Kana (pismo) — разлика између измена

Садржај обрисан Садржај додат
мНема описа измене
Ред 5:
 
== O pismu ==
Kana je najučestaliji naziv za brojne slogovne sisteme pisanja razvijenih u [[Japan]]u a koje su zasnovane na kineskim karakterima ([[Канџи|kanđi]]), korišćene za izražavanje zvukova [[Јапански језик|japanskog jezika]], pre nego značenja pojedinačnih reči, (etimološki, kana proističe od kari „privremeno, nezvanično, neuobičajeno“ zajedno sa na „ime “ ili „zapis“, izraz osećaja da je korišćenje kineskih karaktera ne za njihovo značenje već za njihov izgovor „neuobičajeno“. Reč karina ili kana je prvo korišćena u suprotnosti sa rečju mana „stvarno ili odgovarajuće pisanje“, gde se potonji odnosi na kineske karaktere korišćene kao jedinica značenja.)
 
Kana je najučestaliji naziv za brojne slogovne sisteme pisanja razvijenih u [[Japan]]u a koje su zasnovane na kineskim karakterima (kanđi), korišćene za izražavanje zvukova japanskog jezika, pre nego značenja pojedinačnih reči, (etimološki, kana proističe od kari „privremeno, nezvanično, neuobičajeno“ zajedno sa na „ime “ ili „zapis“, izraz osećaja da je korišćenje kineskih karaktera ne za njihovo značenje već za njihov izgovor „neuobičajeno“. Reč karina ili kana je prvo korišćena u suprotnosti sa rečju mana „stvarno ili odgovarajuće pisanje“, gde se potonji odnosi na kineske karaktere korišćene kao jedinica značenja.)
 
 
Pošto kana može izraziti sve glasove japanskog jezika, on može biti u potpunosti ispisan kanom. Ipak, uobičajeno je koristiti mešavinu kineskih karaktera i kane; kineski karakteri se koriste za izražavanje značenja većine reči ( čije se značenje može zaključiti) dok se kanom pišu prevojni završeci, rečce, i pojedine reči koje su zvanično određene da se ne pišu karakterima. Dve grupe kane se koriste danas u japanskom sistemu pisanja: hiragana, nakošena forma (koja se najčešće koristi za domaće reči i reči kineskog porekla koje se ne pišu karakterima), i katakana, koja nuje nakošena; potonje se može koristiti umesto hiragane, ali se najčešće koristi za pisanje pozajmljenica iz evropskih jezika. I katakana i hiragana vode poreklo od ranije grupe kana pisma poznatije kao man’joogana, gde hiragana posebno proističe iz nakošene forme man’jogane poznate kao soogana.
 
== Man’jooganaManjogana ==
{{See also|Manjogana}}
[[Datoteka:FlowRoot3824.png|thumb|right|300px|Razvijanje hiragane i katakane kroz vreme]]
Manjogana ili Man’joogana (koja se smatra prvom kanom) je grupa nepromenjenih kineskih karaktera koji su se nekada koristili kao fonetski simboli za izražavanje japanskih slogova. Kako sam naziv govori, man’joogana (man’joo+kana), je bio sistem pisma korišćen u Man’joošuuManjošu ({{nihongo|''Man'yōshū''|万葉集}}, zbirci iz 8. veka koja sadrži poeziju od 5. veka do 759. godine. Većina pokušaja da se ispiše japanski pre [[Хејан период|Heian perioda]] (794—1185.) pada u kategoriju man’joogane. Nadalje man’joogana daje podstrek drugim formama kane.
 
 
Ред 20:
Treće, tipovi izgovora karaktera predstavljenih u man’joogani su raznovrsniji nego u hiragani i katakani, uključujući i on čitanja i kun čitanja karaktera, kao i vrstu čitanja poznatog kao gišo (doslovno, „razigrano pismo“).
 
== On i kun čitanje i razigrano pismo onomatopeje ==
On čitanje je japanizirana verzija kineskog izgovora karaktera. Na primer, kineski karakter 阿, koji znači planinski lanac, izgovarao se kao ʔa u rastućem tonu i Srednjem kineskom- jezikom Ćang’ana, oko 600. godine. Japanci su koristili ovaj karakter za predstavljanje sloga [a] na japanskom. Kineski karakter 安, koji označava mir ili spokoj, izgovarao se kao ʔan sa ravnim tonom na Srednjem kineskom; takođe je počeo da se koristi za označavanje japanskog sloga [a], odsecajući n na kraju. Ovo su dva od sedam ili osam kineskih karaktera korišćenih za slog [a].
 
Преузето из „https://sr.wikipedia.org/wiki/Kana_(pismo)