Ilirizam — разлика између измена

106 бајтова додато ,  пре 3 године
нема резимеа измене
м (rastko.org.rs -> rastko.rs)
[[Датотека:Vlaho Bukovac, Hrvatski preporod (svecani zastor Hrvatskog narodnog kazalista u Zagrebu).jpg|мини|300п|upright|[[Vlaho Bukovac]]:<br />'''Hrvatski narodni preporod''']]
 
'''Ilirizam''' ili '''Ilirski pokret''' je naziv za [[književnost|književni]], kulturni i društvenopolitički pokret u [[Hrvatska|Hrvatskoj]] i [[Slavonija|Slavoniji]] u drugoj polovini tridesetih i četrdesetim godinama 19. veka. Koristi se i za označavanje književnoistorijskog razdoblja u Hrvatskoj i Slavoniji od 1835. do 1850. godine.
 
Naziv je istorijski i izveden od imena starosedelaca [[Balkansko poluostrvo|Balkana]][[Iliri|Ilira]]. U doba formiranja modernih nacija, ilirsko ime je izabrano kao zamena za pojam jugoslovenstvo, i time se izbeglo nametanje postojećih etnika, a u ime sloge i nacionalne tolerancije.
 
== Društveno-istorijske prilike ==
 
Na početku 19. veka Hrvatska je svedena na zemlju između [[Sava|Save]] i [[Drava|Drave]] posle [[НаполеонNapoleon I БонапартаBonaparta|Napoleonovih]] osvajanja južnijih krajeva koje je uklopio u Ilirske provincije. Nakon pada Napoleona zauzela ih je [[Austrijsko carstvo|Austrija]], ali ih je sjedinila sa Hrvatskom tek 1828. godine. Iz Beča[[Beč]]a se direktno upravljalo [[Dalmacija|Dalmacijom]] sve do sloma Austrije 1918.
 
Političku vlast u Hrvatskoj je imalo plemstvo sa visokim sveštenstvom. Hrvatska je bila feudalna zemlja sve do 1848. godine sa najvećim delom seljaštva u feudalnoj zavisnosti. Službeni jezik je bio latinski. Njime je plemstvo govorilo i pisalo. Građanstvo je govorilo većinom nemački.
 
Posle smrti [[Jozef II|Jozefa II]], mađarska vladajuća klasa zahtevala je da se na celom teritoriju [[Kraljevina Ugarska (1000—1918)|Ugarske]], u koju je spadala i Hrvatska, kao službeni uvede mađarski umesto latinskog. Pored toga, Mađari su zahtevali da se mađarski jezik uvede kao nastavni u škole. Hrvatskoj je pretila mađarizacija. Godine 1790. Hrvatski sabor donosi odluku o uvođenju mađarskog jezika u hrvatske škole kao neobaveznog predmeta. Bio je to početak sve očitije mađarizacije. Godine 1805. odlukom Sabora u Požunu mađarski jezik postaje službeni jezik, a 1827. on postaje obaveznim nastavnim predmetom.
 
Hrvatsko plemstvo je branilo latinski jezik kao službeni, braneći time svoje društvene položaje. No početkom tridesetih godina pojedina reprezentativna tela u Hrvatskoj, pa i Hrvatski sabor, bila su spremna da prihvate mađarske planove.
Анониман корисник