Vojislav Vojinović — разлика између измена

Садржај обрисан Садржај додат
м Робот: додато {{bez_izvora}}; козметичке измене
м Разне исправке
Ред 1:
{{malo_inlajn_referenci}}
{{bez_izvora}}
{{Владар
| име = Vojislav Vojinović
Ред 28:
'''Vojislav Vojinović''' je bio sin vojvode Vojina i jedan od prvih oblasnih gospodara u [[Srpsko carstvo|Srpskom carstvu]].
 
Gospodario je predelima između [[Drina|Drine]] i [[Jadransko more|Jadranskog mora]]. NJegova oblast je u najvećem obimu zahvatala teritoriju između [[Rudnik (planina)|Rudnika]], [[Drina|Drine]], [[Popovo Polje|Popovog Polja]], [[Dubrovačka republika|Dubrovačke republike]], [[Boke]] i [[Kosovo|Kosova]].<ref>R.Mihaljčić, Kraj Srpskog Carstva,SKZ, Beograd,. 1975. pp. 36.</ref> Kako je poticao iz uticajne vlasteoske porodice, Vojislav je svoju političku karijeru počeo na dvoru cara Dušana, pa se tako već oko [[1350]]. godine pominje kao ''stavilac''.<ref>M.Dinić, O Nikoli Altomanoviću, SKA,. 1932. pp. 3.</ref>, a pred kraj [[Car Dušan|Dušanove]] vladavine je ponio i titulu [[knez]]a<ref>Distributiones testamentorum, vol. 3, f. 16</ref> Za vrijeme vladavine cara [[Stefan Uroš V|Uroša]] Vojislav postaje najmoćniji velikaš i nosi titulu ''humskog kneza.''
 
== Poreklo ==
 
Vojislav Vojinović je bio član uticajne feudalne porodice. Njegov otac [[Vojin]], rodonačelnik [[Vojinovići|Vojinovića]], bio je vojvoda i jedan od najistaknutijih velmoža iz vremena [[Stefan Dečanski|Stefana Dečanskog]].<ref>M. Dinić, O Nikoli Altomanoviću, SKA, Beograd, 1932,strpp. 3</ref> Vojislav je imao i dvojicu starije braće, [[Miloša]] i [[Altoman]]a. Među [[Vojinovići]]ma, [[Miloš]] je bio najstariji i već [[1333]]. se pominje kao učesnik u pregovorima kralja [[Stefan Dušan|Dušana]] i dubrovačke opštine, vezanim za ustupanje [[Ston]]a. Drugi Vojinov sin, [[Altoman]], [[1347]]. godine bio je [[župan]] u okolini [[Дубровник|Dubrovnika]].<ref>R. Mihaljčić, Kraj Srpskog carstva, SKZ, Beograd,. 1975. pp. 34.</ref> Sve ovo svedoči da su [[Vojinovići]] bili ugledna feudalna porodica za vreme vladavine [[Stefan Dušan|Stefana Dušana]].
 
== Počeci političke karijere i formiranje oblasti ==
Ред 42:
== Rat sa Dubrovačkom republikom i vrhunac Vojislavljeve moći ==
 
Političke prilike u susjedstvu oblasti Vojislava Vojinovića su se izmjenile kada je početkom [[1358]]. godine, [[18. februar]]a, u [[Zadar|Zadru]] sklopljen mir između [[Mletačka republika|Mletačke republike]] i [[Ugarska|Ugarske]]. Ovim mirom je [[Mletačka republika]] izgnana sa istočne obale [[Jadransko more|Jadranskog mora]], a [[Дубровник|Dubrovnik]] je postao podanik tada najvećeg neprijatelja srpske države Ludviga I, kralja Ugarske. Ova činjenica dala je formalno-pravni osnov Vojislavu da počne svoj sukob sa [[Dubrovačka republika|Dubrovačkom republikom]]. Teritorija humskog kneza, Vojislava, je postala granična oblast, neka vrsta krajine, <ref>R. Mihaljčić, Kraj Srpskog carstva, SKZ, Beograd,. 1975. pp. 38.</ref> prema [[Ugarska|Ugarskoj]], što je Vojislavu dalo još veći uticaj na srpskom dvoru. Celom kopnenom stranom [[Dubrovačka republika]] se naslanjala na na posed humskog kneza,<ref>R. Mihaljčić, Kraj Srpskog Carstva, SKZ, Beograd,. 1975. pp. 38.</ref> što je [[Дубровник|Dubrovčane]] stavljalo u težak položaj. Međutim, do rata nije došlo tako brzo. Sitne pogranične čarke i nesporazumi su polovinom [[1358]]. godine izglađeni tako što su Dubrovčani poslali knezu Vojislavu darove u vrednosti od 400 perpera.
 
Sredinom jula [[1359]]. godine se [[ugarska]] vojska povukla sa teritorija Srpske države, a neposredno potom je počeo sukob Vojislava i [[Дубровник|Dubrovčana]]. Naime, Vojislav je, kao humski knez, tražio od [[Dubrovačka republika|Republike Sv. Vlaha]] da mu preda [[Pelješac|Stonski Rat]], jer je [[Ston]] bio ''„sedište humskih kneževa“''.<ref>Monumenta Ragusina II,. pp. 280.</ref> U namjeri da umire Vojislava i odgovore ga od rata Dubrovčani su poslali [[Dživo Pavle Gundulić|Dživa Pavla Gundulića]]. {{чињеница|date=04. 2011.}} Međutim, ova Gundulićeva misija je bila bez uspeha i očekivao se rat.
 
Ratovao je u dva maha (1359—60 i 1361—62) protiv Dubrovnika. U sklapanju mira posrednik je bio car [[car Uroš|Uroš]].
Ред 50:
Vojislav Vojinović je umro [[1363]], a njegova udovica sa još nepunoletnim sinovima nije se mogla održati na njegovim zemljama. Istisnuo ju je 1367/68. Vojislavov sinovac [[Nikola Altomanović]], kojim se porodica Vojinovića gasi.
 
== LiteraturaРеференце ==
{{reflist|1}}