Samoefikasnost — разлика између измена
Садржај обрисан Садржај додат
м Bot: Pretvaranje običnih izvora koristeći ref imena da bi se izbjegli duplikati (pogledaj također FAQ); козметичке измене |
м Разне исправке |
||
Ред 1:
'''Samoefikasnost''' (engl. ''Selff-efficacy'') je koncept kreiran od strane psihologa Alberta Bandure 70-ih godina XX veka. Bandura određuje samoefikasnost kao verovanje u sposobnost organizovanja i izvršenja akcija potrebnih da bi se ostvario određeni pretpostavljeni tip aktivnosti <ref name="automatski generisano1">{{cite journal
* koje aktivnosti su neophodne (ljudi izbegavaju aktivnosti za koje veruju da nemaju sposobnosti);
* koliko napora je neophodno uložiti u tu situaciju;
* koliko će izdržati u suočavanju sa teškoćama;
* koji obrasci su neophodni za zadatak i
* mocionalne reakcije koje osoba anticipira <ref>{{cite journal
Po jednoj od definicija, samoefikasnost odražava optimističko samoverovanje koje olakšava postavljanje ciljeva, naporno investiranje, istrajavanje pred preprekama i oporavak od neuspeha. Samoefikasnost je zasnovana na ideji važnosti subjektivnog doživljaja lične kompetencije u realizaciji različitih ciljeva, a ne na realnim znanjima i veštinama. Samoefikasnost se ne procenjuje kao osobina ličnosti, već kao uverenje o sopstvenim mogućnostima da se usklađuju znanja i sposobnosti, kako bi se ostvarili željeni ciljevi u određenim oblastima i okolnostima <ref name="automatski generisano1" />.
== Razvoj samoefikasnosti ==
Ред 12:
* ''Nivo emocionalne i fiziološke pobuđenosti'' – stanja prijatnosti u situacijama kada osoba realizuje željenu aktivnost učvrstiće osećaj sigurnosti, dok se neprijatna stanja u okolnostima kada se izvršava aktivnost vezuju za osećaj manje kompetentnosti. Dakle, kada se suočimo sa nekim zadatkom, možemo biti anksiozni i zabrinuti (što utiče na pad efikasnosti) ili uzbuđeni i energični (što utiče na porast efikasnosti);
* ''Posredno iskustvo, učenje po modelu'' – iskustva drugih ljudi omogućavaju učenje sa jedne strane i komparaciju svojih i tuđih sposobnosti sa osobama istih ili sličnih sposobnosti sa druge strane, po modelu „ako mogu drugi, mogu i ja“, i obrnuto. Ako osoba vidi druge da uspevaju pribegavanjem sličnim strategijama, počinje verovati da, takođe, poseduju kapacitete za uspeh. Posmatranje tuđih neuspeha dovodi do sumnje u vlastite sposobnosti u vezi sa sličnim aktivnostima i
* ''Socijalne persuazije ili verbalni sudovi koje dobijamo od okoline'' – ovaj izvor može uticati na pojedinca tako što će on uložiti veći napor da bi ostvario neki cilj ili će isprobati nove strategije u radu. Ako je osoba uveravana od strane drugih da može uspeti u nekoj aktivnosti, uložiće više napora nego osobe koje ne dobijaju takvu vrstu podrške<ref>{{cite journal|last=Maddux
== Reference ==
|