|
==Види још==
*[[Криминал]]
POJAM KRIMINALISTIKE
Određenje pojma kriminalistike. Kriminalistika je disciplina koja sustavno istražuje i primjenjuje znanstvene metode i pravila iskustva u otkrivanju i razjašnjavanju pojava kaznenih djela i utvrđivanju njihovih počinitelja.
Za kriminalistiku je osnovno:
1. poznavanje pojava kaznenih djela (koji su podaci važni za razjašnjenje kaznenog djela),
2. istraživanje metodologije (koje mogućnosti otkrivanja i prikupljanja podataka stoje na raspolaganju) i
3. razrada metodike njihova otkrivanja i razjašnjavanja (kako se u konkretnom predmetu ima postupati).
Kriminalističko istraživanje bavi se kaznenim djelom kao stvarnom pojavom, tj. vanjskim i unutarnjim stvarnim promjenama koje je kazneno djelo izazvalo i koje se mogu spoznati. U to istraživanje su uključene radnje kojima se razjašnjavaju pitanja u svezi pojave kaznenoga djela, počinitelja, žrtve i drugih okolnosti.
Kriminalistika je usmjerena na prikupljanje obavijesti. Te se obavijesti otkrivaju i prikupljaju u predkaznenom i kaznenom postupku kriminalističkim radnjama. Međusobno se razlikuju s obzirom na:
1. svrhu zbog koje su prikupljene,
2. način prikupljanja i
3. značenje za postupak.
Najvažnije takve obavijesti se oblikuju u ka¬znenom postupku. Neke druge imaju operativno značenje.
Kriminalističko istraživanje je mikroanaliza pojave vjerojatnoga kaznenog djela. Ona istraživanjem neposredno rekonstruira stvarnu, objektivnu i subjektivnu strukturu kaznenoga djela. Time se kriminalistika razlikuje od drugih kaznenih disciplina koje se također bave kaznenim djelom, ali na drugi način.
Pojam i sustav kriminalističke procedure
Pojam kriminalističke procedure. U sociologijskome smislu kriminalističko istraživanje je sustav radnji i odnosa. Radne operacije se na jednak način obavljaju u istovrsnim situacijama. S obzirom na to kriminalističko istraživanje je cjelina s istovjetnim sustavom i redoslijedom radnji. Cjelina s takvim značajkama se u sociologiji shvaća kao procedura.
Kriminalističko istraživanje uvjetuju strukturni, teleologijski i realni sastojci. Kriminalistika istražuje okolnosti u svezi neposredno prijetećeg ili počinjenog kaznenog djela i počinitelja. Budući da kriminalističko istraživanje dovodi do konkretnih saznanja o pojavi kaznenoga djela moguća je njihova primjena i u djelatnosti njihova spriječavanja.
Kriminalistika se dijeli na represivnu i preventivnu.
Represivna kriminalistika ili kriminalisti¬ka u užem smislu riječi je nužna komponenta radnji prikupljanja podataka o kaznenom djelu i počinitelju u stadiju otkrivanja i vođenja kaznenoga postupka.
Preventivna kriminalistika je usmjerena sustavnom istraživanju mjera kojima se spriječava počinjenje kaznenih djela. U uvjetima određenim kaznenim pravom, kriminalističko istraživanje počinje najranije s pripremanjem određenoga kaznenoga djela. Zaštita od mogućih, ili čak vjerojatnih (ali još nepripremanih) kaznenih djela nije ni predmet, ni zadaća kriminalistike. Time se bave strategija zaštite od kriminaliteta, kriminalna politika, kriminologija i druge discipline. One se koriste saznanjima i metodama kriminalis¬tike.
Temeljna dva oblika prikupljanja podataka jesu izvidi kaznenih djela i radnje kaznenoga postupka. Oni nisu jedini oblici postupanja u prikupljanju podataka o kaznenom djelu.
Izvidi kaznenih djela su predmet uređenja postupovnih pro¬pisa. Radnje kaznenoga postupka su uređene postupovnim propisima. Oni prije uređuju oblik (formu) postupanja (iz čega izvire i naziv postupovna ili formalna pravila).
Međutim, obje skupine radnji imaju uvijek nužno dvije komponente: formalnu (pravom određenu) i stvarnu (provedbenu).
