Разговор:Анте Павелић — разлика између измена

нема резимеа измене
м (stranica za razgovor)
 
:Manje-vise se sa svim slazem, ali to nije tema danas. Imas slučaj Šimunić gde je dobar deo stadiona skandirao ''Za dom spremni'', pa Thompsona, proslavu 10. aprila medju emigrantima, pa sve dok jedan gradonačelnik [[Дан победе|9. maja]] čestita pobedu nad '''anti'''fašizmom na skupu jedne brigade [[HOS]]-a. Mislim da među Hrvatima ima puno iskrenih antifasista, ali ovo su stvarno veliki problemi. --[[Корисник:BokicaK|<font style="background: black" face="Courier" color="white">'''&nbsp;-{Bojan}-&nbsp;'''</font>]][[Разговор са корисником:BokicaK|<font style="background: white" face="Courier" color="black">'''&nbsp;-{Razgovor}-&nbsp;'''</font>]] 07:44, 16. мај 2014. (CEST)
 
"Braćo ustaše! Želio sam da se u ovim časovima pogledamo oči u oči. Želio sam da si progovorimo od srca srcu, da si reknemo jezikom koga u prvom redu razumjete braćo ustaše vi, a koji jezik razumije i cjelokupni hrvatski narod. Ima ih i kod kuće, hvala Bogu malo. Svatko znade da to uskrsnuće nije došlo preko noći. Bio je dugi niz desetljeća, moguće i stoljeća priprema za to hrvatsko narodno i državno uskrsnuće. Kroz vijekove u vremenu ropstva, u vremenu okrnjene slobode, hrvatski je narod davao iz svoje sredine sinove koji su bili preteče, koji su pa i čitave svoje živote radili i borili se za ovo što mi danas imademo. No napose u posljednjih dvadeset godina hrvatski je narod dao iz sebe borce, dao iz sebe sinove koji su pripravili i zadnje pute, koji su učinili zadnje čine, zadnja djela za potpuno oslobođenje hrvatskoga naroda. Malodušnici rekli da smo ludi, onda su rekli da smo fantasti, onda su rekli da smo tuđi plaćenici. Braćo ustaše danas su oni luđaci, danas su oni malodušnici, danas su oni tuđi plaćenici, a mi smo Nezavisna Država Hrvatska. Oslobođenje hrvatskoga naroda i uspostavu Nezavisne Države Hrvatske utvrdili su, donijeli dva velika naroda, države Osovine sa svojim dvama velikim vođama. Zato smo mi njima zahvalni, zato će im hrvatski narod biti vječno zahvalan. Danas je hrvatski narod uz bok slobodnih naroda, danas je hrvatska država potpuno ravnopravna sa svim slobodnim i nezavisnim državama. Mi smo u tom doprinijeli i koju žrtvu, no narod koji nije kadar podnijeti žrtvu nije kadar niti živjeti. Kada smo mi pravili ugovore o granicama onda nismo pravili nagodbe ni sporazume. Nagodbe i sporazume pravili su političari koji nisu bili predstavnici slobodnoga naroda i nezavisne države. Mi smo kao predstavnici slobodnog i suverenog naroda i predstavnici Nezavisne Države Hrvatske pravili međunarodne ugovore. Ja vam mogu reći da će uskoro i ostale granice biti riješene i postavljene i to na veliko zadovoljstvo cijeloga hrvatskoga naroda. Hrvatska nezavisna država već danas je veća nego li je ikada u povijesti bila. Ja sam uspostavio krunu Zvonimirovu. Ona je danas nosioc hrvatskoga državnoga suvereniteta. Zvonimirova je kruna za sva vremena najveći jamac suvereniteta vrhovništva Nezavisne Države Hrvatske, danas naše potpune narodne i državne nezavisnosti. Ja sam ponudio da ju nosi vojvoda savojski jer sam znao da je najdostojniji. "
* Pavelić 21.5.1941.
 
