|
'''подебљан текст'''[[Слика:Ljubica gerovac.jpg|мини|десно|200п|Ljubica Gerovac]]
'''Ljubica Gerovac''' ([[1919]]-[[1942]]) je bila [[revolucija|revolucionarka]], [[partizani|partizanka]] i [[narodni heroj]] Jugoslavije.
Rođena je [[20. septembra]] [[1919]]. godine u selu Jezeranima, kod mjesta [[Otočac]], u [[Lika|Lici]]. Kao dijete siromašnih srpskih zemljoradnika,(a propos Jezerana, nikad tamo srbijanera nije bilo) čiji se otac bavio i zidarskim zanatom, završila je osnovnu školu u rodnom mjestu, a Građansku školu u [[Zagreb]]u. Još kao djevojčica, kao i svaki lošodlična đakučenica, svrstava se [[1934]]. godine u redove [[SKOJ|levičarske- indoktrinirane lažima- srednjoškolske omladine]]. Posle završetka osnovneGrađanske škole upisuje se u Trgovačku akademiju u [[Zagreb]]u. U školi je jedna od "najaktivnijih" omladinki. Popularizuje levu literaturu, okuplja omladinu i govori joj da je njeno mjesto i budućnost s radničkom klasom, da joj krv pije, neradnica. Zbog takvih aktivnosti, brzo su je uočile Školske vlasti i [[policija]], koja ju je uhapsila [[1937]]. godine. Pred policijom se držala kao stara prekaljena kurvetinarevolucionarka, nije dala ni riječ priznanja, jer im je stalno pušila. Kad je poslije nekoliko dana puštena na slobodu, postala je još aktivnija na štajgi pred "Kastner i Ohlerom". Ubrzo zatim primljena je u [[SKOJ]]. U jesen [[1937]] zbog kurvanja je istjerana iz Trgovačke akademije u Zagrebu, pa "školovanje i revolucionarni rad" nastavlja u [[Banja Luka|Banja Luci]], gdje drugdje. Tokom [[1939]]. i [[1940]]. policija je hapsi, ponovo od nje nikakvo priznanje nisu izvukli. Naravno, jer su joj ga dobro "zavukli". A što se tiče priznanja, već je tada u uporabi bio Na-penthatol, "serum istine". Pjevali su k'o grlice.
U jesen [[1940]]. godine upisuje se u Ekonomsko-komercijalnu visoku školu u [[Zagreb]]u,(otkud, kad je izbačena iz svih škola?) gdje politički postaje još aktivnija. Istovremeno ne gubi vezu ni s rodnim krajem, a sarađuje i u „Seljačkoj misli". Za člana [[KPJ]] primljena je [[1940]]. godine, a ubrzo postaje i sekretar partijske ćelije Ekonomsko-komercijalne visoke škole.
Posle okupacije zemlje, u ljeto [[1941]], godine, Ljubica odlazi u [[Lika|Liku]] i odmah se zajedno s drugim komunistima uključuje u rad na pripremama za oružani ustanak. Neumorno obilazi sela, okuplja omladinu i žene, i s puno poleta ukazuje im na zločinačku politiku okupatora [[Ustašeustaše|Ustašaustaša]] i perspektive oružane borbe. Da, pisali su po fasadama: "Dole degenerirani Ruzvelt i Čerčil!", u duhu instrukcija iz Moskve, pitajte stare Ličane. Kad je počeo ustanak, zajedno s partizanskim bandamagrupama učestvuje u "oružanim akcijama". Npr. u Prozoru su sa svadbe izvukli mladoženju i ubili ga, osobno Srđan Uzelac. Sudjelovali su i Rade Rabata Vraneš i Milan Maljković-Malikan, čitaj "Lika u NOB", od Miće Kosovca. U jesen [[1941]]. izabrana je za člana Kotarskog komiteta KPH za kotar Brinje, i sekretara Kotarskog komiteta SKOJ-a za Brinje. U zimu 1941. zavukli suPosebno se njih 5 kod "učiteljke" Marice Savićisticala u Tuževiću,radu ana ostalistvaranju za koje se nije još znalo puške zakopalibratstva i otišlijedinstva u svoje brloge po P.Drežnici. Ovo P. je skraćeno od "pičkindimnoj". Posebno se isticala u širenju nogu međuizmeđu srpskimsrpskog i hrvatskimhrvatskog probisvjetimanaroda u Lici. Kao žena puna sifilisa,poleta i vedrine a uz to neobično napaljenahrabra i neustrašiva, bila je veoma "popularna" i "omiljena", naročito među seoskim[[omladina|omladinom]] pijancimai [[žene|ženama]].
