Meroz — разлика између измена

Садржај обрисан Садржај додат
Autobot (разговор | доприноси)
м Разне исправке; козметичке измене
Autobot (разговор | доприноси)
м Разне исправке
Ред 44:
Kada je [[Rimsko carstvo]] osvojilo Egipat, Kušansko kraljevstvo sa središtem u Merozu se proširilo prema severu u Egipat<ref>God. 23. p. n. e., rimski vladar Egipta, [[Publije Petronije]], je izvršio invaziju u Nubiju kao odgovor na njihove napade s juga. Uspeo je da prodre do Napate i opustošiti je 22. p. n. e. To je jedan od razloga zašto je Meroz ostao prestolna Kušanskog kraljevstva.</ref>. U sukobima koji su usledili s Rimom, Kraljevstvo Meroz je bilo uspešnije i opustošilo je naselja u okolini [[Asuan]]a, te je njegova vojska uspela da ukrade glavu skulpture cara [[Октавијан Август|Avgusta]] koju su zakopali ispod stepeništa hrama u Merozu.<ref>{{cite web|url=https://www.britishmuseum.org/explore/highlights/highlight_objects/gr/b/bronze_head_of_augustus.aspx|title=Bronze head of Augustus|publisher=[[British Museum]]|year=1999|accessdate=14. 06. 2008|deadurl=yes|archiveurl=https://web.archive.org/web/20080210114958/http://www.britishmuseum.org/explore/highlights/highlight_objects/gr/b/bronze_head_of_augustus.aspx|archivedate=10. 02. 2008|df=dmy-all}}</ref> Konačno, obe države su utvrdile granicu kod ostrva Samosa, gde je Meroz potpisao (za njega jako povoljan) mirovni sporazum s carom Avgustom.
 
Na vrhuncu moći kraljevi Meroza su vladali dolinom Nila u dužini od preko 1.000 km.<ref>W. Y. Adams, ''Nubia: Corridor to Africa'' (1977), London: Allen Lane, str. 302.</ref><ref name="Kirwan1957">{{cite journal|last=Kirwan|first= L.P. | title = Rome beyond The Southern Egyptian Frontier | journal = [[The Geographical Journal]] | volume = 123 |year=1957 |pages=13–1913-19 | location = London| publisher = Royal Geographical Society, with the Institute of British Geographers | jstor=1790717 }}</ref> Kraljevi su delili vlast s kraljicom-majkom (Kandake, titula koja se dugo zadržava u Nubiji i Etiopiji), a dvorjani su bili rizničari, čuvari pečata, vođe arhiva, glavni pisari i dr.
 
Meroz je u 1. i 2. veku počeo da gubi snagu, uglavnom zbog slabljenja tradicionalne industrije na korist rimskog Egipta. Meroz se spominje u „Putoplovu Eritrejskim morem” ([[grčki]]: Περίπλους τὴς Ἐρυθράς Θαλάσσης, [[latinski]]: -{''Periplus Maris Erythraei''}-), grčko-rimski putopis koji opisuje navigaciju od rimskog Egipta duž obala [[Crveno more|Crvenog mora]] i [[Afrički rog|Afričkog roga]] do obala [[Indija|Indije]]:
Ред 81:
== Literatura ==
{{refbegin|30em}}
* {{citeCite book|ref=harv|title=The Nubians: People of the ancient Nile |last=Bianchi |first=Steven |authorlink= |year=1994 |publisher=Millbrook Press |location=Brookfield, Conn. |id=ISBN 1-56294-356-1 |pages=}}
* {{citeCite book|ref=harv|title=Africa, History of A Continent |last=Davidson |first=Basil |authorlink= |year=1966 |publisher=Weidenfeld &amp; Nicolson |location=London |id=|pages=41-58 }}
* {{citeCite book|ref=harv|title=Meroe, a civilization of Sudan |last=Shinnie |first=P. L. |authorlink= |year=1967 |publisher=Thames and Hudson |location=London/New York |series=Ancient People and Places |volume=55 |id=|pages=}}
{{refend}}
 
Преузето из „https://sr.wikipedia.org/wiki/Meroz