Ktitor — разлика између измена

Садржај обрисан Садржај додат
м Fix
Нема описа измене
Ред 1:
[[Слика:Sanahin Salvador 2.jpg|мини|десно|170п|reljefni prikaz ktitora u manastiru [[Sanain]], [[Jermenija]]]]
'''Ktitor''' ([[grčki jezik|grč.]] -{κτήτωρ}- — ''osnivač''sopstvenik, gospodar, od starogrčkog [[glagol]]a -{κτίζωκταομι}- — ''osnivam''steći, držati u vlasti) je u [[crkva]]ma [[Istočno hrišćanstvo|Istočnog hrišćanstva]] i srednjovekovnoj [[Vizantija|Vizantiji]] nazivfizičko ([[Свештеник|svešteno lice]] ili laik), ili [[Pravno lice|pravno lice]] (crkva, crkveni fond, [[Село|selo]], gradska opština) koje osniva, obnavlja, ili dobija kao nagradu za osobuzasluge manastirsku, kojaseosku jeili osnivačgradsku i[[Црква zaštitnik(грађевина)|crkvu]], [[Манастир|manastir]]a, kao[[Школа|školu]] iili velikidobrotvorni zavod. Dotična crkvena ustanova tako postaje njegova [[donatorПриватна својина|darodavacprivatna svojina]]. Odnos ktitora prema ktitoriji regulisan je ktitorskim [[Право|pravom]] – skupom [[Привилегија|privilegija]] i [[Имовинско право|imovinskih obaveza]] na koje vlasnik pristaje kada svoju imovinu poklanja crkvi. Ktitorsko pravo u srednjovekovnoj Srbiji razvijeno je prilagođavanjem vizantijskih zakonskih propisa.
 
Ktitorija se nije mogla osnovati bez saglasnosti crkvenih vlasti, što znači da je svaki ktitor pre osnivanja crkve ili manastira morao da traži dozvolu [[Епископ|episkop]]a. S druge strane, on je morao da obezbedi sredstva za izgradnju i izdržavanje ktitorje i objavi pisano svedočanstvo o ktitorskom činu – βρεβιον, u srpskim izvorima hrisovulju, [[Повеља|povelju]] – u kom se nalazi popis svih darova.<ref name="Troicki">{{Cite book| publisher = Српска краљевска академија| volume = CLXVII, други рaзрeд, 86| last = [[Сергије Троицки|Троицки]]| first = Сергије| title = Ктитoрскo прaвo у Визaнтиjи и нeмaњићкoj Србиjи| location = Београд| series = Глaс СКA| date = 1935}}</ref>
 
== Drugi ktitor ==
Drugi ktitor, ili novi ktitor, jeste lice koje obnavlja ili proširuje manastir, ili mu daje veliki prilog. [[Свети Сава|Sveti Sava]] je, izgradivši u [[Ватопед|Vatopedu]] ćelije i tri crkve, i pokrivši katolikon [[Олово|olovom]], postao drugi ktitor tog manastira. Ktitorsko pravo se ponekad moglo ustupiti licu koje se obavezivalo da će izdržavati manastir i slati mu godišnju pomoć. Manastir [[Есфигмен|Esfigmen]] je ustupio ktitorska prava prvo [[Цар Душан|caru Dušanu]], a zatim i despotu [[Ђурађ Бранковић|Đurđu Brankoviću]].<ref name="Markovic">{{Cite journal| volume = 5| pages = 100–124| last = [[Василије Марковић|Марковић]]| first = Василије| title = Ктитoри, њихoвe дужнoсти и прaвa| journal = Прилoзи зa jeзик, књижeвнoст, истoриjу и фoлклoр| date = 1925}}</ref>
 
== Haristikija ==
Nadležne crkvene vlasti, a ponekad i vladar, mogu manastir, odnosno manastirske prihode dati nekom licu, kao nagradu za zasluge ili poklon, na doživotno uživanje – haristikion, haristikija. Posle smrti tog lica ktitorska prava obično prelaze na neku crkvenu ustanovu. Haristikija je mogla biti i nasledna: [[Стефан Урош III Дечански|Stefan Uroš III]] je čelniku Radanu i protopopu Prohoru dao crkvenu zemlju u naslednu baštinu. Poznato je da su se u [[Србија у средњем веку|srednjovekovnoj Srbiji]] manastiri često ustupali sveštenim licima, ali u izvorima nema podataka da su davani na uživanje laicima. Stefan Dušan je crkvu sv. Nikole Mračkog sa njenim imanjima dao na doživotno uživanje starcu Joanu ([[1342]]), a [[Испосница Светог Петра Коришког|crkvu sv. Petra Koriškog]], koja je pripadala [[Хиландар|Hilandaru]], starcu Grigoriju. Posle propasti srpske srednjovekovne države dešavalo se da se manastirski prihodi ustupe episkopima koji su zbog upada [[Османлије|Turaka]] ostali bez prihoda i sredstava.<ref name="Markovic"></ref>
 
== Ktitorska prava ==
Ktitorsko pravo se moglo preneti na drugo lice, pre svega na naslednika. Tako [[Стефан Немања|Stefan Nemanja]], napuštajući presto predaje svoja ktitorska prava nad [[Студеница|Studenicom]] sinu [[Стефан Првовенчани|Stefanu]].
 
Ktitor je imao pravo da sastavi [[Типик|tipik]] i učestvuje i izboru [[Игуман|igumana]] u svom manastiru. On određuje pravni status svoje [[Задужбина|zadužbine]], stavlja je pod vlast vladara ili [[Патријарх|patrijarha]], ili je poklanja, kao [[Метох|metoh]], drugom manastiru. Za razliku od osnivača, koji je mogao da izmeni tipik i promeni pravni status ktitorije, ktitor-naslednik to pravo nije imao.
 
Najveću autonomiju imali su '''[[Ставропигија|stavropigijalni]]''', carski manastiri ili lavre, oslobođeni vlasti [[Епархија|eparhijskih]] episkopa i neposredno potčinjeni vladaru. O izboru igumana u ovim manastirima odlučivao je vladar, a pri njegovom postavljanju vršio je čin [[Инвеститура|investiture]]. Hilandar je imao privilegiju da u izboru igumana bude nezavisan čak i od carske vlasti.
U ostalim ktitorskim manastirima ktitor je imao pravo da episkopu predloži kandidata za igumana.<ref name="Troicki"></ref>
 
Ktitor osnivač je u svojoj zadužbini imao pravo na pomen u vreme [[Литургија|bogosluženja]], [[Гроб|grob]], [[Портрет|portret]] i počasno mesto.
 
== Reference ==
{{reflist}}
 
 
{{klica-pravoslavlje}}
 
{{DEFAULTSORT:Ктитор}}
Преузето из „https://sr.wikipedia.org/wiki/Ktitor