok-jugozapad), blago meandrirajući. Površina pod nazivom „Dolina Pčinje” zahvata 2.606 hektara, odnosno površinu zaštićenog prirodnog dobra.[2] Visoke planine su Besna Kobila, Kozjak i Starac. Nepuna 2 km nizvodno od Trgovišta, na desnoj obali reke izdižu se moćne kupaste stene koje stanovnici nazivaju Vražji kamen. Kamene kupe su visoke pedesetak metara.[3]
Hidrografske odlike уреди
Pčinja je granična reka čiji se izvori nalaze u Srbiji, a ušće u Vardar (Makedonija). Gornji tok reke se nalazi na teritoriji Srbije, dok srednji i donji tok su na teritoriji Makedonije.[4]Pčinja je jedan od najznačajnijih vodotoka Egejskog sliva kome pripada svega 2.2% teritorije Srbije. Od ukupne dužine ove reke koja iznosi 135 km, kroz Srbiju prolazi u dužini od 52 km (38.5%). Pčinja nastaje od nekoliko izvorišnih krakova koji se spuštaju s jugozapadnih padina planine Dukat u krajnjem jugoistočnom delu Srbije. Najznačajniji među njima izvire ispod vrha Bela voda, na 1.664 m nadmorske visine. U izvorišnom delu nosi naziv Crna reka, između naselja Radovnica i Trgovište ime joj je Tripušnica, a nizvodno od Trgovišta, po primanju Kozjedolske reke, počinje Pčinja. U okviru granica zaštićenog prirodnog dobra nalazi se tok Pčinje u dužini od oko 12.8 km (1.3 km jugozapadno od Male reke do granice Republike Srbije sa BJR Makedonijom) i sa šumama Kozjaka predstavlja dominantni prirodni resurs.[5]
Klima уреди
Klima ovog regiona je umerenokontinentalna sa znatnim uticajem mediteranske klime koja prodire dolinom Pčinje.[6] Visoke planine Besna Kobila, Kozjak i Starac izlažu ovaj predeo nepovoljnom uticaju planinsko-kontinentalne klime.[7] Temperature vazduha su za nekoliko stepeni više od onih u severnijim delovima Srbije, a i padavine su manje, pa je pluovimetrijski koeficijent najmanji kao i indeks suše za jul i avgust.[8]
Flora уреди
Flora doline reke Pčinje, predstavlja mešavinu flornih elemenata kontinentalne Srbije i mediteranske Makedonije. Ovde se sreću mnoge vrste kojima je ovo najjužnija ili najsevernija granica rasprostranjenja na Balkanskom poluostrvu, kao što su:
- vedričica (Fritillaria graeca Boiss.&Spr);
- sitni lanilist (Linaria simplex (Willd.) D.C.);
- žuta imela (Loranthus europaeus Jacq.);
- dlakavi ranjenik (Stachys plumosa Grsb.);
- kamenika (Teesdalea coronopifolia (Berg.) Thell.);
- niški ljutić (Ranunculus psylostachys Grsb.);
- lavlja šapa (Leontodon fasciculatus (Biv.) Nym);
- podlanik (Clypeola jonthlaspi L. subsp. microcarpa (Mor.) Fior.);
- babine vlasi (Armeria rumelica Boiss);
- prečica (Selaginella helvetica (L.) Spreng.) i dr.
Vegetacija doline Pčinje predstavljena je klimazonalnom zajednicom Quercetom farnetto - cerris carpinetosum orientalis pubescentosum Jov. - šuma sladuna i cera sa grabićem i meduncem. Na severnim padinama Kozjaka u klisuri Pčinje razvijaju se brojne polidominantne reliktne zajednice i to:
- zajednica grabića i hrasta na krečnjaku (Carpinio orientalis-Quercetum mixtum calcicolum);
- zajednica bukve, pančićevog maklena, mečje leske (Fago-Aceri intermediae colurnetum Jov.) i drugih vrsta.
Osim njih tu su i osiromašene reliktne šumske zajednice:
- zajednica predplaninske bukve sa mečjom leskom (Fagetum submontanum colurnetosum Jov.);
- zajednica cera i grabića sa meduncem (Quercetum cerris carpinetosum orientalis pubescentosum Jov.);
- zajednica crnog jasena sa grabićem i meduncem (Orno-Quercetum pubencentis carpinetosum orientalis Gaj.);
- zajednica kitnjaka sa grabićem (Quercetum petreae carpinetosum orientalis Gaj.);
- zajednica kitnjaka sa crvenom klekom (Quercetum montanum juniperetosum excelse).[9]
Fauna уреди
U reci Pčinji nalazi se izuzetno retka vrsta pastrmke (Salmo trutta). Iz klase vodozemaca konstatovano je ukupno 10 vrsta iz 5 familija, dok je iz klase gmizavaca konstatovano ukupno 17 vrsta iz 7 familija. Od uočenih vrsta navodimo sledeće interesantne primere:
- grčka kornjača (Testudo graeca);
- balkanski zidni gušter (Podarcis erhardii);
- smuk šilac (Coluber najadum).
