Садржај обрисан Садржај додат
→Kotromanići: novi odlomak ознаке: мобилна измена мобилно веб-уређивање |
|||
Ред 7:
:Управо тако. На то је требао пазити онај ко је затварао гласање, мада тај глас не мијења исход.— ''<font face="bold">[[User:Wikiwind|<span style="background:#6699ff;color:#000000;padding:0 7px">W</span>]][[User talk:Wikiwind|<span style="background:#009999;padding:0 5px;color:#ffffff;">R</span>]]</font>'' 17:47, 11. март 2019. (CET)
:Не. Не кажем да се никада нећу кандидовати, али тренутно не осјећам никакву жељу. Што се пак тиче избора, година је тек почела.{{кез}}— ''<font face="bold">[[User:Wikiwind|<span style="background:#6699ff;color:#000000;padding:0 7px">W</span>]][[User talk:Wikiwind|<span style="background:#009999;padding:0 5px;color:#ffffff;">R</span>]]</font>'' 18:10, 11. март 2019. (CET)
== Kotromanići ==
Dobar dan, kako ste?
Ne kužim, po čemu su oni Srbi jer: Prvi poznati član dinastije, ban Prijezda I. (o. 1250. - nakon 1287.), bio je rođak i nasljednik bosanskoga bana Mateja Ninoslava. Prijezdu su naslijedili sinovi Prijezda II. i Stjepan I., zvan Kotroman, po kojem je dinastija dobila ime.[3] Banovali su zajedno približno do 1290. godine, a potom je čast bosanskog bana obnašao sam Stjepan. Postoji i teorija da je hrvatski[4] velikaš Borić bio predak Kotromanića.[5]
Godine 1301. Kotromanići su izgubili vlast u Bosni u korist hrvatske velikaške obitelji Šubića.[6] Stjepana I. potisnuo je Mladen I. Bribirski, koji je zavladao Bosnom. Nakon višegodišnjeg izgnanstva Stjepana I. naslijedio je sin Stjepan II., kao vazal Mladena II. Bribirskoga. Taj odnos je prekinut nakon bitke kod Blizne 1322., te je Stjepan II postao vazal izravno hrvatsko-ugarskom kralju Ludoviku Velikom.
Za svoje vladavine je znatno proširio svoje posjede. Proširio je svoju vlast na Hum, Usoru i Soli, a 1326. godine iskoristio je feudalnu anarhiju u Hrvatskoj i osvojio Završje (Tropolje). Njegova kći Elizabeta udala se za ugarsko-hrvatskog kralja Ludovika I. Anžuvinca.
Smrt Stjepana II. Kotromanića, detalj sa škrinje Svetog Šimuna
Stjepana II. naslijedio je nećak Tvrtko I. (ban 1353.-77.; kralj 1377.-91.), najistaknutiji vladar iz dinastije. Od vremena njegove vladavine plemićki sabor (stanak) je birao vladare isključivo iz roda Kotromanića. U savezu s kraljem Ludovikom I. i srpskim knezom Lazarom Hrabljenovićem, Tvrtko je porazio moćnog srpskog velikaša Nikolu Altomanovića te preuzeo zapadni dio njegovih oblasti s Polimljem, te gornje Podrinje, Gacko i još neka mjesta, a 1377. zauzeo je Trebinje, Konavle i Dračevicu i proglasio se kraljem Bosne i Srbije.[7] Sredinom 1390. proširio je vlast na većinu Dalmacije, osim Zadra, te se okitio naslovom kralja Hrvatske i Dalmacije.[8]
Za Tvrtkova nasljednika Stjepana Dabiše (1391.-95.) ojačala je moć drugih velikaša Hrvoja Vukčića Hrvatinića, Pavla Radenovića i Sandalja Hranića Kosače, koji su utjecali na izbor pojedinih vladara u Bosni. Godine 1393. Dabiša je u Đakovu moraosklopiti ugovor o nasljeđivanju s hrvatsko-ugarskim kraljem Žigmundom kojim su njegovi posjedi smanjeni, a ostatak je nakon njegove smrti trebao izravno pripasti (hrvatsko-ugarskom) kralju te se morao odreći pretenzija na hrvatsku krunu.[9] Nakon kratke vladavine Dabišine udovice Jelene Grube (1395.-98.), na bosansko su prijestolje došli Stjepan Ostoja (1398-1404., 1409-18), Tvrtko II. Tvrtković (1404.-09., 1421.-43. ), Stjepan Ostojić (1418.-21.) te Stjepan Tomaš Kotromanić (1443.-61.).
Za vladavine Stjepana Tomaša došlo je do unutrašnjeg sukoba s moćnim velikašom Stjepanom Vukčićem Kosačom kojeg je primirila tek turska opasnost, ali samo za kratko. Lijep pozdrav. Naše Wikipedije bi trebale biti usklađene, a ne različite.
-- [[Корисник:Uspjeh je ključ života|Uspjeh je ključ života]] ([[Разговор са корисником:Uspjeh je ključ života|разговор]]) 18:31, 11. март 2019. (CET)
| |||