Polisindeton (gr. πολυσύνδετον - sa više veza) jeste termin antičke retorike za stilsku figuru koja se sastoji u ponavljanju istog ili različitih veznika između nekoliko reči ili rečenica. Često se sreće u poeziji, na primer:

„Nekada sam i vas na koljenu cupko, / i donosio vam slatke šećerleme, / i ljubio dugo vaše plavo tjeme, / i čelo, i lice nevino i ljupko.” (Šantić, „Gospođici“),

i u prozi:

„Čovek je na njoj kao na čarobnoj ljuljašci: i zemlju prelazi, i vodom plovi, i prostorom leti, i opet je čvrsto i sigurno vezan za kasabu i svoju belu kuću, ...“ (Andrić, Na Drini ćuprija, 101).

Ponekad pisac uporedo koristi polisindeton i asindeton:

Prodiru kroz kamen, zemlju, tmine rječne, / Plijene i nose, i nište, i biju: / …” (Šantić, „Časovi”).[1]

Reference уреди

  1. ^ Živković, Dragiša. Rečnik književnih termina (1986. изд.). Beograd: NOLIT. ISBN 8619019627.