Đorđo de Kiriko — разлика између измена

Садржај обрисан Садржај додат
м ispravke .+ породица
м Бот: исправљена преусмерења
Ред 29:
Nakon što se puno selio po Evropi, i posle izbijanja [[Prvi svetski rat|Prvog svetskog rata]] vraća se u Italiju gde se pridružuje italijanskoj vojsci. Međutim, u vojsci je proglašen nedovoljno sposobnim za vojne dužnosti, zbog toga ga premeštaju u bolnicu u Feri. Godine [[1915]]. de Kiriko je upoznao futuristu Karla Kara. Nastavio je da slika i [[1918]]. premešten je u [[Rim]], a takođe [[1918]]. su njegova dela izlagana u Evropi.
 
Osnivač je [[метафизика|metafizičke]] škole u slikarstvu. Najbolji deo svog slikarskog opusa stvorio je između [[1909]]. i [[1919]], u svojoj metafizičkoj fazi, s motivima mirnih mediteranskih gradova punih svetla. Sledećih je godina definisao kanone metafizičkog slikarstva, a njegova su razmatranja objavljena u časopisu „''-{Pittura metafisica}-''“ („Metafizičko slikarstvo“). Radove nastale između [[1915]]. i [[1925]]. karakterišu teme i motivi ogoljene arhitekture u nerealističnoj perspektivi, uronjene u tajanstvenu atmosferu, bez ljudskih likova. U prikazima enterijera iz istog razdoblja zatiču se predmeti izmešteni iz svog prirodnog ili očekivanog konteksta, čime se postiže efekat nadrealnog. Javljaju se i uznemirujući klasični motivi (Hektor i Andromaha, (''-{Ettore e Andromaca}-''), 1917). Na motiv krojačke lutke, simbol savremenog čoveka, nadahnuo ga je „čovek bez lica“, lik iz drame njegovog brata, književnika i slikara Alberta Savinija. Oženio se [[1924]]. prvom ženom, ruskom balerinom Raisom Gurevič, nakon čega su se zajedno preselili u Pariz. [[1928]]. održao je svoju prvu izložbu u [[Njujork]]u, a ubrzo posle toga i u [[LondonЛондон|Londonu]]u.
 
Godine [[1930]]. upoznaje i svoju drugu zenu Izabelu Pasker Far sa kojom će ostati do kraja života i najzad se ponovo doseliti u Italiju, tačnije Rim gde će se i skrasiti [[1944]].