Okazakijev fragment — разлика између измена
Садржај обрисан Садржај додат
Нема описа измене |
м . using AWB |
||
Ред 1:
[[Датотека:DNA replication sr.svg|thumb|350px|Replikacija DNK]]
'''Okazakijevi fragmenti''' su kratki, novo sintetisani DNK fragmenti koji su formirani na [[replikaciona viljuška|zaostajućem lancu templeta]] tokom [[replikacija DNK|replikacije DNK]]. Oni su komplementarni sa zaostajućim lancem templeta, sa kojim formiraju kratke dvolančane DNK sekcije. Okazakijevi fragmenti su između 1 000 do 2 000 [[nukleotid]]a dugi kod bakterije -{''[[Escherichia coli]]''}-, i između 100 do 200 nukleotida dugi kod [[eukariote|eukariota]]. Oni su razdvojeni sa ~10-nukleotida dugim RNK primerima i ostaju neligirani dok se RNK prajmeri ne uklone. Nakon toga enzim [[ligaza]] povezuje Okazakijeve fragmente u jedan kontinuirani novo sintetisani komplementarni lanac.
Na [[Replikacija DNK|vodećem lancu]] DNK replikacija teče kontinuirano duž DNK molekula dok se početna dvolančana DNK odvija. Na zaostajućem lancu DNK se formira u segmentima, koji se kasnije spajaju [[DNK ligaza|DNK ligazom]]. [[DNK polimeraza]] može da sintetiše novu DNK idući samo u jednom smeru duž DNK templeta. Na vodećem lancu ovaj proces je neprekidan, dok je na zaostajućem isprekidan.<ref name="isbn0-7637-7992-X">{{Cite book |author = Goldstein Elliott, Lewin Benjamin, Jocelyn E. Krebs; Stephen T. Kilpatrick |lastauthoramp=yes |title = Lewin's genes X |publisher = Jones and Bartlett |location=Boston |year=2011 |page=329 |id=ISBN 0-7637-7992-X}}</ref>
Njih su originalno otkrili [[1966]]. Kivako Sakabe i Reiji Okazaki dok su izučavali [[Replikacija DNK|replikaciju DNK]] bakterije ''[[Ešerihija koli]]''.<ref name="pmid5337977">{{cite journal |
== Reference ==
Ред 10:
== Literatura ==
* {{Cite book |ref= harv|author = Goldstein Elliott, Lewin Benjamin, Jocelyn E. Krebs; Stephen T. Kilpatrick |lastauthoramp=yes |title = Lewin's genes X |publisher = Jones and Bartlett |location=Boston |year=2011 |page=329 |id=ISBN 0-7637-7992-X}}
{{Refbegin|2}}-{
* Inman RB, Schnos M, Structure of branch points in replicating DNA: Presence of single-stranded connections in lambda DNA branch points. ''J. Mol Biol.'' 56:319-625, 1971.
|