'''Abul-Hasan Kūšjār ibn Labbān ibn Bašahri Gilani''' (971–1029), takođe poznat kao '''Kūšjār Gīlānī''' ({{lang-fa|کوشیار گیلانی}}[[Персијски језик|perzijskipersijski:]]{{lang-fa|کوشیارگیلانی}}کوشیار گیلانی{{lang-fa|کوشیار گیلانی}}گیلانی), bio je [[Персија|persijski]] [[Математичар|matematičar]], geograf i [[Астроном|astronom]] rodom iz [[Покрајина Гилан|Gilana]] na južnoj obali [[Каспијско језеро|Kaspijskog mora]] (današnji [[Иран|Iran]]). Uglavnom se bavio [[Тригонометрија|trigonometrijom]] te naslanjao na rad svog prethodnika [[Abul-Vafa Muhamed ibn Muhamed Buzđani|Abul Vefe]], čije je metode iskoristio za svoj zidž ili zbirku astronomskih tablica. Napisao je knjigu o astrologiji i aritmetički traktat pod naslovom ''Principi hinduskog brojanja'' (Kitab fi usul hisab al-hind), čiji je originalni primerak danas sačuvan i predstavlja jedan od najstarijih tekstova koji su koristili [[Арапски бројеви|arapske brojke]]. On je takođe znatno doprineo konačnom formiranju sinusne teoreme. [[Ел Бируни|Biruni]] tvrdi da je Kušjar u arapskom jeziku odabrao termin ''aš-šakl al-mugni'' da bi označio tu teoremu.<ref>Ali Akbar Velajati (2016). Istorija kulture i civilizacije islama i Irana (Preveo s persijskog dr Muamer Halilović). Centar za religijske nauke „Kom”. Beograd (стр. 226.)</ref> Učenik mu je bio Ahmad Nasavi.