Prekambrijum — разлика између измена

супереон који датира од формирања Земље до камбријског периода
Садржај обрисан Садржај додат
.
(нема разлике)

Верзија на датум 19. децембар 2018. у 08:23

Prekambrijum ili kriptozoik je period geološke hronologije od nastanka Zemlje pre oko 4500 Ma (miliona godina) do evolucije mnoštva makroskopskih i tvrdoljušturnih fosila koja označava početak kambrijuma pre otprilike 542 miliona godina.[1] Prilično malo se zna o prekambrijumu, iako on predstavlja sedam osmina Zemljine istorije, a ono malo što se saznalo je otkriveno uglavnom u posljednje četiri do pet dekada.

Položaji kopnenih masa pri kraju prekambrijuma
Umetnički prikaz kolizije između dva planetarna tela. Taka jedan udarac između Zemle i objekta veličine Marsa je verovatno formirao Mesec.

Veruje se da se Zemlja koagulirala od materijala u orbiti oko Sunca otprilike 4500 Ma, te da ju je možda udario vrlo veliki planetezimal veličine Marsa ubrzo nakon što se stvorila, izbacujući materijal od koje se stvorio Mesec (v. Teorija velikog udara).[2] Stabilna kora se stvorila pre oko 4400 Ma, jer otada datiraju najstarije zemaljske stene. Ne zna se kada se stvorio život, ali ugljenik pronađen u 3800 miliona godina starim stenama zapadno od Grenlanda može biti organskog porekla. Dobro očuvane bakterije starije od 3460 miliona godina su pronađene u Zapadnoj Australiji. Mogući ostaci fosila 100 miliona godina stariji su pronađeni u istom području. Postoje vrlo dobri tragovi bakterijskog života u ostatku prekambrijuma.

Osim nekoliko sumnjivih izvora o mnogo starijim formama u Teksasu i Indiji, prvi složeni višećelijskii oblici života su se pojavili pre otprilike oko 600 Ma. Prilično raznovrsna kolekcija mekušastih oblika je poznata sa lokacija širom sveta starih između 600 i 542 Ma. O njima se često govori kao ediakaranskim ili vendijanskim biotama. Tvrdoljuskava stvorenja su se pojavila krajem tog period. Vrlo raznolika kolekcija se pojavila oko 544 Ma, započinjući krajem prekambrijuma sa slabo poznatom „malom školjkolikom faunom” i završavajući u ranom kambrijumu sa vrlo raznolikom i prilično modernom „Burgesovom faunom” čije se naglo širenje naziva kambrijskom eksplozijom života.[3][4][5]

Detalji o pokretanju tektonskih ploča i sličnim procesima su slabo poznati u slučaju prekambrijuma. Veruje se da se većina Zemljinih kopneninh masa skupila u jedan superkontinent pre oko 1000 Ma. Superkontinent, poznat kao Rodinija, razdvojio se pre oko 600 Ma. Brojni periodi glacijalizacije su identifikovani još u huronskoj epohi, pre oko 2200 Ma. Najbolje proučena je Sturtijansko-varangijanska glacijacija, pre oko 600 Ma, koja je mogla dovesti do ledenih uslova sve do ekvatora, rezultirajući u „grudvi Zemlji”.[6][7]

Atmosfera rane Zemlje je slabo poznata, ali se smatra da je bila zagušena škodljivim gasovima, sadržavajući vrlo malo slobodnog kiseonika. Mlada planeta je bila crvenkaste boje, a za mora se smatra da su bila maslinaste boje. Mnogi materijali koji sadrže nerastvorne okside izgleda da su bila deo oceana milionima godina nakon stvaranja Zemlje. Kada je evolucija živih bića dovela do fotosinteze, kiseonik se počeo da se pojavljuje u velikim količinama. Kiseonik se ispočetka vezivao u hemijskim reakcijama, uglavnom sa gvožđem, sve dok više nije ostalo površina koje su mogle biti oksidovane. Nakon toga se razvila moderna atmosfera s velikim postotkom kiseonika. Starije stene sadrže masivne naslage vezanog gvožđa koje su se očigledno nataložile kada su se gvožđe i kiseonik po prvi put spajali.[8]

Prilično različita terminologija je evoluirala u nastojanju da se pokriju rane godine postojanja Zemlje, ali se s vremenom napuštena jer je radiometrijsko datiranje omogućilo da se specifičnim formacijama i oblicima daju realni datumu. Izraz Arhej (stariji od 2500 Ma), Proterozoik (2500 - 600 Ma) i Neoproterozoik (600 - 542 Ma) se još upotrebljavaju. Neki dodatni izrazi se koriste u geološkoj hronologiji.

