Ilirizam — разлика између измена

15 бајтова додато ,  пре 2 године
м
Разне исправке
м (Разне исправке)
== Nastanak i razvoj ilirizma ==
 
Pod pritiskom Ugarske i mađarizacije tridesetih godina 19. veka kod Hrvata <ref>Antun Barac, Jugoslavenska književnost, Matica hrvatska, Zagreb,. (1959). ppстр. 131–132.</ref> se javlja književni, kulturni i društveno-politički pokret koji se naziva ilirizam, ilirski pokret, i hrvatski narodni preporod. Glavni nosilac pokreta je borbeno građanstvo, klasa koja se formirala unutar feudalne Austrije krajem 18. i prvom polovinom 19. veka u Hrvatskoj.
 
Glavne vođe su bili [[Ljudevit Gaj]] i grof Janko Drašković. Gaj je okupio oko sebe mlade i obrazovane ljude. Bili su uglavnom dvadesetogodišnjaci – Stanko Vraz, Dimitrija Demeter, Ivan Mažuranić, Ljudevit Vukotinović, Dragutin Rakovac, Antun Nemčić, Fran Kurelac, Pavao Štos, Ivan Derkos, Josip Kundek, Antun Vakanović, Antun Mihanović; nešto stariji je bio Antun Mažuranić. Ilirci su imali minimalistički i maksimalistički program; prvo – odbranu nacionalne nezavisnosti i očuvanje državne celokupnosti, a zatim – oslobođenje i ujedinjenje sa ostalim Slovenima; najpre na Balkanu, a zatim, na širem slovenskom planu (s tom je svrhom Gaj putovao u Rusiju 1840). Taj je program sprovođen pod štitom kulturno-prosvetiteljske akcije čije se najintenzivnije trajanje može staviti u period između 1835. i 1848. godine. Pokret se razvio u užoj Hrvatskoj. Srbi i Slovenci su ostali po strani. Ilircima su pored ideja francuske revolucije, i ideje o sveslovenstvu, uzori bili Dositej i Vuk. Pokret je zvanično zabranjen 1843. godine.
Mađarski vlastodršci su nastojali da slome ilirski pokret. Primenjivali su policijski pritisak, progone, zatvor, oštru cenzuru. U Beču su prikazivali pokret kao buntovnički. Pod pritiskom deo hrvatskog plemstva, radi svojih klasnih privilegija, otvoreno staje na stranu Mađara pa se odvija sukob između iliraca i mađarofila. Godine 1843. vlasti su zabranile upotrebu ilirskog imena. Zbog oštre cenzure u Zagrebu, ilirci pokreću list Branislav u Beogradu 1844. godine.
 
Pokret je uspeo da se u svim hrvatskim sredinama <ref name=autogenerated1>Rečnik književnih termina, glavni i odgovorni urednik [[Dragiša Živković]], Nolit, Beograd. {{page|year=1992. ISBN |isbn=978-86-19-01962-0. стр. |pages=280.}}</ref> prihvati jezički standard zasnovan na novoštokavskim govorima, da se ustanove početne pravopisne i gramatičke norme, da se odbaci kajkavski književni jezik. Pokret je uspeo učvrstiti nacionalnu svest Hrvata, razviti književnost na novim osnovama, pa se zato radije govori o hrvatskom narodnom preporodu. Tim se pojmom, hrvatski narodni preporod, obeležava i književnoistorijsko razdoblje između 1836 (uvođenje štokavskog jezičkog standarda i u severozapadnu Hrvatsku, «Danica Ilirska») i 1850. kao prvi period veće epohe u kojoj književnost nastupa prvenstveno u funkciji konstituiranja moderne hrvatske nacije.
 
== Književnost hrvatskog narodnog preporoda ==
1.572.075

измена