Zemni gas — разлика између измена

Садржај обрисан Садржај додат
Ред 13:
Prirodni gas, kao i nafta, nalazi se u prirodnim zamkama, izolovanim pokrovnim naslagama iz kojih gas ne može da migrira prema površini. To su [[Ležišta nafte i gasa|ležišta prirodnog gasa]], koja se nalaze uglavnom u [[Sedimentne stene|sedimentnim stenama]] ([[Peščenjak|peščenjacima]], [[Karbonati|karbonatima]] i [[dolomit]]ima), na dubinama od nekoliko stotina do nekoliko hiljada metara. S povećanjem dubine povećava se, u odnosu na naftu, i količina prirodnog gasa. Ležišta se razvrstavaju prema [[fizika|fizičkim]] i [[termodinamika|termodinamičkim]] svojstvima na nekoliko tipova: ležišta suvoga gasa, iz kojih se dobija samo gas; ležišta vlažnoga gasa, iz kojih se uz gas dobija i manja količina kondenzata ([[kondenzacija|kondenzovanih]] viših ugljovodonika), koji se stvara tek pri [[pritisak|pritisku]] i [[temperatura|temperaturi]] koje vladaju na površini; gasno-kondenzatna ležišta, iz kojih se uz gas dobivaju i velike količine kondenzata.
 
=== DobivanjeDobijanje ===
U gasnim i gasno-kondenzatnim podzemnim ležištima prirodni gas se nalazi pod [[pritisak|pritiskom]], pa se izradom bušotina i kontroliranim eruptiranjem dovodi na površinu ([[bušenje na veliku dubinu]]). Ležišta koja su izolovana od ostalih naslaga i fluida iskorištavaju se samo zahvaljujući energiji gasa pod pritiskom, koja se smanjuje s odvođenjem gasa iz ležišta (volumetrijski režim iskorištavanja); tako se postiže vrlo veliki iscrpak zaliha gasa (70 do 90%). Međutim, u ležištima koja su okružena vodenim bazenima (akviferima ili [[vodonosni sloj|vodonosnim slojevima]]) primenjuje se takozvani vodonaponski režim: s početkom iskorištavanja u njih počinje da prodire voda iz akvifera, čime se [[energija]] stalno nadoknađuje. Zato se pritisak u ležištima snižava sporije, a voda delimično zarobljava gas pod visokim pritiskom, pa je njegov iscrpak manji (40 do 60%).
 
Преузето из „https://sr.wikipedia.org/wiki/Zemni_gas