Ispitivanje osobe, očevid i pretraga su postupovne radnje. Da bi se rezultati mogli upotrijebiti kao dokazi u kaznenom postupku, rad¬nje se moraju provesti prema propisima kaznenoga postupka, odnosno u obliku i pod uvjetima koji su uređeni propisima ka¬znenoga postupka. To je postupovna komponenta. No, kako će se u tim okvirima i uvjetima konkretno provesti radnja uređuju pravila kriminalistike. To je kriminalistička komponenta.
Izvidi kaznenih djela nisu postupovne radnje. U pravilu, njihovi se rezultati ne mogu upotrijebiti kao dokaz u kaznenom postupku. No i onda kad rezultati izvida ne mogu biti upotrijebljeni kao dokaz postoje pravila (policijskoga zakonodavstva, ali i temeljne ustavne odredbe o slobodama i pravima čovjeka) koja uređuju oblike (forme) postupanja. Pregled i prikupljanje obavijesti kao izvidi kaznenih djela imaju dvije komponente:
1. pravom uređene forme u kojima se izvode (postupovna komponenta koja je za izvide jednim dijelom uređena izvanpostupovnim, policijskim propi¬sima) i
2. stvarni, realni sadržaj od kojega se sastoje (kriminalistička kompo¬nenta).
Postupovna (formalna) komponenta se odnosi u pravilu na uvjete provedbe. Izvidi pretpostavljaju veću slobodu djelovanja. To je osnova razlikovanja cjelokupne kriminalistike na heurističku (otkrivačku) i silogističku (dokaznu) kriminalistiku.
Pravila kriminalističkoga istraživanja, na odgovarajući način primjenjuju i drugi subjekti (branitelj, privatni istražitelj).
Formalna komponenta je uvjet koji određuje upotrebljivost saznanja prikupljenih istraživačkom radnjom. Ako nije postupljeno u skladu s postupovnim pravilima, prikupljena saznanja neće se moći upotrijebiti.
Sustav kriminalističke procedure. Kriminalisticka procedura je osobit sustav. Objekti koji ga tvore ulaze stalno u određene procese.
Prema značajkama, kriminalistička je procedura stohastičan, probabilističan ili vjerojatnosan sustav.
Promjenom stanja sustav kriminalističke procedure stvara informaciju što je njegova glavna svrha.
PREDMET I ZADAĆE KRIMINALISTIKE
Predmet kriminalistike. Kriminalistika je prikupljanje i prerada podataka, obavijesti, informacija o pojavi kaznenoga djela, počinitelja, žrtve i pratećih okolnosti. Ona se bavi pojavom kaznenoga djela kao objekta istraživanja i razmatra proceduru istraživanja kao stvarnu strukturu.
Predmet kriminalistike je ispitivanje signala, nositelja poruke, pravila nastanka, prikupljanja, ispitivanja i ocjene obavijesti, te njenoga korištenja u informacijskim sustavima izvanpostupovne (operativne) djelatnosti i kaznenog postupka, zatim stvarne provedbe djelovanja u svezi s tim. To su sadržaji koji ulaze u okvire predmeta kriminalistike kao znanstvene disci¬pline.
Podatak, obavijest jesu središnje kategorije u kriminalistici. Izvori poda¬taka i obavijesti su raznovrsni: osobe, predmeti, isprave, medijske poruke, računalni zapisi itd. Sustav kriminalistike je složen, često sjedinjuje spoznaje i metode više različitih područja. I onda kad koristi metodologiju drugih disciplina, čini to na poseban način, uz prethodnu pretvorbu izvorne metode svojim posebnim ciljevima.
Predmet kriminalističke procedure.
1. Podaci o djelu:
a) radnja (sredstvo, način, modaliteti)
b) uzročna veza
c) posljedica
d) protupravnost
2. Podaci o počinitelju
a) (su)počinitelj(i)
b) suučesnici
c) udio u radnji
d) krivnja
e) okolnosti važne za primjenu kaznenih sankcija
3. Drugi podaci važni za postupak
a) podaci važni za primjenu propisa kaznenoga prava
b) podaci važni za primjenu postupovnih propisa
Kriminalistička procedura se odnosi na tri osnovne skupine podataka. To su:
1. podaci o djelu,
2. podaci o počinitelju i
3. drugi podaci važni za kazneni postupak.
