Mandejci — разлика између измена

Садржај обрисан Садржај додат
м Разне исправке
м Разне исправке
Ред 5:
Naziv mandaizam je nastao od reči: mandā - znanje. Manda ({{jez-arap|مندى}}‎) je takođe mesto obožavanja za mandejce. Manda mora da bude izgrađena pored reke kako bi se izvršila ''masbattah'' jer voda je suštinski element u mandejskoj veri.
 
[[Yahya ibn Zakariyya]], među hrišćanima poznat kao [[Jovan Krstitelj]], u mandeizmu ima poseban status, viši nego u hrišćanstvu i islamu. Mandejci ukazuju Jahji najviše poštovanje smatrajući ga jednim od najvećih učitelja i jedinim istinskim [[mesija|mesijom]] ([[hrist]]om), zbog čega su poznati kao hrišćani svetog Jovana. Oni ga, međutim, ne smatraju osnivačem svoje religije, koju prate nazad do [[Adam]]a. Mandejci neke priznaju a neke odbacuju od starozavetnih proroka. Oni odbacuju [[Abraham]]a i [[Mojsije|Mojsija]] kao lažne proroke, a pravi proroci su im [[Adam]], njegovi sinovi Hibil ([[Abel]]) i Šitil ([[Seth]]), i njegov unuk Anuš ([[Enos]]), kao i Nuh ([[Noa]]), njegov sin Sam ([[Sem]]) i njegov sin Ram ([[Aram]]).<ref>Lupieri, Edmondo (2001). The Mandaeans: The Last Gnostics. Grand Rapids, MI: Eerdmans,. pgpp. 116.</ref> Za Jovana kažu da je došao u vreme [[Pontije Pilat|Pilata]], lečio bolesne, dao vid slepima, i podizao mrtve.<ref>[http://www.askwhy.co.uk/christianity/0255Mandaeans.php The Mandaeans, Followers of John the Baptist]</ref> Mandejci [[Isus]]a smatraju "lažnim mesijom" (''mšiha kdaba'') koji je izopačio učenje koje mu je poverio Jovan.<ref>Lupieri, Edmondo (2001). The Mandaeans: The Last Gnostics. Grand Rapids, MI: Eerdmans,. pgpp. 248.</ref><ref name="macuch">{{cite book | last = Macuch | first = Rudolf | authorlink = David Mumford | title = Handbook of Classical and Modern Mandaic | publisher = De Gruyter & Co. | location = Berlin | year = 1965 | pages = 61 fn61fn. 105 }}</ref> Mandejci sebe smatraju nastavljačima Jovanovog učenja, a [[Reka Jordan]] je središnja tema njihovog učenja o krštenju.<ref>Drower, E. S., The Secret Adam: A Study of Nasoraean Gnosis (Introduction, p. xiv), Clarendon Press, Oxford (1960)</ref>
 
Oko [[1290]], dominikanac iz Toskane, [[Ricoldo da Montecroce]], bio je u Mesopotamiji, gde se susreo mandejce. Opisao ih je kao ljude koji preziru Abrahama, obožavaju Jovana, "žive samo u blizini reka u pustinji, i koji se peru danju i noću, da ne budu osuđeni od Boga."<ref>[http://www.nineveh.com/Mandaeans%20The%20True%20Descendents%20of%20Ancient%20Babylonians%20and%20Chaldeans.html The Mandaeans: True descendents of ancient Babylonians]</ref>
Преузето из „https://sr.wikipedia.org/wiki/Mandejci