Blutut — разлика између измена

Садржај обрисан Садржај додат
м datum
м Разне исправке; козметичке измене
Ред 4:
 
 
'''Blutut''' ({{јеz-еn|Bluetooth}}) je tehnologija pomoću koje se vrsi [[Бежичне мреже|bežični prenos]] podataka između uređaja koji poseduju istu tehnologiju. Blutut je tehnologija koja omogućava komunikaciju između PDA ({{јеz-еn|personal digital assistent}}) uređaja<ref>{{cite book|last1=Bray|first1=Jennifer|title=Blutut 1.1|date=.|publisher=Prentice Hall PTR Upper Saddle River|isbnid=0130661066ISBN 0-13-066106-6|url=http://dl.acm.org/citation.cfm?id=560057}}</ref>, [[Мобилни телефон|mobilnih telefona]], [[Лаптоп|lap-top računara]], [[ПЦ рачунар|PC računara]], [[Дигитални фото-апарат|digitalnih foto aparata]] i kamera itd. Blutut uređaj emituje [[Ultraljubičasti spektar|ultra-ljubičaste]] zrake do drugog Blutut uređaja i tako se odvija [[Комуникација|komunikacija]] koja je izvodljiva na dva načina - čet i [[Wi-Fi|vaj-faj]].
Blutut je bežični standard pre svega namenjen nisikopotrošnim uređajima, sa kratkim dometom (od 10cm do 100m ) i koji u sebi obavezno sadrže primopredajnik.
Bluetut omogućava komunikaciju ovih uređaja ,ako su u dometu (maksimum je 100m), čak iako nisu u istoj prostoriji. Nemaju svi uređaji isti [[Домет|domet]], on zavisi od klase u koju uređaj spada.
Ред 59:
Početkom [[1997]]. godine Erikson uradio je nešto sasvim neočekivano – odlučio je da
tehnologiju ne naplaćauju, i svim zaintresovanim kompanija dao besplatne licence, jer je to bio najbolji način da tehnologija postane globalni standard. Erikson je započeo razgovore sa kompanijama iz različitih sfera proizvodnje elektronske opreme (Nokia – mobilni telefoni, IBM i Tošiba – prenosni kompjuteri i Intel – čipovi za digitalnu obradu signala) sa ciljem da se osnuje konzorcijum koji će dalje razvijati i promovisati tehnologiju.
Blutut tehnologija javnosti je zvanično predstavljena [[20. мај|20. maja]] [[1998.]]. godine kada
je pet kompanija, Erikson, IBM, Intel, Nokia i Tošiba, održalo simultanu konferenciju za štampu u [[London]]u, [[Токио|Tokiju]] i [[San Jose|San Hozeu]], na kojoj je objavljeno da su se pet kompanija udružile ne bi li razvile besplatnu tehnologiju, otvorene specifikacije za bežično umrežavanje, i da se organizacija koja stoji iza toga, zove Specijal Intersts Grup ({{јеz-еn|Special Intrests Group}}) .
 
Ред 97:
* Promenljiva frekvencija skakanja ({{јеz-еn|Adaptive Frequency Hopping (AFH)}}) – omogućava veću otpornost na mešanje sa radijskim signalom tako sto izbegava zakrčene frekvencije
*
* Povećana je brzina transmisije <br />
*
* Produžena veza sinhronizacije ({{јеz-еn|extended Synchronous Connections (eSCO)}}) – povećava kvalitet zvuka tako sto omogućava ponovno emitovanje paketa koji su oštećeni
Ред 106:
=== Blutut 2.0 ===
 
Ova verzija je takođe kompatibilna sa prethodnim verzijama i glavne promene su u brzini prenosa do 2.1 Mbit/s<ref>{{cite web|title=Blutut 2.0|url=https://www.bluetooth.com/what-is-bluetooth-technology/how-it-works/br-edr|website=Bluetooth.com|publisher=Bluetooth SIG|accessdate=11. 5. 2017}}</ref>.<br />
 
 
* 3 puta brži prenos (u nekim slučajevima čak do 10 puta brži)
Линија 116 ⟶ 117:
=== Blutut 3.0 ===
 
Verzija Blututa 3.0 je javnosti predstavljena [[21. април|21. aprila]] [[2009.]]. godine. U teoriji, dostiže brzine prenosa podataka do 24 mb/s<ref>{{cite web|title=Blutut velikih brzina|url=https://www.bluetooth.com/what-is-bluetooth-technology/how-it-works/bluetooth-high-speed|website=Bluetooth.com|publisher=Bluetooth SIG|accessdate=11. 5. 2017}}</ref>. Ono što je novo jeste da se sama Blutut veza koristi za pregovaranje i uspotavljanje dok se prenos podataka vrši preko 802.11 linka. Uredjaji koji u sebi imaju ovu verziju Blututa se lako prepoznaju po logotipu "+HS" koji označava da je uredjaj namenjen za prenos podataka velikom brzinom ({{јеz-еn|High speed}}).
 
=== Blutut 4.0 ===
Линија 124 ⟶ 125:
* Klasični Blutut ({{јеz-еn|Classic Bluetooth}})
* Blutut visoke brzine ({{јеz-еn|Bluetooth High Speed}}) koji je prvi put predstavljen u Blutut verziji 3.0
* Blutut koji troši malo energije ({{јеz-еn|Bluetooth Low Energy}})<ref>{{cite web|title=Blutut koji troši manje energije|url=https://www.bluetooth.com/what-is-bluetooth-technology/how-it-works/low-energy|website=Bluetooth.com|publisher=Bluetooth SIG|accessdate=10. 5. 2017}}</ref> koji je prvi put predstavljen upravo u ovoj verziji Blututa. Prethodni naziv ove tehnologije je bio Vajbri({{јеz-еn|Wibree}}). Ovaj protokol postaje alternativa standardnim Blutut protokolima koji za svoj rad troše značajno više energije<ref>{{cite book|last1=Heydon|first1=Robin|title=Bluetooth Low Energy: The Developer's Handbook|date=26.10.2012.|isbnid=0132888408|pages=127ISBN 0-18013-288840-8|accessdate=11. 5. 2017|pages=127-180}}</ref>.
 
=== Blutut 4.1 ===
Линија 185 ⟶ 186:
=== Pristupni režim ===
 
Protokol radi u [[ISM]](industrijski, naučni, i medicinski) opsegu na frekvenciji od 2.45 GHz.Da bi se izbeglo mešanje sa drugim protokolima koji koriste 2.45 GHz opseg, Blutut protokol deli opseg na [[79]] kanala(svaki ima širinu od 1MHz - a) i menja ih do [[1600]] puta u sekundi.Verzije 1.1 i 1.2 imaju maksimalan protok od 723.1 Kbit/s, dok 2.0 imaju transfer od 2.1 Mbit/s.Tehnički uređaji koji su 2.0 imaju veću potrošnju el. energije od svojih prethodnika<ref>{{cite book|title=Ranjivost Blututa|dateyear=2009|publisher=CARnet|location=Zagreb|url=http://www.cert.hr/sites/default/files/NCERT-PUBDOC-2009-11-281.pdf}}</ref>, ali 3 puta veći protok omogućava bržu komunikaciju što dovodi do 2 puta manje potrošnje ako, se uzme u obzir količina prenetih podataka od jednog uređaja do drugog i obrnuto.
 
 
Линија 341 ⟶ 342:
{{reflist}}
 
== ЛитератураLiteratura ==
 
== Spoljašnje veze ==
Преузето из „https://sr.wikipedia.org/wiki/Blutut