Ukupno je zabeleženo 67 vrsta ptica. Evidentirani broj vrsta je manji od stvarnog broja vrsta ptica, što je rezultat vremenske i sezonske ograničenosti (postreproduktivni aspekt, početak migracije i sl.). Kao posebno interesantne treba izdvojiti sledeće vrste:
- jarebica kamenjarka (Alectoris graeca);
- mediteranska belka (Oenanthe hispanica);
- ridji mišar (Buteo rufinus);
- ridjoglavi svračak (Lanius senator).
Na ovom području su zabeležene i sledeće vrste koje zaslužuju posebnu pažnju:
- jastreb osičar (Pernis apivorus);
- bela kanja (Neophron percnopterus);
- orao zmijar (Circaetus gallicus);
- sivi soko (Falco peregrinus);
- crna roda (Ciconia nigra);
- kamenjarka (Alectoris graeca);
- buljina (Bubo bubo);
- balkanske senice (Parus lugubris).
Registrovano je više vrsta detlića: (Picus viridis, Dendrocopos medius) i druge ptice. Nekoliko grupa sisara naseljava ovo područje. U Južnoj Srbiji koja uključuje područje predela izuzetnih odlika do sada je zabeležena skoro polovina svih vrsta sisara Srbije (51 vrsta). Na nižim nadmorskim visinama sreće se belogrudi jež (Erinaceus concolor), a na višim nadmorskim visinama od bubojeda susrećemo šumsku rovčicu (Sorex araneus), malu rovčicu (Sorex minutus) i dr. Od ove grupe sisara na Kozjaku posebno je značajna planinska rovčica (Sorex alpinus). Gotovo neistražena grupa kičmenjaka su slepi miševi. Pretpostavlja se da na području sliva reke Pčinje koji se nalazi u okviru zastićenog područja, živi 10 vrsta ove grupe. Od više vrsta glodara koji žive u ovom području, izdvajaju se glodari:
- puh lešnikar (Sorex alpinus);
- ridja vohularica (Clethrionomys glareolus);
- žutogrli miš (Apodemus flavicolis) i dr.
Najinteresantnija i najatraktivnija grupa kičmenjaka su zveri. Ujedno zveri, pogotovo krupne vrste su jako ugrožene od strane čoveka. PIO „Dolina Pčinje” je stanište za mnoge vrste zveri:
- vuk (Canis lupus);
- lisica (Vulpes vulpes);
- divlja mačka (Felis silvestris);
- kuna zlatica (Martes martes);
- belica (Martes foina) i dr.
Pored vodenih površina ovde se može naći i vidra (Lutra lutra). Vrsta zveri koju je važno spomenuti, a za koju se sada samo pretpostavlja da naseljava PIO „Dolina Pčinje” je ris (Lynx lynx). Od drugih predstavnika životinjskog carstva ovog područja treba spomenuti srnu (Capreolus capreolus) i divlju svinju (Sus scrofa).[10]
Turizam уреди
- Pešačenje: Redovno se organizuju pešačke ture do isposnice Sv. Prohora Pčinjskog (2,8 km) uz pratnju čuvara prirode, a po potrebi se može obezbediti i prevodilac. Turu nije potrebno unapred rezervisati. Prolazi se kroz stare hrastove šume, teren je brdovit, pa je potrebna fizička pripremljenost da bi se prepešačio. U jednoj turi moguće je voditi najviše dvadesetak osoba. Za one koji ne mogu da pešače, organizovan je prevoz džipom tri puta u toku dana. Ruta se može preći u oba smera za oko dva do tri sata. Put je neasfaltiran i pretežno se prolazi kroz šumu.
- Planinarenje: Postoje dve planinarske staze - „Četiri hrasta” ( 2,2 km) i „Isposnica” ( 2,8 km).
- Biciklizam: Biciklistička staza se proteže od manastira do Gornjeg Starca. Dugačka je 4,5 km. Moguće je iznajmljivanje bicikala.
- Posmatranje ptica: Postoje tri osmatračnice u opštini Gornji Starac. Pristup se ne naplaćuje.
- Izleti: Na izletištima „Gornja reka”, infrastruktura je skromna.
- Plivanje: Postoje prelepe plaže pored reke Pčinje, a moguće je iznajmiti i pedalinu.
- Kampovanje: U toku leta se redovno održava eko-kamp za decu srednjoškolskog uzrasta.
- Rekreativni ribolov: Dozvole za ribolov se mogu kupiti u kancelariji čuvarsko-nadzorne službe u okviru manastira.
