Milija Nešić — разлика између измена

Садржај обрисан Садржај додат
sređeno
Ред 1:
{{сређивање|унутрашње везе}}
{{Уметник
| име = Milija Nešić
Линија 18 ⟶ 17:
| боја = #CCCC99
}}
'''Milija Nešić''' (Novo Selo, Niš, 1934) je likovni umetnik.
'''Milija Nešić''' je likovni umetnik. Rođen je [[1934]]. godine u [[Девети мај (Ниш)|Novom Selu]], Kraljevina Jugoslavija. 1961. završio je Akademiju likovnih umetnosti, odsek vajarstvo, i postdiplomske studije u Beogradu. Član je [[Удружење ликовних уметника Србије|ULUS]]-a od 1962. godine.
1963. stiče status samostalnog umetnika (Socijalistička federativna republika Jugoslavija).<br/>
1964. završio postdiplomske studije, odsek vajarstva i stekao zvanje magistra.<br/>
1983. dobio status istaknutog umetnika.<br/>
Od 1950.godine do danas bavi se vajarstvom, slikarstvom, crtežom, medijem fotografije i koncepta i u svakoj od ovih oblasti je dobio prestižne nagrade.<br/>
Živi i radi u Beogradu.
 
== Biografija ==
Rođen je [[1934]]. godine u [[Девети мај (Ниш)|Novom Selu]], [[Краљевина Југославија|Kraljevina Jugoslavija]]. Godine [[1961]]. završio je Akademiju likovnih umetnosti, odsek vajarstvo i postdiplomske studije u Beogradu. Završio postdiplomske studije 1964. godine, odsek vajarstva i stekao zvanje magistra. Stiče 1963. godine status samostalnog umetnika (Socijalistička federativna republika Jugoslavija), a 1983. godine dobio status istaknutog umetnika.
 
Od 1950.godine do danas bavi se vajarstvom, slikarstvom, crtežom, medijem fotografije i koncepta i u svakoj od ovih oblasti je dobio prestižne nagrade.<br/>
 
Član je [[Удружење ликовних уметника Србије|ULUS]]-a od [[1962]]. godine.
 
Živi i radi u Beogradu.
O smislu i razvojnom putu stvaranja Milija Nešić kaže :<br/>U svom stvaranju prešao sam put od naturalizma, realizma, asocijativne umetnosti, apstraktne forme, fotografije do mrdalica.<br/>
U naturalizmu i realizmu bavio sam se predmetom po prirodi, figurom.<br/>
U asocijativnoj umetnosti ona polako ustupa mesto predmetu po duhu. Ljudska figura se rastače, nestaje i nastaju skulpture koje sam nazvao "predmeti ideja" i "konkretne skulpture". Potpuno oslobođen predmeta po prirodi opredmećivao sam duhovno stanje.<br/>
Kroz egzaktne skulpture pokušao sam da vaskrsnem antičku lepotu i veru u čoveka. Prihvatio sam pozitivistički odnos prema životu, što je bio trenutak moje zablude. Hteo sam da moja dela budu sastavni deo nove prirode – gradova, da se nađu na trgovima, ulicama, enterijerima, da svojim prisustvom plene lepotom duha i optimizmom, i grad učine mestom za srećno, humano zajedništvo, a ne da gradovii liče na betonske deponije koje se stalno puše… Umesto ljudskog sna o zajedništvu i sreći za sve, gradovi sve više postaju mesta u kojima su ljudi usamljeni i otuđeni.<br/>
Međutim, jedno je želja, realnost je bila drugačija. Zla priroda čoveka, nemoral, iracionalno i apsurdno međuljudsko ponašanje poljuljalo je moju veru u čoveka i stvorilo sumnju u njega.<br/>
Na konceptualni način oprostio sam se od vere u čoveka 1972. godine. Tada nastaje opus fotografija – Život, Prostor, Vreme (1972 – 1976.). <br/>
Na pesku linijom crtam galeriju u kojoj izlažem svoje radove. Zatrpavam ih u pesak i simbolički opraštam od pozitivističkog odnosa prema životu.
Čekao me je put bez izlaza, bez nade, put očaja i ništavila. Moj rad je prožet sumnjom u čoveka, prvo preko fotografije, kasnije kroz crteže i prvu mrdalicu. To činim i danas, verujući da je veća korist od sumnje nego od optimizma bez realne osnove.
'''Inspirišu me večiti sukobi, stradanja, krvoprolića...''' u ljudskom rodu, izazvana bezbrojnim protivrečnim i besmislenim ideologijama i religijama, koje nam u ime "HUMANOSTI" i "RAJA" na ovoj planeti nude i podmeću HAOS i stvaraju PAKAO...
Ako ovome dodam zatvoreni krug koji čine eros i tanatos, u kojem se ljudski život odvija, inspiracija za mrdalice je neiscrpna. Od takvog protivrečnog ljudskog ponašanja se strahovito plašim, a iz tog straha se rađaju mrdalice kao čin hrabrosti i psihičkog opuštanja.<br/>
 
== Samostalne izložbe ==