Aristotelizam — разлика између измена

Садржај обрисан Садржај додат
+
Autobot (разговор | доприноси)
м ciscenje dupliranih poziva; козметичке измене
Ред 1:
{{sajdbar libertarijanizam-lat|expanded=koreni|ijek=da}}
[[DatotekaДатотека:Francesco Hayez 001.jpg|250px|thumb|upright|''Aristotel'', [[Frančesko Ajez|Frančesko Ajec]]]]
'''Aristotelizam''' je [[tradicija]] u [[Filozofija|filozofiji]] i u [[nauka|nauci]] naziv za nauk [[Aristotel]]ovih sljedbenika, naročito [[Srednjovekovna filozofija|srednjovjekovnih]] i [[renesansa|renesansnih]] tumača Aristotelove duhovne baštine. Aristotelizam je tokom renesanse vladao svim poljima znanja.
 
Ред 6:
Komentarisanje Aristotelovih djela započeli su već [[peripatetici]] ([[Andronik Rodoski|Andronik s Rodosa]], Aleksandar iz Afrodizijade i drugi) i prevladavalo je, uz [[Neoplatonisti|neoplatonističke]] koncepcije, sveukupnom filozofskom proizvodnjom do kasne renesanse. Aristotelizam je tako postajao sve manje nauk samog Aristotela, a sve više njegovih tumača koji su mu dali onaj konačan oblik s kojim je ušao u evropsku kulturu.<ref name="LZMK"/>
 
[[DatotekaДатотека:Arabic aristotle.jpg|thumb|right|110px|Srednjo{{shy}}vje{{shy}}kovna arapska reprezentacija [[Aristotel]]a kako predaje učeniku]]
 
Smrću [[Boetije|Boetija]] 524. godine, koji je na latinski preveo Aristotelove logičke spise, Evropa je izgubila neposredan dodir s [[Antička filozofija|grčkom filozofskom predajom]]. Oživljena posredovanjem [[Arapi|Arapa]] ('''islamski aristotelizam'''<!-- bold prema :en:WP:R#PLA -->),<ref>-{Manfred Landfester, Hubert Cancik, Helmuth Schneider (ur.), ''Brill's New Pauly: Encyclopaedia of the Ancient World. Classical tradition'', Volume 1, Brill, 2006, p. 273.}-</ref> ta baština je već kod njih imala mnogobrojne sljedbenike, a među njima se posebno ističu [[Ibn Sina]] ([[avicenizam]])<ref>{{cite web-lat | url =http://www.iep.utm.edu/avicenna/| title =Avicenna (Ibn Sina) (c.980–1037)| accessdate =3. 5. 2018 | publisher =The Internet Encyclopedia of Philosophy}}</ref><ref name="Avicenna Abu Ali Sina">{{cite web-lat|url=http://www.sjsu.edu/depts/Museum/avicen.html |title=Avicenna (Abu Ali Sina) |publisher=Sjsu.edu |date= |accessdate=3. 5. 2018| archiveurl= https://web.archive.org/web/20100111184611/http://www.sjsu.edu/depts/Museum/avicen.html| archivedate= 11. 1. 2010 | deadurl= yes}}</ref><ref name="Iranica">{{cite encyclopedia-lat| authorlink= |title=Avicenna |year=| encyclopedia=Encyclopedia Iranica |accessdate=3. 5. 2018|location=|publisher=|url=http://www.iranicaonline.org/articles/avicenna-iv}}</ref> početkom 11. vijeka i [[Ibn Rušd]] ([[averoizam]])<ref name="grant30">-{Edward Grant (1996), ''The foundations of modern science in the Middle Ages'', Cambridge University Press, p. 30.}-</ref> u 12. vijeku, koji su u tada nejasnim Aristotelovim tekstovima vidjeli teoriju [[monopsihizam|monopsihizma]] (jedinstvo ''-{intellectus agens}-'' u svim ljudima). Kod [[Jevreji|Jevreja]] je najpoznatiji predstavnik aristotelizma u to doba [[Majmonid|Moše Majmonid]]. Aristotelovi fizički i metafizički spisi, prevedeni na latinski tokom 13. vijeka, nagovijestili su naučni prevrat u renesansi.<ref name="LZMK"/>
Ред 40:
* MacIntyre, Alasdair, ''Dependent Rational Animals: Why Human Beings Need the Virtues'', Open Court / Duckworth, 1999.
* MacIntyre, Alasdair, 'Natural Law as Subversive: The Case of Aquinas' and 'Rival Aristotles: 1. Aristotle Against Some Renaissance Aristotelians; 2. Aristotle Against Some Modern Aristotelians', in MacIntyre, ''Ethics and Politics: Selected Essays'' volume 2, Cambridge University Press, 2006.
* Moraux, Paul, ''Der Aristotelismus bei den Griechen, Von Andronikos bis Alexander von Aphrodisias'': Vol. I: Die Renaissance des Aristotelismus im I. Jh.v. Chr. (1973); Vol. II: Der Aristotelismus im I. und II. Jh.n. Chr. (1984); Vol. III: Alexander von Aphrodisias (2001) – Edited by Jürgen Wiesner, with a chapter on Ethics by Robert W. Sharples.
* Riedel, Manfred (ur.), ''Rehabilitierung der praktischen Philosophie'', Rombach, volume 1, 1972; volume 2, 1974.
* Ritter, Joachim, ''Metaphysik und Politik: Studien zu Aristoteles und Hegel'', Suhrkamp, 1977.
* {{cite book-lat | last1=Russell | first1=Bertrand | title=A History of Western Philosophy | publisher=Simon & Schuster | year = 1967 |id=ISBN isbn =06712015810-671-20158-1 }}
* Schrenk, Lawrence P. (ur.), ''Aristotle in Late Antiquity'', Catholic University of America Press, 1994.
* Sharples, R. W. (ur.), ''Whose Aristotle? Whose Aristotelianism?'', Ashgate, 2001.
Ред 55:
== Spoljašnje veze ==
* [http://www.ontology.co/corpus-aristotelicum.htm -{The Rediscovery of the Corpus Aristotelicum and the Birth of Aristotelianism}-] {{en|el}}
* -{Clayton, Edward. (2005) [http://www.iep.utm.edu/p/p-macint.htm Political Philosophy of Alasdair MacIntyre], Internet Encyclopedia of Philosophy}- {{en|el}}
* [http://www.macintyreanenquiry.org -{International Society for MacIntyrean Enquiry}-] {{en|el}}
 
Ред 63:
 
{{DEFAULTSORT:Аристотелизам}}
[[KategorijaКатегорија:Filozofija]]