- Avanture: Sportsko penjanje uz stene.
- Manifestacije: Organizuju se manifestacije narodnih običaja i spremanja domaće hrane. Najčuvenija je dvodnevni Ivanjdanski, odnosno Sedmojulski vašar.[11]
Centar za posetioce уреди
Nalazi se u okviru konaka manastira Sv. Prohor Pčinjski. U manastirskoj suvenirnici i u Prirodnjačkoj izložbenoj postavci prodaju se više od 15 vrsta razglednica, brošure, flajeri i publikacije na srpskom i engleskom jeziku, kao i razni drugi suveniri. Moguće je kupiti i lokalne proizvode kao što su pčinjski med, raženo brašno, brašno od heljde, manastirsko vino, rakija i drugi proizvodi. Prirodnjačka izložbena postavka je pogodna za dečji i školski turizam. Ulazak u zaštićeno područje se ne naplaćuje.[12]
Istorijat zaštite PIO „Dolina Pčinje” уреди
Područje planine Kozjak sa delom doline reke Pčinje, na osnovu Zakona o zaštiti životne sredine i predloga Zavoda za zaštitu prirode Srbije, Vlada Republike Srbije je 1996. godine proglasila za prirodno dobro od velikog značaja, površine 2.485 hektara. Vlada Republike Srbije je 2003. godine donela Uredbu o izmenama i dopunama koja sadrži izmene granica prirodnog dobra površine 2.606 hektara kojim je zaštićena okolina manastira inkorporirana u predeo izuzetnih odlika i utvrdila novog staraoca, Srpska pravoslavna crkva - Pravoslavna eparhija vranjska u Vranju. Pravoslavna eparhija vranjska donela je Srednjoročni program zaštite i razvoja PIO „Dolina Pčinje” za period od 2004. do 2008. godine, koji je realizovan u prethodnom periodu i u okviru koga su započete odredjene aktivnosti u okviru zaštite, uredjenja i prezentacije zaštićenog prirodnog dobra.[13]
Reference уреди
- ^ Предео изузетних одлика ДОЛИНА ПЧИЊЕ http://dolinapcinje.org/cir/Siteview.asp?ID=5. Приступљено 26. 12. 2016. Недостаје или је празан параметар
|title=
(помоћ) - ^ Предео изузетних одлика ДОЛИНА ПЧИЊЕ http://dolinapcinje.org/cir/Siteview.asp?ID=5. Приступљено 26. 12. 2016. Недостаје или је празан параметар
|title=
(помоћ) - ^ Bosnić, D. (2009). Prirodna blaga Srbije. Beograd: Mladinska knjiga. стр. 28. ISBN 978-86-7928-209-5.
- ^ Avramović, D., Zlatković, B., Randjelović, N. „Zaštićena prirodna dobra jugoistočne Srbije” (PDF). str. 3. Приступљено 26. 12. 2016.
- ^ Предео изузетних одлика ДОЛИНА ПЧИЊЕ http://dolinapcinje.org/cir/Siteview.asp?ID=6. Приступљено 26. 12. 2016. Недостаје или је празан параметар
|title=
(помоћ) - ^ Avramović, D., Zlatković, B., Randjelović, N. „Zaštićena prirodna dobra jugoistočne Srbije” (PDF). str. 3. Приступљено 26. 12. 2016.
- ^ Bosnić, D. (2009). Prirodna blaga Srbije. Beograd: Mladinska knjiga. стр. 28. ISBN 978-86-7928-209-5.
- ^ Avramović, D., Zlatković, B., Randjelović, N. „Zaštićena prirodna dobra jugoistočne Srbije” (PDF). str. 3. Приступљено 26. 12. 2016.
- ^ Avramović, D., Zlatković, B., Randjelović, N. „Zaštićena prirodna dobra jugoistočne Srbije” (PDF). str. 3-4. Приступљено 26. 12. 2016.
- ^ Предео изузетних одлика ДОЛИНА ПЧИЊЕ http://dolinapcinje.org/cir/Siteview.asp?ID=9. Приступљено 12. 1. 2017. Недостаје или је празан параметар
|title=
(помоћ) - ^ „Atlas turističkih potencijala zaštićenih područja Srbije” (PDF). str. 49. Приступљено 26. 12. 2016.
- ^ „Atlas turističkih potencijala zaštićenih područja Srbije” (PDF). str. 49. Приступљено 26. 12. 2016.
- ^ Предео изузетних одлика ДОЛИНА ПЧИЊЕ http://dolinapcinje.org/cir/Siteview.asp?ID=5. Приступљено 26. 12. 2016. Недостаје или је празан параметар
|title=
(помоћ)
Literatura уреди
Bosnić, D. (2009). Prirodna blaga Srbije. Beograd: Mladinska knjiga. стр. 28. ISBN 978-86-7928-209-5.