Kriminalistička procedura je osobit informacijski i komunikacijski sustav.
Put do kriminalističke informacije sastoji se od:
1. činjenice - objekta promatranja,
2. podatka - onoga što opisuje činjenicu,
3. obrade podataka - spajanje podataka rečenicama prema pravilima sintakse,
4. vijesti - rečenice u prostoru i vremenu dostavljene od strane pošiljatelja primatelju,
5. informacije - sadržaja vijesti koji za primatelja ima vrijednost novosti koja pokreće djelovanje.
Kakvoća rezultata (izlaza sustava) kriminalističkoga istraživanja uvjetovana je velikim brojem raznovrsnih čimbenika. Ona u vrlo značajnoj mjeri ovisi o ulaznim veličinama.
Ulazne veličine su podaci koji tvore osnovu za pokretanje istraživanja (prva obavijest o vjerojatnoj pojavi kaznenoga djela) i sastoje se u spoznajama o kaznenome djelu i počinitelju (cjelovitost, jakost i sadržaj sumnje).
Složena struktura sustava kaznenoga postupka zahtijeva od njegovih sudionika poznavanje njegovih pravnih okvira.
Istražitelj mora posjedovati i:
1. operativno znanje o stvarnim pojavama zločina,
2. o sredstvima prikupljanja spoznaja,
3. upravljanju i vođenju istraživanja.
Sa stajališta kaznenoga prava kriminalistika razmatra stvarne značajke pojave kaznenoga djela (što se ponekad kolokvijalno i netočno označuje kao corpus delicti) i u tom okviru način postupanja počiniteija ili modus operandi, odvijanje uzročnoga tijeka između radnje i posljedice, uporabu određenih sredstava radnje ili instrumenta sceleris, pred¬meta nastalih kaznenim djelom (producta sceleris), okolnosti počinjenja dje¬la. Kriminalističko istraživanje je usmjereno na osobne značajke počinitelja i žrtve, njihove prethodne odnose i odvijanje odnosa u vrijeme počinjenja ka¬znenoga djela (tempore criminis) i na mjestu počinjenja kaznenoga djela (locus delicti), i mnoge druge okolnosti značajne za primjenu materijalnog kaz¬nenog prava predmet su kriminalističkoga istraživanja.
Zadaće kriminalistike. Procedura istraživanja kaznenog djela sastoji se u:
1. otkrivanju i prikupljanju posebnih kriminalističkih signala,
2. njihovoj preradi pomoću simbola i znakova te
3. izlaganju u obliku informacije koja ima formalni (kaznena prijava, optužnica, presuda) ili neformalni oblik (operativno izvješće, bilješka).
Kriminalističko istraživanje nužno uključuje:
1. utvrđivanje istražne zadaće (postavljanje problema),
2. kako (u socijalnoj interakciji) postupati pri traženju rješenja (planiranje istraživanja),
3. koje prepreke razjašnjenja postoje (otklanjanje informacijskoga defìcita),
4. koje rješenje problema valja prihvatiti (vrednovanje rezultata) i
5. kako prikazati prihvaćeno rješenje (izlaganje).
Primjena kriminalističkih znanja ne prestaje otkrivanjem počinitelja kaznenoga djela. Ona je prijeko potrebna i u djelatnosti koja slijedi, a koja je organizirana u kazneni postupak.
Zadaće kriminalistike kao znanosti jesu sustavna istraživanja o njenom predmetu. Kriminalistika je usmjerena na podatke, obavijesti, izvore, načine, sredstva i uvjete prikupljanja saznanja, dakle na gnoseologijske i informacijske sadržaje. Prikupljanju saznanja neophodnih kaznenome postupku kriminalistika pristupa sustavno, kao cjelini međusobno povezanih radnji. Njima kriminalistika na¬stoji rekonstruirati prošlost: događaj kojega istražuje, a to je (vjerojatno kazneno) djelo ili pojedini isječak te prošlosti, kao i osigurati neometan tijek procedure kojoj je predmet razmatranja kazneno djelo.
SUSTAV KRIMINALISTIKE
Kriminalistika i kaznene znanosti. Kaznene znanosti obuhvaćaju sve discipline koje se izravno ili neizravno bave kaznenim djelom. One se mogu podijeliti na pravne i nepravne kaznene discipline.
