Bernhard Švarc — разлика између измена
Садржај обрисан Садржај додат
м Робот: додато {{subst:User:Autobot/sandbox6}}; козметичке измене |
м Разне исправке |
||
Ред 2:
| име = {{PAGENAME}}
| презиме =
| слика =
| ширина_слике = 250п
| опис_слике =
Ред 8:
| дан_рођења =
| месец_рођења =
| година_рођења =
| место_рођења =
| држава_рођења =
| дан_смрти =
| месец_смрти =
| година_смрти =
| место_смрти =
| држава_смрти =
}}
'''Bernhard Švarc''', ([[Rajnsford]] kod [[Grajc]]a 12. avgusta [[1844]] — [[Visbaden]] 8. februara [[1901]]) njemački protestantski [[Свештеник|svještenik]], putopisac, pripovjedač i profesor zemljopisa.
Bio je protestantski svještenik u [[Frajberg]]u, u [[Saksonija|Saksoniji]], ali ga je veliko interesovanje za [[Geografija|zemljopis]] odvelo na daleka svjetska putovanja, na kojima je proveo najveći dio svog života, trudeći se da sakupi što više zemljopisnog materijala. Objavljivao je svoje zapise sa putovanja kao priloge u časopisima i novinama, a činio je to na veoma uspješan i deskriptivan način, tako da je u književnim leksikonima uz njegovo ime, pored oznake da je bio putopisac, zabilježeno da je bio i pripovjedač. Proputovao je [[Evropa|Evropu]], [[Severna Afrika|Sjevernu Afriku]], [[Bliski Istok]], a nekoliko godina pred smrt bio je i u [[Sibir]]u, ostavljajući i o ovom putovanju putopis (''Quer durch Sibirien'', 1898
Dio svojih evropskih putovanja opisao je u knjizi ''Sa Istoka, Pisma sa putovanja u Mađarsku, Transilvaniju, Vlašku, Tursku i Malu Aziju'', koja je objavljena 1876. godine.
Ред 26:
Dolazi u [[Crna Gora|Crnu Goru]] 1880. godine na mjesec dana, kako bi obavio zemljopisna istraživanja. Njegov putopis ''Crna Gora, opis putovanja kroz unutrašnjost sa nacrtom zemljopisa zemlje'', spada u najopsežnije njemačke putopise o Crnoj Gori, u kojem pokazuje veoma veliku naklonost prema ovoj zemlji i njenim ljudima. Putopis se sastoji iz dva dijela. U prvom dijelu je opis putovanja po unutrašnjosti Crne Gore, a u drugom je prezentovao zemljopisna istraživanja tada istaknutih njemačkih naučnika (Bart, Titce, Kiper Bitner, Mojsović). Suprostavlja se ustaljenom viđenju Crne Gore koja je do tada među [[Nemci|Nijemcima]] prikazivana sa dosta predrasuda i zlonamjernosti.
U prvom dijelu putopisa opisuje putovanje [[voz]]om od [[Drezden]]a do [[Beč]]a, preko [[Ljubljana|Ljubljane]] za [[Rijeka|Rijeku]], a odatle brodom do [[Kotor]]a, kada stupa na crnogosko tlo i upućuje se u unutrašnjost zemlje. Na svom putovanju on upoznaje svog saputnika, čuvenog istoričara, slavistu, etnologa i zemljopisca [[Pavle Rovinski|Pavla Rovinskog]], dobrog poznavaoca Crne Gore. Upoznao se s njim na [[Cetinje|Cetinju]]: "Tako sam ovom prilikom upoznao gospodina Rovinskog, koji će na mom putovanju po zemlji odigrati glavnu ulogu." Zbog nepoznavanja jezika, na prijedlog vlade Crne Gore, Rovinski je prihvatio da mu bude pratilac tokom ovog jednomjesečnog putovanja. <ref>{{Cite book|last=
Posjetio je: [[Rijeka Crnojevića|Rijeku Crnojevića]], [[Bar]], [[Ulcinj]], [[Skadar]], [[Podgorica|Podgoricu]], [[Spuž]], [[Danilovgrad]], [[Nikšić]], [[Šavnik]], [[Kolašin]], [[Manastir Morača|Manastir Moraču]]...
O ovom putopisu od 21.aprila do 10.maja [[1881]]. pisao je [[Glas Crnogorca]]. <ref>{{Cite book|last=|first= |authorlink= |coauthors= |title= Glas Crnogorca, Putovanje dr Bernarda Švarca po Crnoj Gori, broj 20
=== Susret sa Knezom Nikolom ===
Nakon obilaska Crne Gore Švarc je imao prijem kod [[Никола I Петровић Његош|Kneza Nikole]]:
{{цитат|Naravno, vijest o mom srećnom povratku već je stigla do dvora. Pojavio se jedan ađutant i prenio mi je porukuda Knjaz koće da me primi u tri sata popodne... Nisam dugo čekao. Začuo se trom bat koraka, zavjese su se podigle i pojavilo se njegovo visočanstvo. Knjaz Nikola je visok, mišićav čovjek, kao i većina Crnogoraca, ali je prilično punačak. Njegove oštre crte lica oavale su inteligenciju i habrost, ali i blagost i prijateljstvo. Prema običaju u ovoj zemlji, on nosi brkove, ali i zaliske. Obučen je u narodnu nošnju, samo što je ona boljeg materijala i bogatije ukrašena. Njegovo visočanstvo Knjaz bio je veoma milostiv prema meni stalno je ponavljao nadu da će i ubuduće dolaziti još njemačkih naučnika da istražuju njegovu zemlju sa svih aspekata. Odbio je moju molbu da razgovaramo na njemačkom jeziku i, uz osmijeh, napomenuo da se služi njemačkim jezikom, ali se ustručava da to učini u prisustvu onih kojima je njemački jezik maternji. Kao znak potpune dobrodošlice ponudio mi je cigaretu, što, kao što je poznato, čini vladar na Zlatnom rogu (u Carigradu) samo kada nekoga veoma uvažava. Prema želji njegovog visočanstva, pričao sam mu na francuskom jeziku o mom putovanju i hvalio sam ono što je bilo vrijedno hvale, a toga je bilo dosta. Nisam se ustručavo ni da kažem šta mi se ne sviđa i šta bi se, po mom mišljenju, moglo popraviti. Njegovo visočanstvo se složilo sa mnom u svemu, ali je ukazao na one prilike u zemlji koje su se popravljale veoma sporo. Vladar "crnih planina" me je otpustio uz čvrst stisak ruke i sa željom da me opet vidi u Crnoj Gori. A bilo je i krajnje vrijeme da krenem. Sat je već pokazivao 5 časova poslije podne, a sunce je naginjalo ka horizontu.}} <ref>{{Cite book|last=
=== Zanimljivosti ===
U ovom opisu putovanja u Crnu Goru neka tadašnja sporadična zapažanja su iz današnjeg aspekta promijenjenih društveno-političkih okolnosti, postala zanimljiva. [[Karlobag]] je najjužnija od većih hrvatskih naseobina <ref>{{Cite book|last=
== Reference ==
|