Tomo Skalica — разлика између измена

Po knjizi rođenih i krštenih u Brodu, sin je Tome i Marije, rođene Križanović. Kršteni kum je bio Martin Krvolić. Potomak je ugledne, starosjedilačke brodske porodice koja se u raznim spisima spominje 150 godina. Pradjed mu je bio poručnik Skalica. Bio je vršnjak i prijatelj Andrije Torkvata Brlića. Razlozi za odlazak na put oko svijeta su bili političke prirode. Kad je Skalica 1851.g. pošao na put, još je živio njegov otac Tomo, bogati i ugledni građanin, a sam Tomica imao je u Brodu staklanu. A. T. Brlić bio je 1848.g. u Slovačkom ustanku, na Slavenskom konkresu i na barikadama u Pragu, u taboru bana Jelačića, te je kao Jelačićev emisar bio poslan 1848.-1849.g. u Pariz, da tamo pobija mađarsku propagandu. Brlić je svuda djelovao revolucionarno, pa je vrlo vjerovatno, da je imao i znatnijeg političkog uticaja na svog vršnjaka i sugrađanina Tomu Skalicu. Zbog suprostavljanja Bahovom režimu pojedinci su morali i da emigriraju. Da je to razlog odlaska Tome Skalice na put oko svijeta da se naslutiti i iz teksta u "Nevenu" god. 1845. na str 184: "...Ovaj naš zemljak, stradavši, ostavi svoju otadžbinu..." Tomo je bio i zatvoren zbog nekog političkog paškvila. Potvrdu za povezanost Tome Skalice s A. Torkvatom Brlićem nalazimoteknalazimo tek na povratku Skaličinom s njegovog svjetskog putovanja.

God. 1855.vraća se kući Tomo Skalica nakon četverogodišnjeg lutanja po svijetu. Po povratku se usko povezao s A. T. Brlićem u političko-nacionalnoj akciji. 1855. se vraća u Brod iz Beča i Andrija Torkvat Brlić, zbog teške očeve bolesti. U aprilu iste godine mu umire otac, a u februaru 1856. umire i Skaličin otac Tomo. A. T. Brlić vraća se u Beč, te još sljedeće (1856) godine studira pravo u Beču. I dok Brlić u Beču svršava pravo, Skalica se opet udomaćuje u Brodu i piše svoje putopise. Dopisivao se sa Andrijom o svom staklarskom zanatu i pisanju putpisaputopisa koje planira poslati u Zagreb, u Društvo "Neven".

Tomica je prvo putovao u Beč, u maju 1851. U Češkoj je čekao da dobije pasoš. Zatim odlazi u Hamburg, pa u Bremen.Tu se ukrcao na finski brod "Suomi" koji se opremio za lov na kitove, a plovio je prvo u Ameriku. 20. 10. 1851. brod se otisnu u Sjeverno more. Prvo su išlistigli u Finski zaljev sve do Kronštata, i opet natrag u Sjeverno more kroz Kategat, pa do engleske obale. 29. 11. 1851.proploviđe Kanal la Manš, dotaknuše sefrancuskese francuske obale, pa seondase onda, ostavivši evrospko kopno, otisnuše u Atlanski okean u jugozapadnom pravcu.

Uz zapadnu obalu Afrike otisnuše se u Okeanokean i pređoše ekvator. Preplovivši Atlantik ugledaše istočno kopno Južne Amerike. Uz obalu Brazila, prošli su pored Montevidea i Buenos Ajresa pa se približiše južnom rtu Amerike početkom februara 1852. u vrijeme kada se kapetan Visin otisnuo u more, da oplovi svijet (Dugo se pogrešno mislilo da je Visin prvi naš čovjek koji je oplovio svijet). Uz zapadnu obalu Južne Amerike krenuše put sjevera. Zadržali su se nekoliko dana u glavnom gradu Čilea. 15. 4. 1852. stižu u San Francisko. Pošto mu se grad svidjeo dvoumi se da li da tu i ostane. Kapetan broda ga od toga odgovara nudeći mu da ostane na njegovom brodu i da s njime pođe u lov na kitove. Ukrcaju se ponovo na brod 21. 4. 1852. te krenu natrag najprije u južnom pravcu, kroz Kalifornijski zaljev, a onda otisnu na sjeveroistok u Tihi okean. Stigli su na Havaje, u Honolulu. Oduševljen sa zemljom vječnog proljeća nastavljaju put i stižu u luku Petropavlovsk u Kamačatki.