Pravne kaznene znanosti jesu materijalno, postupovno, izvršno i organizacijsko kazneno pravo. Nepravne kaznene discipline jesu kriminologija (u najširem smislu riječi) i kriminalistika.
Veći se broj nekih drugih disciplina povezuje s cjelinom kaznenih znanos¬ti (tzv. pomoćne znanstvene nekaznene discipline poput sudske medicine i psihijatrije, kriminalističke biologije, kemije, toksikologije itd.).
Sustavna podjela kriminalistike. Kriminalistiku tvore dvije tematske cjeline. To su kriminalistička tehnika i kriminalistička taktika.
Kriminalistička tehnika. Kriminalistička tehnika sustavno prikuplja i istražuje metode različitih prirodnih, tehničkih i drugih znanosti i vještina radi njihove uporabe u kriminalističkom istraživanju.
Prema nekim stajalištima kriminalističku tehniku tvore cjeline:
1. identifikacijskih metoda (antropometrije, signaletičke znanosti, osobnog opisa, daktiloskopije, kriminalističke fotografije, rekonstruktivnih postupaka, odontologijske identifikacije, identifikacije pomoću roentgenskih zraka, identifikacija glasa, identifikacija putem računala),
2. ispitivanja tragova koja uključuje klasifikaciju tragova (prema dinamici postanka, materiji, mogućnosti skupne ili individualne identifikacije, vrsti traga) pronalaženje, osiguranje, ispitivanje i vrednovanje tragova,
3. posebnih kriminalističko tehničkih ispitivanja iz područja humane medi¬cine (sudske medicine i psihijatrije te ostalih područja), veterinarstva, biologije (antropologije, genetike, zoologije, botanike, mikrobiologije),
4. psihologije (ispitivanje rukopisa, prepoznavanje glasa) i pedagogije,
5. kemije (kromatografije, toksikologije, ispitivanje isprava) i
6. fizike (mikroskopija i uporaba drugih optičkih pomagala, spektrografija i kristalografija, ispitivanje fizikalnih svojstava posebice radioaktivnosti i dr.),
7. ostalih prirodnih i matematičkih znanosti (matematika, geologija, mineralogija, balistika, metalurgija),
8. humanih znanosti (povijest, arheologija, povijest umjetnosti, sociologija, lingvistika),
9. različitih vještina (razni obrti, industrijsko umijeće),
10. znanja koja još nemaju opće priznatu znanstvenu vrijednost (psihoanaliza, psihologijska dijagnostika činjeničnoga stanja, grafologija, karakterologija, numerologija, parapsihologija, radiestezija i druge tzv. alternativne discipline).
Kriminalistička taktika. Kriminalistička taktika sustavno razmatra iskustva i saznanja o najprikladnijem djelovanju u kriminalističkom postupanju. Naziv taktika potječe iz vojnoga rječnika gdje se taj pojam uporabljuje kao oznaka za umijeće vođenja borbe suprotstavljenih strana (istražitelj i istraženik). Taj izraz je uveo u istoimenome djelu prvi Weingart 1904. godine.
U novijoj literaturi se kao posebni dijelovi kriminalističke taktike uzimaju i neke druge discipline. To vrijedi za kriminalističku fenomenologiju koja uključuje ispitivanje:
1. pojavnosti kaznenih djela (kriminalistička morfologija),
2. značajki počinitelja (kriminografìja), i
3. načina počinjenja kaznenoga djela (tehnika zločina).
Kriminalistička metodika. Kriminalistička metodika je sustavno razmatranje iskustava i saznanja o najprikladnijem postupanju u odnosu na pojedina kaznena djela ili pojedine skupine kaznenih djela.
Sadržaj znanstvene discipline kriminalistike moguće je rasporediti i kao trihotomiju: taktike, tehnike i metodike, koja je važna kao osnova stvaranja posebnih metodičkih cjelina kriminalističkih saznanja, a zatim za selekcioniranje i okupljanje sadržaja posebnih (didaktičkih) programa.
