Slobodni džez — разлика између измена
Садржај обрисан Садржај додат
. |
м Разне исправке; козметичке измене |
||
Ред 1:
[[
'''Slobodni džez''' (-{''Free jazz''}-) javlja se krajem 50-tih godina XX veka i razbija tradicionalni oblik improvizacije. Pokret se temeljio na potpuno slobodnoj improvizaciji. Muzičari koji sviraju slobodni džez stilom odbacuju zadatu melodiju, harmoniju, oblik i ne koriste zadatu građu iz tonaliteta. Zvuk je često agresivan, glasan i disonantan.
Ред 7:
Dva najznačajnija predstavnika su: Ornet Kileman i [[John Coltrane|Džon Koltrejn]]. Drugi muzičari koji su delovali su: Sun Ra, Čarls Mingus, Džeki Maklin, Sesil Tejlor, Džimi Điufi Trio, Čiko Hamilton.
Od evropskih predstavnika ovog pravca treba izdvojiti saksofoniste: Petera Brecmana, Evana Parkera, trombonistu Konija Bauera, gitaristu Dereka Bajlija, pijanistu Freda Van Hovea i bubnjara Hana Beninka. Treba izdvojiti i one koji su svoje
== Karakteristike ==
Ред 16:
Raniji stilovi džeza su tipično bili izgrađeni na okviru oblika pjesama, kao što su [[twelve-bar blues|dvanaestomerni bluz]] ili [[thirty-two-bar form|AABA]] popularna forma pesme na 32 nivoa sa promenama akorda. U slobodnom džezu, zavisnost od fiksne i unapred zadate forme je eliminisana, i uloga [[improvisation|imporovizacije]] je shodno tome povećana.
Druge forme džeza koriste regularne [[metre (music)|metričke]] i pulsirajuće ritmove, obično u 4/4 ili (ređe) 3/4. Slobodni džez zadržava pulsaciju i ponekad [[Swing music|svingove]] ali bez regularne metrike. Često [[:en:wikt:accelerando|akcelerando]] i [[Темпо|ritardando]] daju utisak ritma koji se kreće poput talasa.<ref name="Litweiler">{{cite book
Ranije džez forme su koristile [[Аликвотни тонови|harmoničke]] strukture, obično cikluse [[Diatonic and chromatic|dijatoničkih]] akorda. Kada je došlo do improvizacije, ona je zasnovana na notama u akordima. Slobodni džez po definiciji nema takve strukture, ali isto tako po definiciji (on je na kraju krajeva „džez” koliko je i „slobodan”) on zadržava znatan deo jezika ranijeg džez sviranja. Stoga se veoma često mogu čuti dijatoničke, [[altered dominant|izmenjeno dominantne]] i [[blues|bluz]] fraze u ovoj muzici.
Gitarista [[Marc Ribot|Mark Ribo]] je komentarisao za [[Ornette Coleman|Orneta Kolemana]] i [[Albert Ayler|Alberta Ajlera]] „mada su oni oslobodili pojedine strukture [[Би-бап|bibapa]], svaki od njih je zapravo razvio nove strukture kompozicije”.<ref name="Ribot">{{cite web
Neki kritičari smatraju da se slom oblika i ritmičke strukture podudara sa izlaganjem i upotrebom elemenata iz nezapadne muzike, posebno afričkih, arapskih i indijskih. Istoričari i džez izvođači često pripisuju atonalnost slobodnog džeza povratku na netonalnu muziku devetnaestog veka, uključujući [[field holler|uzvikivače]] u poljima, ulične krikove, i proslave (element slobodnog džeza koje je deo „povratka korenima”). To sugeriše da možda udaljavanje od tonaliteta nije bio svestan napor osmišljavanja formalnog atonalnog sistema, već radije odraz koncepata koji okružuju slobodni džez. Džez je postao „slobodan” putem uklanjanja zavisnosti od akrdne progresije, umesto čega su korištene [[polytempic|politempne]] i [[polyrhythmic|poliritmičke]] strukture.<ref name="Southern">{{cite book
Odbijanje bop estetike je kombinovano sa fascinacijom za ranije stilove džeza, kao što je [[dixieland|diksilend]] sa njegovom kolektivnom improvizacijom, kao i afričkom muzikom. Interest u etničku muziku je rezultirao u upotrebi instrumenata sa svih strana sveta, kao što je [[Ed Blackwell|Ed Blekvelov]] zapadno afrički [[talking drum|govoreći bubanj]], i [[Leon Thomas|Lion Tomasova]] interpretacija pigmejskog jodlovanja.<ref name="Robinson">{{cite book
Mnogi kritičari, posebno u vreme nastanka ove muzike, sumljali su da napuštanje poznatih elemenata džeza ukazuje na nedostatak tehnike dela muzičara. U današnje vreme su takva gledišta marginalna, i ova muzika je izgradila telo kritičkog pisanja.<ref name="Jost">{{cite book
Mnogi kritičari su povezali termin „slobodni džez” i američki društveni ambijent kasnih 1950-ih i 1960-ih, posebno nastajuće socijalne tenzije rasne integracije i [[civil rights movement|pokreta za građanska prava]]. Mnogi tvrde da ovi noviji fenomeni, kao što je prekretna presuda slučaja [[Brown v. Board of Education|Braun protiv Odbora za obrazovanje]] iz 1954, pojava „[[Freedom Riders|Fredom rajdera]]” 1961. godine, [[Freedom Summer|Leto slobode]] 1963. u vidu aktivističke podrške registracije crnih glasača, i slobodne alternativne crnačke [[Freedom Schools|Slobodne škole]] demonstriraju političke implikacije reči „slobodan” u kontekstu slobodnog džeza. Stoga mnogi smatraju da slobodni džez nije samo odbacivanje izvesnih muzičkih stanovišta i ideja, već muzičko odbacivanje ugnjetavanja i iskustvo [[black Americans|afroamerikanaca]].<ref name="Gioia">{{cite book
== Reference ==
Ред 35:
== Literatura ==
{{refbegin|30em}}
* {{
* {{
* {{
* {{
* {{
* [[Andre Asriel]]: ''Jazz - Aspekte und Analysen.'' Berlin 1985 (4. Aufl.)
* [[Philippe Carles]], [[Jean-Louis Comolli]]: ''Free Jazz, Black Power.'' Wolke, Hofheim 1980 (1971, dt. Übers. 1974. Neuauflage 1980)
* Todd S. Jenkins: ''Free Jazz and Free Improvisation. An Encyclopedia.'' Westport (CT), London: Greenwood Press 2004;. ISBN 0-313-33313-0 (Bd. 1, A-J), 0-313-33314-9 (Bd. 2, K-Z)
* [[Ekkehard Jost]]: ''Europas Jazz:1960-80.'' Frankfurt am Main 1987
* [[Bert Noglik]]: ''Improvisierte Musik in der Folge des Free
* Such, David Glen (1993).
* Szwed, John F. (2000). ''Jazz 101: A Complete Guide to Learning and Loving Jazz''. New York: Hyperion. {{
{{refend}}
|