"Hrvati i Hrvatice u zarobljenoj domovini i širom svijeta! Veliki hrvatski narodni blagdan deseti travnja ostati će zauvijek u povijesti hrvatskoga naroda i u srcima svih hrvatskih pokoljenja jer je on svjedočanstvo hrvatske narodne i državotvorne svijesti te dokaz da se hrvatski narod nije nikada odrekao svoje narodne slobode i državne nezavisnosti i da je uvijek spreman boriti se za ta dva velika dobra koja takovim svaki svjetski narod smatra. Toga dana godine hiljadu devetsto četrdeset i prve hrvatski je narod još jednom dokazao da je i sposoban izvojištiti izgubljenu slobodu, a koju mu je godine hiljadu devetsto osamnaeste bilo oduzelo megalomansko velikosrpstvo domogavši se pomoću izdaje i pogrješkom neupućenih naše domovine i uključivši je u jednu umjetnu državnu tvorevinu pod tiraniju svoju jedne dinastije sramotne prošlosti. Neprijateljska je nakana bila hrvatski narod zauvijek lišiti slobode i državne nezavisnosti i posve ga uništiti. U tom je poslu kralj Aleksandar svojim dekretom i diktaturu bio uveo i pod prijetnjom smrtne kazne svaku političku djelatnost branio pa i samo spominjanje hrvatskoga imena. No hrvatski narodni duh i njegova državotvorna svijest dali su na to pravi odgovor, a taj je bio osnutak Hrvatskog oslobodilačkog pokreta koji je pokret protiv tuđinskom nasilju poveo borbu odgovarajućim sredstvima, a koja je borba dovela do desetoga travnja kada je cijeli hrvatski narod listom ustao i na čelu s borcima toga pokreta tuđinsku tiraniju iz svoje domovine istjerao i uspostavio svoju Nezavisnu Državu Hrvatsku koja ima više nego tisućgodišnju prošlost. Godine tisuću devetsto četrdeset i pete hrvatski je narod ne njegovom krivnjom opet slobode i nezavisnosti lišen te se nalazi sada pod tuđinskom i komunističkom tiranijom koja na isti način i opet iz Beograda sve poduzima kako bi hrvatski narod posve istrijebila pa i sam narodni osjećaj iz njegove svijesti iskorijenila. Da bi tu svoju nakanu doista i postigla beogradska je komunistička vladavina bila zaigrala igru tobožnjega otpada od sovjetske Rusije i međunarodnoga komunizma kako bi slobodne narode zavarala i pomoć dobivala da se održi na vlasti i uništi hrvatski narod koji nije samo borac za svoju slobodu nego je ujedno najveći i neopozivi neprijatelj komunizma kao takovoga. No ni na taj način ne može beogradska komunistička nakana uspjeti jer je hrvatski narod neslomljiv i jer još živi Hrvatski oslobodilački pokret čiji rodoljubi i borci opet na oslobođenju rade te se spremaju za konačnu odlučnu akciju da tuđinsko komunističko nasilje iz domovine odstrane i Nezavisnu Državu Hrvatsku opet uspostave. U tom radu i borbi hrvatski borci nisu i ne će biti sami. Bezbožni i zločinački komunizam nametnuo je svoju tiraniju i svim ostalim narodima u istočnoj i jugoistočnoj Europi te se svi oni za borbu spremaju, a Hrvatski oslobodilački pokret je u slogi i suradnji s njihovim rodoljubima i borcima. Braćo i sestre, zločinačka i tušinska komunistička ruka vlada po našoj zarobljenoj domovini, puni tamnice i sije smrt. Suze ucviljenih majka i nevine dječice rose poharanu hrvatsku zemlju, a njihovi vapaji i govori odjekuju cijelom domovinom te dopiru do naših srdaca i zovu nas da se čim bolje i čim pospješnije spremimo za konačnu borbu koja će te suze otrti te tiraniju iz domovine odstraniti i kao i godine hiljadu devetsto četrdeset i prve Nezavisnu Državu Hrvatsku uspostaviti. Božjom pomoći taj će dan sigurno doći. Neka živi hrvatski narod, živila Nezavisna Država Hrvatska, slava borcima koji su za nju svoje živote dali. Za dom spremni! "
* Pavelićev zadnji govor
Анониман корисник