  • Proterozoik: Originalno korišten za sve starije od kambrijske granice, koja je bila navođena u različitim periodima od strane različitih autora (ali se danas ustanovila na 542 Ma). Moderno korištenje je često u kao gore navedenom odlomku, 600-2500 Ma.[9]
    • Neoproterozoik: Od kambrijske granice do 900 Ma. Moderna upotreba predstavlja nešto kraći interval: 542-600 Ma. Neoproterozoik je istovetan „Precambrian Z” stenama starije severnoameričke geologije.
    • Mezoproterozoik: Pre oko 900-1600 Ma. Odgovara prekambrijumskim Y stenama starije severnoameričke geologije.
    • Paleoproterozoik: Pre oko 1600-2500 Ma. Odgovara prekambrijumskim X stenama starije severnoameričke geologije.
  • Arhej: Otprilike 2500-3800 Ma.
  • Had: Pre 3800 Ma. Izraz je verojatno trebalo da pokriva period pre nego što su stene formirale. Vrlo malo stena izgleda da je starije od 3800 Ma.[10][11]

Reference

  1. ^ Gradstein, F.M.; Ogg, J.G.; Schmitz, M.D.; Ogg, G.M., ур. (2012). The Geologic Timescale 2012 (volume 1). Elsevier. стр. 301. ISBN 978-0-44-459390-0. 
  2. ^ „Revisiting the Moon”. The New York Times. 2014-09-09. 
  3. ^ Zhuravlev, Andrey; Riding, Robert (2000). The Ecology of the Cambrian Radiation. Columbia University Press. ISBN 978-0-231-10613-9. 
  4. ^ Maloof, A. C.; Porter, S. M.; Moore, J. L.; Dudas, F. O.; Bowring, S. A.; Higgins, J. A.; Fike, D. A.; Eddy, M. P. (2010). „The earliest Cambrian record of animals and ocean geochemical change”. Geological Society of America Bulletin. 122 (11–12): 1731—1774. Bibcode:2010GSAB..122.1731M. doi:10.1130/B30346.1. 
  5. ^ „New Timeline for Appearances of Skeletal Animals in Fossil Record Developed by UCSB Researchers”. The Regents of the University of California. 10. 11. 2010. Приступљено 1. 9. 2014. 
  6. ^ Kirschvink, J. L. (1992). „Late Proterozoic low-latitude global glaciation: The snowball Earth”. Ур.: Schopf, J. W.; Klein, C. The Proterozoic Biosphere: A Multidisciplinary Study (PDF). Cambridge University Press. стр. 51—2. 
  7. ^ Allen, Philip A.; Etienne, James L. (2008). „Sedimentary challenge to Snowball Earth”. Nature Geoscience. 1 (12): 817—825. Bibcode:2008NatGe...1..817A. doi:10.1038/ngeo355. 
  8. ^ Katsuta, N.; Shimizu, I.; Helmstaedt, H.; Takano, M.; Kawakami, S.; Kumazawa, M. (1. 6. 2012). „Major element distribution in Archean banded iron formation (BIF): influence of metamorphic differentiation”. Journal of Metamorphic Geology. 30 (5): 457—472. doi:10.1111/j.1525-1314.2012.00975. 
  9. ^ Speer, Brian. „The Proterozoic Eon”. University of California Museum of Paleontology. 
  10. ^ „International Chronostratigraphic Chart 2015” (PDF). International Commission on Stratigraphy. Приступљено 23. 1. 2016. 
  11. ^ Ogg, J. G.; Ogg, G.; Gradstein, F. M. (2016). A Concise Geologic Time Scale: 2016. Elsevier. стр. 20. ISBN 978-0-444-63771-0. 

Literatura

  • Valley, John W., William H. Peck, Elizabeth M. King (1999) Zircons Are Forever, The Outcrop for 1999, University of Wisconsin-Madison Wgeology.wisc.eduEvidence from detrital zircons for the existence of continental crust and oceans on the Earth 4.4 Gyr ago Accessed Jan. 10, 2006
  • Wilde, S. A.; Valley, J. W.; Peck, W. H.; Graham, C. M. (2001). „Evidence from detrital zircons for the existence of continental crust and oceans on the Earth 4.4 Gyr ago”. Nature. 409 (6817): 175—178. PMID 11196637. doi:10.1038/35051550. 
  • Wyche, S.; Nelson, D. R.; Riganti, A. (2004). „4350–3130 Ma detrital zircons in the Southern Cross Granite–Greenstone Terrane, Western Australia: implications for the early evolution of the Yilgarn Craton”. Australian Journal of Earth Sciences. 51 (1): 31—45. Bibcode:2004AuJES..51...31W. doi:10.1046/j.1400-0952.2003.01042.x. 

Spoljašnje veze