Primum non nocere — разлика између измена

Садржај обрисан Садржај додат
Нема описа измене
Нема описа измене
Ред 1:
'''„Primum non nocere“ (prvo ne škoditi - latinski) ili koristiti ili barem ne nauditi ili ne činiti zlo''', jedno je od najstarijih etičkih principa antičke medicinske prakse kojekoji je ustanovio Hpokrat (oko 460. do oko 370. p. n. e.) sa ostrva Kosa.<ref>·Gillon, R. (1985): "Primum non nocere" Br. Med. J., 291, 130-131.</ref> Pored ovog principa na njega se nadovezuje još jedan Hipokratov stav ''priroda ozdravljuje, lekar leičleči''. I pored toga što je ovaj stav strogo individualističko i uključuje samo odnos lekar – pacijent i lekar – lekar, zanemarujući šire značenje zajednice, i danas ima svojih vrednost u medicinskoj etici. Po ovom principu lekar ima moralnu obavezu da predano služi najboljim interesima svog pacijenta i jedan od najznačajnijih etičkih načela u medicini. Ovaj načelo obavezuje lekara da vodi računa, pre svega, da ne naškodi svom pacijentu. Tamo gde on to ne može sa sigurnošću postići, zbog određenog rizika povezanog sa lečenjem ili nekom drugom intervencijom, od lekara se traži da brižljivo proceni moguće koristi i rizike po pacijenta, pa da na osnovu toga donosi odluke.<ref>·Kaličanin, P. (1999): Medicinska etika i medicinsko pravo, Institut za mentalno zdravlje, Beograd.</ref>
== Istorijat ==
''Ne škoditi'' kao princip temelji se na visoko etičkim normama koje se odražava u Hipokratovom odnosu prema njegovim bolesnicima. Interes i dobrobit bolesnika za njega bili su bili prvenstveni i glavni ciljevi, tokom lekarskog rada, koje je on ugradio u osnovne tekovine humane medicinske prakse. Time istorijskiItorijski gledano može se reći da je velika Hipokratova zasluga što je svojim principima položio temelje medicinskoj etici koja je, gotovo neizmenjena, zadržala svoje značenje i svoje vrednosti, do današnjeg dana.·<ref>Marić, J. (1995): Medicinska etika. "SILMIR", Beograd.</ref>
 
TiOvaj etički principi „ne nauditi ili ne činiti zlo“ formulisan je i u slavnoj Hipokratovoj zakletvi koja se nalazije na čelu njegovih dela i kojom su se zaklinjali i još se uvek zaklinju svi oni koji svoj radni i životni vek posvećuju lekarskom pozivu.
''Ne škoditi'' kao princip temelji se na visoko etičkim normama koje se odražava u Hipokratovom odnosu prema njegovim bolesnicima. Interes i dobrobit bolesnika za njega bili su prvenstveni i glavni ciljevi tokom lekarskog rada, koje je on ugradio u osnovne tekovine humane medicinske prakse. Time istorijski gledano velika Hipokratova zasluga što je položio temelje medicinskoj etici koja je, gotovo neizmenjena, zadržala svoje značenje i svoje vrednosti do današnjeg dana.
 
Ti etički principi formulisan je i u slavnoj Hipokratovoj zakletvi koja se nalazi na čelu njegovih dela i kojom su se zaklinjali i još se uvek zaklinju svi oni koji svoj radni i životni vek posvećuju lekarskom pozivu.
 
Frankena (Wiliem Frankena) analizirajući u svojoj etici jednostranost ovog principa, zamenio mesta i prvi princip stavio pod drugi: tako da je (moralna) norma prvog – ne činiti zlo, ne nauditi drugome – samo jedna od četiri hijerarhiski ustrojene norme koje čine principe dobročinstva: ostale tri su;
* dužnost je sprečiti zlo ili štetu,
* dužnost je ukloniti zlo ili štetu
* dužnost je činiti dobro
 
Frankena (Wiliem Frankena) analizirajući u svojoj etici jednostranost ovog principa, zamenio je mesta i prvi princip stavio pod drugi: tako da je (moralna) norma prvog – ''ne činiti zlo, ne nauditi drugome'' – samo jedna od četiri hijerarhiski ustrojene norme koje čine principe dobročinstva: ostale tri su;
* ''dužnost je sprečiti zlo ili štetu,''
* ''dužnost je ukloniti zlo ili štetu''
* ''dužnost je činiti dobro''
== Izvori ==
{{reflist}}
 
[[Категорија:Medicinsko pravo]]