Kriminalistika i druge discipline. Kriminalistika pripada području kaznenih znanosti u širem smislu riječi, jer je njen predmet razmatranje pojave kaznenoga djela. Središnja nepravna kaznena znanost je kriminologija. To je znanost o kriminalitetu kao masovnoj društvenoj pojavi. Kriminološka saznanja važna su za razjašnjenje konkretnoga kaznenoga djela, ali i obrnuto. Znanstvena zadaća kriminalistike je eruiranje (pronalaženje) sredstava i metoda nužnih za razjašnjenje kazne¬noga djela, tj. za otkrivanje i izvođenje dokaza o kaznenom djelu i počinitelju. Saznanja i metode su vrlo korisne za kriminološko razmatranje.
Kriminalistika i socijalna patologija i kriminalna pedagogija razlikuju se predmetom i pristupom izučavanju. Za obje discipline značajna su kriminalistička istraživanja, ali i obrnu¬to, u konkretnom kriminalističkom istraživanju koriste se saznanja tih disci¬plina.
Za kriminalistiku su najznačajniji odnosi sa središnjim kaznenopravnim disciplinama. Kriminalistika nije pomoćna kaznena disciplina u odnosu na kazneno materijalno i postupovno pravo. Predmet kriminalistike bitno je drukčiji i širi od predmeta kaznenoga postupovnoga prava.
Sudska (forenzička) medicina (i psihijatrija) i kriminalistika su u međusobnom doticaju i ispreplitanju. Sudska medicina je znanstvena dis¬ciplina koja sustavno istražuje medicinske pojave u svrhu korištenja prikupljenih spoznaja u primjeni pravnih propisa. Zbog toga između obje discipline postoji tijesna povezanost. Povezanost dviju područja izražava se i stvaranjem novih disciplina (medicinske kriminalistike). Najvažnija doticajna pitanja kriminalistike i sudske medicine nalaze se u području traseologije, identifikacije i metodike.
Kriminalistika se povezuje i oslanja na metode većeg broja drugih disci¬plina.
Teorija spoznaje važna je za kriminalistiku jer uči o formiranju i ekspliciranju pojma, te analizu, sintezu, apstrakciju, generalizaciju i specijalizaciju pojmova. Nužno je poznavanje metoda izvođenja i zasnivanja sudova, osnovnih zakona misli, otkrića, objašnjenja i dokaza. Utvrđenja u kriminalistici moraju biti u skladu s pravilima logike. Uvjet za to jesu poznavanje učenja o sudu, vrstama sudova i zaključaka.
Psihologija i kriminalistika imaju niz zajedničkih i doticajnih pod¬ručja koja se označavaju kao sudska psihologija ili psihologija kaznenoga postupka u širem smislu riječi. Ta se disciplina bavi ispitivanjem psihičkih zbivanja i vladanja sudionika kaznenoga postupka.
Značajne podatke kriminalistika pruža i disciplini politike suzbijanja kriminaliteta. Kod toga je ključna važnost kriminalistike kao discipline koja se bavi izučavanjem mjera neposrednoga istraživanja pojava kaznenih djela.
Kriminalistika je u vrlo složenim odnosima i s većim brojem znanstvenih disciplina izvan kruga kaznenih znanosti. Brojne veze postoje između prirodnih i tehničkih znanosti i krimi¬nalistike u području kriminalističko - tehničkih metoda. Treba istaknuti biologiju, fiziku, kemiju, medicinu i druge discipline.
Vrlo su značajni odnosi kriminalistike prema nekim društvenim disciplinama posebice sociologiji, statistici, ekonomiji.
Sociologija posredstvom metoda odabira prikladnih mjera daje osnovu za stvaranje prognoznih sudova koji su važni u području preventivne kriminalistike. Njena pomoć je važna kod izvođenja vrijednosnih kvalifikatornih sudova, supsumpcija itd. Sociologija omogućuje da se proces kriminalističkoga istraživanja organizira kao sociologijska raščlamba. To je slučaj u primjeru utvrđivanja subjektivnih činjenica na temelju indicija.
Statistička istraživanja su zbog svoje važnosti dovela do stvaranja posebne kriminalne statistike. Ekonomija ima dvostruko značenje, jer s jedne strane i kriminalistika uključuje ekonomičnost, a s druge strane niz se ekonomskih metoda primjenjuje u kriminalističkome istraživanju.
U suvremenim razmjerima kriminalistika je u visokom stupnju oslonjena na organizacijsku i informacijsku znanost.
==Спољашње везе==
| 