Vjekoslav Babukić — разлика између измена

Studirao [[filozofija|filozofijufilosofiju]] u [[Segedin]]u, od 1830. u Zagrebu, 1832. završio i pravo. Od 1832. sekretarbilježnik banskoga Sudbenoga stola i advokat, suplent za ugarsko i međunarodno pravo na Kraljevskoj akademiji nauka u Zagrebu. Bio je jedan od važnih ličnosti [[Ilirizam|ilirskoga preporoda]]: urednik Danice ilirske (1838–40), sekretartajnik Ilirske čitaonice (1838–42), Matice ilirske (1842–46), pokretač mnogih aktivnosti. Prvi profesor [[Српски језик|hervatsko-slavonskoga jezika (ilirskoga)]] <ref>{{Cite book|last=Babukić |first= Vjekoslav|authorlink= |coauthors= |title= ILIRSKA SLOVNICA, pp. IX i XIII|year=1854|url=https://books.google.hr/books?id=52VTbGsrPxkC&printsec=frontcover&dq=Babukic+%2Bslovnica&lr=&hl=hr#v=onepage&q=Babukic%20%2Bslovnica&f=false |publisher= |location= Zagreb |id=}}</ref> na Zagrebačkoj akademiji (to jest višoj gimnaziji) od 1846. Na nagovor [[Ljudevit Gaj|Ljudevita Gaja]] piše gramatiku ''Osnove slovnice slavjanske narěčja ilirskoga'' (u Danici, 1836) – ona je osnova za normu sljedećih pedesetak godina; poslije su tu još ''Grundzüge der illirischen Sprachlehre'' (1849), te prva naučna srpska gramatika, ''Ilirska slovnica'' (1854), koja daje temelje srpskim fonetskim terminima (na primjer samoglasnik, suglasnik, naglasak); u njoj je i prvi srpski etimološki rječnik novijega vremena; tu je i prva upotreba naziva štokavci, čakavci, kajkavci. Prvi je počeo sintaktički proučavati rečenicu. Babukić je napisao nekoliko rasprava o pravopisu te više raznih tekstova. Babukićeva kodifikacija književnoga jezika bila je norma do pred kraj XIX. vijekastoljeća: morfonološki pravopis (Babukić: ''Piši za oko, a govori za uši''), stariji padežni oblici, genitiv množine s pisanim ''-ah'' (izgovor dugo a ili s neobveznim h, no to h više ne čita u gramatici iz 1854). Sarađivao na izradi Mažuranić–Užarevićeva i Drobničeva rječnika.