Dejvid

 
==kana==
GodineGodina je 216 pr. pneKr. Hanibal Barka nakon dvedvije velike pobedepobjede protiv Rima, ipak se odlučiodlučuje na pustošenje Italije i čekanje na pojačanja umestoumjesto napada na "večnivječni grad". U Rimu se tih godina, muško stanovništvo smanjilo za čak 17 % zbog katastrofalnih poraza koje su doživelidoživjeli protiv Puna. UprkosUnatoč tome, senat je pripremio još jednu vojsku, veću od sve tri prethodne da seizbriše Hanibalove Kartažane obračunas Hanibalovimlica Kartaginjanimazemlje. Ta vojska krenula je prema brdu severozapadnosjeverozapadno od grada Tarenta zvanom Kana.
 
Vojska koju je Hanibal predvodio sastojala se od Gala, Ibera, Libijaca, Numiđana, Balearaca, Samnićana i samih afričkih postrojba. Sveukupno ih je bilo 50.000 (40.000 pješadije i 10.000 konjice). Vojska je bila umorna od silnog ratovanja a očekivao ih je još jedan sraz s Rimljanima. Rimljane su predvodila dva konzula: Terencije Varo i Julije Emilije Paul, a vojska je brojala 80.000 ljudi (74.000 pješaka i samo 6.000 konjanika). Rimljani su, ovaj put uhvatili KartaginjaneKartažane na otvorenom, pa Hanibal nije mogao pripremiti novu zamku. Konzuli, međutim, veliku brojčanu nadmoć nisu iskoristili. Mislivši kako pukim brojem vojnika mogu pobeditipobijediti umorne PuneKartažane, dadošedaju naredbu legijama da napadnu Pune svom snagom. Hanibal šalje 6.000 numidskih konjanika protiv 2.000 italičkih, te 4.000 hispanskih i kartaških konjanika protiv jednako toliko rimskih equita. Numiđani lako oterašetjeraju Italike u begbijeg i poslenakon toga se prebacuju na desni bok da bi pomogli afričkoj konjici skršiti rimskurimske pešadijuplemiće. KartaginjanskiKartaški veterani se dotle prebacuju na bokove i polako formiraju obruč oko 74.000 rimskih pešakapješaka. No, tada Kelti počinju bacati oružeoružje i bežatibježati pred rimskom legijom. Barem su Rimljani mislili da je tako. Keltima je Hanibal unapredunaprijed rekao da to učine kako bi uvukli Rimljane još nazad, pa nakon bežanjabježanja Kelti odjedanput staju, uzimaju pričuvanopričuvno oružje i napadaju Rimljane (ovo se danas smatra jednim od najboljih taktičkih poteza ikad). Rimljani, iako još uvekuvijek nadmoćni, polako počinju panično bežatibježati nazad. Ali, sve je uzalud, jer numidska i afrička konjica na vremevrijeme se vraćaju zatvoriti rupu u obruču i tako onemogućiti begbijeg Rimljanima. Nakon toga sledislijedi masakr u kojem je poginulo više od 70.000 rimskih vojnika a preživelipreživjeli su samo oni koji su se uspeliuspjeli provući kroz obruč. U ovoj bicibitci takođetakođer je poginuo i velik broj nobilaplemića i senatora (oba konzula su takođeostavili poginulisvoju kožu na Kani), pa legenda kaže da je Hanibal pokupio svesvo prstenje od poginulih nobilaplemića u jednu košaru i pobacao ih pred kartaginskikartaški senat.
Vojska koju je Hanibal predvodio sastojala se od Gala, Ibera, Libijaca, Numiđana, Balearaca, Samnita i samih afričkih jedinica. Sve ukupno ih je bilo 50.000 (40.000 pešadije i 10.000 konjanika). Vojska je bila umorna od silnog ratovanja a očekivao ih je još jedan sraz sa Rimljanima. Rimljane su predvodila dva konzula: Terencije Varon i Emilije Paul, a vojska je brojala 80.000 ljudi (74.000 pešaka i samo 6.000 konjanika).
 
Ipak, Hanibal nakon ove pobedepobjede nije udario na Rim (uplašeni Rimljani su vikali "Hannibal ante portas!" - Hanibal pred vratima) jer nije imao dovoljno opreme ni pojačanja. TakođeTakođer, nakon što su Rimljani bili na kolenimakoljenima posleposlije Kane, makedonski kralj Filip V. pridružio se Hanibalu, ali je odbio poslati pojačanjepojačanju savezniku jer se bojao da će falange biti stavljene pod zapovedništvozapovjedništvo velikog generala a ne Makedonaca. Ovo se, možda, pokazalo odlučujućim, jer da je Hanibal imao dovoljno ljudi, povijest kakvu danas poznajemo ne bi postojala.
Rimljani su, ovaj put uhvatili Kartaginjane na otvorenom, pa Hanibal nije mogao pripremiti novu zamku. Konzuli, međutim, veliku brojčanu nadmoć nisu iskoristili. Mislivši kako pukim brojem vojnika mogu pobediti umorne Pune, dadoše naredbu legijama da napadnu svom snagom. Hanibal šalje 6.000 numidskih konjanika protiv 2.000 italičkih, 4.000 hispanskih i kartaških konjanika protiv jednako toliko rimskih equita. Numiđani lako oteraše Italike u beg i posle toga se prebacuju na desni bok da bi pomogli afričkoj konjici skršiti rimsku pešadiju. Kartaginjanski veterani se dotle prebacuju na bokove i polako formiraju obruč oko 74.000 rimskih pešaka. No, tada Kelti počinju bacati oruže i bežati pred rimskom legijom. Barem su Rimljani mislili da je tako. Keltima je Hanibal unapred rekao da to učine kako bi uvukli Rimljane još nazad, pa nakon bežanja Kelti odjedanput staju, uzimaju pričuvano oružje i napadaju Rimljane (ovo se danas smatra jednim od najboljih taktičkih poteza ikad). Rimljani, iako još uvek nadmoćni, polako počinju panično bežati nazad. Ali, sve je uzalud, jer numidska i afrička konjica na vreme se vraćaju zatvoriti rupu u obruču i tako onemogućiti beg Rimljanima. Nakon toga sledi masakr u kojem je poginulo više od 70.000 rimskih vojnika a preživeli su samo oni koji su se uspeli provući kroz obruč. U ovoj bici takođe je poginuo i velik broj nobila i senatora (oba konzula su takođe poginuli), pa legenda kaže da je Hanibal pokupio sve prstenje od poginulih nobila u jednu košaru i pobacao ih pred kartaginski senat.
 
Ipak, Hanibal nakon ove pobede nije udario na Rim jer nije imao dovoljno opreme ni pojačanja. Takođe, nakon što su Rimljani bili na kolenima posle Kane, makedonski kralj Filip V. pridružio se Hanibalu, ali je odbio poslati pojačanje savezniku jer se bojao da će falange biti stavljene pod zapovedništvo velikog generala a ne Makedonaca.
174

измене