Razuman čovek — разлика између измена

Садржај обрисан Садржај додат
Autobot (разговор | доприноси)
м popunjavanje sablona page
Autobot (разговор | доприноси)
м harvardski nacin citiranja; козметичке измене
Ред 28:
†''[[Homo rhodesiensis]]''?
}}
'''Homo sapiens''' ({{jez-lat|Homo sapiens|el}} — „čovjek umni”, „čovjek razumni”) jeste [[binomna nomenklatura]], odnosno naučno ime [[Čovjek|ljudske]] vrste. [[Homo]] (lat. ''-{Homo}-'' — „čovjek”) je rod porodice [[Hominidi]] (lat. ''-{Hominidae}-''), koji — pored današnjeg čovjeka — uključuje i [[Neandertalac|neandertalce]] (lat. ''-{Homo neanderthalensis}-'') i mnoge druge izumrle pripadnike porodice Hominidi. ''H. sapiens'' je jedina preživjela vrsta roda Homo. Današnji ljudi su podvrsta [[Anatomski moderni čovjek|anatomskih modernih ljudi]]: ''[[Homo sapiens sapiens]]'', koji se razlikuju od onoga oblika za koga se tvrdilo da je njihov direktni predak, a to je: ''[[Homo sapiens idaltu]]''. Genijalnost i prilagodljivost vrste ''Homo sapiens'' dovela ju je do pozicije — nesumnjivo — najuticajnije vrste na planeti. To se posebno odnosi na posljednjih desetak hiljada godina, kada biološka evolucija srasta u neraskidiv splet sa kulturnom evolucijom. Od svojih prapočetaka, [[kultura]], uz neviđenu akceleraciju postaje sve djelotvornija prilagodba čovjeka na njegovo mjesto u opštoj ekonomiji prirode.<ref>Wood, B. (2005). ''Human evolution — A very short introduction.'' Oxford University Press. Oxford. {{page|year=|idisbn=ISBN 978-0-19-280360-3|pages=}}</ref><ref>Hadžiselimović, R. (1986). ''Uvod u teoriju antropogeneze''. Svjetlost. Sarajevo. {{page|year=|idisbn=ISBN 978-9958-9344-2-1|pages=}}</ref>
 
== Imenovanje i taksonomija ==
Ред 40:
Od [[2010]]. godine, genetička istraživanja dovela su do pojave srednje varijante tumačenja čovjekovog porijekla, po kojoj „većina” ima nedavno afričko porijeklo plus „ograničena” spajanja sa arhaičnim ljudima.
 
Nedavno afričko porijeklo modernih ljudi je matični model opisivanja porijekla i ranih [[migracija]] [[Anatomski moderni čovjek|anatomski modernog čovjeka]]. Teorija se u popularnim medijima pominje kao ''recentni vanafrički model'' ({{jez-eng-lat|Out-of-Africa}}), a akademski „hipoteza o nedavnom jedinstvenom porijeklu”, „zamjenska hipoteza” i model „nedavno afričko porijeklo” ({{jez-eng-lat|RAO}}). Hipoteza da ljudi imaju jedinstveno porijeklo (monogeneza, monofiletija) objavljena je još u [[Čarls Darvin|Darvinovom]] ''Porijeklu čovjeka'' ([[1871]]). Koncept se smatrao spekulativnim sve do 1980-ih, kada je — nakon studija [[Mitohondrijska DNK|mitohondrijske DNK]] današnjeg čovjeka, u kombinaciji s dokazima na osnovu [[Bioantropologija|bioantropoloških]] podataka o arhaičnim primjercima... Prema genetičkim i fosilnim dokazima, [[arhaični ''Homo sapiens'']] je evoluirao u anatomski moderne ljude isključivo u [[Afrika|Africi]], između 200.000 i 100.000 godina p. n. e., u jednoj grani, ostavljajući Afriku prije 60.000 godina, uz još više proteklog vremena za zamjenu (i/ili asimilaciju) ranijih ljudskih [[populacija]], kao što su ''[[Homo erectus]]'' i [[Neandertalac|neandertalci]].<ref>British Museum of Natural History, Ed. (1991). ''Man's place in evolution''. Natural History Museum Publications. Cambridge University Press. London. {{page|year=|id=ISBN 05214086440-521-40864-4|pages=}}</ref><ref>Hadžiselimović, R. (1986). ''Uvod u teoriju antropogeneze''. Svjetlost. Sarajevo. {{page|year=|idisbn=ISBN 978-9958-9344-2-1|pages=}}</ref><ref>Campbell, B. G. (2009). ''Human evolution: An introduction to mans adaptations''. British Museum of Natural History. London. {{page|year=|idisbn=ISBN 978-0-202-02041-9|pages=}}. {{page|year=|idisbn=ISBN 978-0-202-02042-6|pages=}}</ref><ref>Wood, B. (2005). ''Human evolution — A very short introduction''. Oxford University Press. Oxford. {{page|year=|idisbn=ISBN 978-0-19-280360-3|pages=}}</ref><ref>Lambert, D. (1989). ''The Cambridge guide to prehistoric man''. Cambridge University Press. Cambridge. {{page|year=|id=ISBN 05213336440-521-33364-4|pages=}} . {{page|year=|id=ISBN 0521333649|pages=}} .</ref>
 
U skladu sa svojim nalazima, autori studije ukazuju da su primjese genetičkog materijala neandertalaca — u nekim [[populacija]]ma — prisutne i do 4 %. Međutim, studija takođe ukazuje na to da mogu postojati i drugi razlozi zbog kojih ljudi i neandertalci imaju zajedničke gene drevne [[hominid]]ne loze.
Ред 120:
Širokim istraživanjima afričke [[Genetička raznolikost|genetičke raznolikosti]] otkriveno je da među 113 različitih [[populacija]] najveću raznolikost ispoljava uzorak [[San]] ljudi, što ih čini jednom od 14 „predačkih klaster populacija”. Istraživanje takođe otkriva i porijeklo recentnih migracija u jugozapadnoj Africi, u blizini granice priobalnih država [[Namibija|Namibije]] i [[Angola|Angole]].<ref>Gignoux, H. B.; Christopher, R.; Jobin, M. (2011). ''Hunter-gatherer genomic diversity suggests a southern African origin for modern humans''. Proceedings of the National Academy of Sciences of the United States of America. 108 (13): 5154—5162.</ref>
 
Snaga [[Selekcija|prirodne selekcije]] je nastavila da djeluje na ljudsku populaciju, uz dokaz da u svojim određenim regijama genom ispoljava [[Selekcija|usmjerenu selekciju]] proteklih 15.000 godina.<ref>Hadžiselimović, R. (1986). ''Uvod u teoriju antropogeneze''. Svjetlost. Sarajevo. {{page|year=|idisbn=ISBN 978-9958-9344-2-1|pages=}}</ref><ref>Campbell, B. G. (2009). ''Human evolution: An introduction to mans adaptations''. British Museum of Natural History. London. {{page|year=|idisbn=ISBN 978-0-202-02041-9|pages=}};. ISBN 978-0-202-02042-6</ref>
 
== Reference ==