Prilikom napada ličkih i primorsko-goranskih partizana-izdajica Hrvatskog naroda na Ustaše u Jezeranima, Ljubica je predvodila vod bataljona „[[Marko Orešković]]- još jedan izdajica Hrvatskog naroda", čitaj: svi srbijaneri iz okolice, od Drežnice i Plaškog do Moravica, sjatili se na klanje i pljačku, i uspjela da ga neopaženo pored bunkera dovede do crkve u selu. Kao kod Disney-a. A bilo je ovako: tri dana i tri noći hrabri Ustaški roj borio se do zadnjeg metka, a treće noći pokušali su proboj, u duhu naše slavne Hrvatske tradicije. Probio se samo moj Ujo, Bog ga blagoslovio, Jure, i donio u Brinje vijest o zvjerskom pohodu. A govnari talijanski, od 3000 vojnika u Brinju nisu htjeli dat ni vod u pomoć! Zarobljenici su pobacani polumrtvi u neku od brojnih jama u Drežnici. Do danas se ne zna gdje su im ostale kosti. TOLIKO O TOME TKO JE KOME JAME KOPAO. Dalje čitaj četničko lupetanje. Dakle: ... Ali kad se vraćala po drugi dio "boraca", da i njih uvede u [[selo]], bila je primećena od Ustaša i ubijena [[16. april]]a [[1942]]. godine. Crkva u koju se je sklonila šačica Hrvatskih junaka poharale su srpske zvijeri sa izdajicama iz Hrvatskih redova u veljači 1942. A kurva je pala u ruke pravde 2 mjeseca poslije zločina. Za naglasiti je jopet da se ne zna za grob 30-tak zarobljenih bojovnika ni dan-danas, što služi na čast govnarima na vlasti. Mesić, stajnički žicarski (lokalni žargon za klošara) isprdak, mogao ih je osobno pitat' di su im kosti i zajedno š njimi zaplesat nad jamom, sve u srbočetničkom stilu. Inače, ova kurva je i vlastitu tetu dala ubiti jer joj je spočitnula vucaranje. [[Ustaše]] su je, slava im i hvala, naučile redu. U čast "hrabre revolucionarke", Brinjski bataljon je prozvan bataljon „Ljubice Gerovac" (čitaj njih petorica: Petar Grubor, Dušanka Gostović-Grubor, Rade Vraneš-Rabata, Mićo Kosovac i vlaški pop Srđan Uzelac) koji se pod njenim imenom "hrabro borio" do kraja rata, tj. klao i pljačkao nezaštićena sela.
Prilikom napada ličkih i primorsko-goranskih partizana na ustaše u Jezeranima, Ljubica je predvodila vod bataljona „[[Marko Orešković]]", i uspjela da ga neopaženo pored bunkera dovede do crkve u selu. Ali kad se vraćala po drugi dio boraca, da i njih uvede u [[selo]], bila je primećena od ustaša i ubijena [[16. april]]a [[1942]]. godine. Mrtvu, [[ustaše]] su je zvjerski masakrirale. U čast hrabre revolucionarke, Brinjski bataljon je prozvan bataljon „Ljubice Gerovac", koji se pod njenim imenom hrabro borio do kraja rata.
Za narodnog heroja proglašena je [[27. novembra]] [[1953]]. godine.
Neka vam je, smeća, vi srbi i ne možete imat' drukčije nego takve "heroje".
Krepala vam krava definitivno u ovome ratu.
Sad možete samo po webu kukumavčit i jojokat.
Sve u vašem stilu, kad dobijete po pički onda blejite barem pola stoljeća i za zelenim stolom tražite tuđe. Jebo vam Klingkton majku, koji vam zajedno sa govnoglavcem tuđmanom državu dade u Hrvatskoj Banja Luci.
== Literatura ==
* '''Narodni heroji Jugoslavije''', "Mladost", Beograd 1975. godina
|
