Enkripcija — разлика између измена

10.482 бајта додата ,  пре 1 године
.
(Спашавам 2 извора и означавам 1 мртвим. #IABot (v2.0beta9))
(.)
'''Enkripcija''' ({{jez-eng-lat|encryption}}) ili šifrovanje je proces u [[kriptografija|kriptografiji]] kojim se vrši izmena [[podatak]]a tako da se podaci, ili poruke, učine nečitljivim za osobe koje ne poseduju određeno znanje ([[ključ]]). Na taj način se dobija šifrovana [[informacija]]. Da bi ovi podaci postali razumljivi i upotrebljivi, potrebno je da se dekodiraju. Dekodiranje se vrši procesom suprotnim od enkripcije koji se naziva [[dekripcija]].
 
U netehničkoj upotrebi, '''šifra''' i '''kod''' predstavljaju isti termin, ali u kriptografiji ti su pojmovi različiti. U klasičnoj kriptografiji šifra je odvojena od koda. Načelno, u kodu se zamenjivanje vrši na temelju obimne knjige kodova, u kojoj se reči i fraze zamenjuju slučajnim nizom znakova. Na primer, -{UQJHS}- može biti kod za „Nastavite do sledećih koordinata”. Originalna (izvorna) [[informacija]] poznata je kao '''otvoreni tekst''', a šifrirani oblik kao šifrirani tekst ili '''šifrat'''. Šifrovana poruka sadrži sve informacije iz otvorenog teksta, ali nije u obliku čitljivom za čoveka ili računar bez primene odgovarajućeg mehanizma za njegovo dešifrovanje - treba da predstavlja nasumične znake za sve kojima poruka nije namenjena. Operacija šifrovanja obično zavisi od dodatne informacije zvane '''ključ'''. Procedura šifriranja varira u zavisnosti od ključa, koji menja detalje algoritma. Ključ se mora izabrati pre šifriranja poruke. Bez poznavanja ključa trebalo bi da je teško, ili skoro nemoguće, dekriptovati šifrat u čitljiv otvoreni tekst.
 
Treba razlikovati termine '''dešifriranje''' i '''dekriptiranje''':
* '''Dešifriranje''' je pretvaranje šifrata u otvoreni tekst kad je ključ poznat, vrši ga osoba kojoj je poruka namijenjena.
* '''Dekriptiranje''' je pokušaj pretvaranja šifrata u otvoreni tekst kad ključ nije (unaprijed) poznat - vrše ga osobe kojima poruka nije namijenjena. Dekriptiranje je dio [[kriptoanaliza|kriptoanalize]].
 
Većina modernih šifri može se svrstati u kategorije na nekoliko načina:
* Po načinu - primjenjuju li se na blokovima znakova obično stalne dužine ('''blok šifre'''), ili na neprekidnom nizu znakova (poznata pod nazivima '''šifra niza''', šifra toka ili protočna šifra, engl. ''stream cipher'').
* Po načinu - koristi li se isti ključ za šifriranje i dešifriranje ('''algoritmi simetričnih ključeva'''), ili se koristi poseban ključ ('''algoritmi asimetričnih ključeva'''). Ako je algoritam simetričnog ključa, ključ mora biti poznat primatelju i nikome više. Kod algoritma asimetričnog ključa, ključ za šifriranje je različit od ključa za dešifriranje, ali je s njim u tijesnoj vezi. Ako se jedan ključ ne može utvrditi iz drugog, algoritam asimetričnog ključa ima svojstvo javnog/tajnog ključa i jedan od ključeva može biti objelodanjen bez gubitka tajnosti informacije.
 
==Poreklo==
Riječ šifra potiče iz francuskog jezika, [[francuski jezik|fr.]] ''cifre'' - brojka, tajni znak, odnosno iz arapskog [[arapski jezik|ar.]] ''صفر, şafira'' - prazno, ''şifr'' - nula, ništa.
 
U ranijim vremenima, cifra je imala značenje "nula", a kasnije je korištena za bilo koji decimalni broj, ili bilo koji broj. Ove teorije pokazuju kako je cifra postala šifra u značenju šifriranje:
 
* U šifriranju su se često koristili brojevi.
* [[Rimski brojevi|Rimski brojni sistem]] je bio nezgrapan, jer ne poznaje pojam nule (ili praznog skupa). Pojam nule (koja se također zvala cifra), koji je za nas sasvim prirodan, bio je posve stran u srednjevjekovnoj Europi. Cifra je stoga dobila značenje skrivanja jasne poruke, odnosno šifriranje.
Dr Al-Kadi<ref name="ak2">* Ibrahim A. Al-Kadi, “Cryptography and Data Security: Cryptographic Properties of Arabic”, proceedings of the Third Saudi Engineering Conference. Riyadh, Saudi Arabia: Nov 24-27, Vol 2:910-921., 1991.</ref><ref name="ak1">[[Ibrahim A. Al-Kadi]], “The origins of cryptology: The Arab contributions”, Cryptologia, 16(2) (April 1992) pp. 97–126.</ref> je zaključio da se arapska reč şifr za nulu razvila u europski tehnički termin za šifriranje.
 
==Šifriranje i kodiranje==
{{glavni-lat|Kod}}
 
U netehničkoj upotrebi, "(tajni) [[kod]]" obično znači "šifra". Međutim, u tehničkim diskusijama riječi "kod" i "šifra" se odnose na dva različita pojma. Kodovi rade na nivou značenja — to jest, riječi i izrazi se pretvaraju u nešto drugo i to sažimanje načelno skraćuje poruku. Nasuprot tome, šifra radi na nižem nivou: na nivou pojedinačnih slova, malih grupa slova, ili, u modernim šemama, na pojedine [[bit]]ove. Neki sustavi koriste kombinaciju koda i šifre, takozvano "superšifriranje" za povećanje sigurnosti. U nekim slučajevima, termini kod i šifra se koriste kao sinonimi u zamjeni i pomjeranju.
 
Povijesno, kriptografija je podijeljena u [[dihotomija|dihotomiju]] koda i šifre; kod ima svoju terminologiju, analognu onoj za šifru: "kodiranje", "kodni tekst", "dekodiranje" itd.
 
Međutim, kod ima dosta nedostataka, kao što su osjetljivost na kriptoanalizu i teškoće u baratanju glomaznim knjigama kodova. Zbog toga je kod zapostavljen u modernoj kriptografiji, a šifra je postala dominantna tehnika.
 
== Elementi enkripcije ==
 
== Vrste enkripcije ==
Postoje dve osnovne vrste enkripcije: ''simetrična enkripcija'' i ''asimetrična enkripcija''. Kod simetrične enkripcije se i za šifrovanje i za dešifrovanje koristi ista [[šifra]] (ključ). Kod asimetrične postoji poseban ključ samo za šifrovanje i drugi koji služi samo za dešifrovanje. Ova dva ključa nazivaju se još ''javni'' i ''tajni ključ''. Tajni ključ dodeljuje se onda kada se vrši enkripcija i na osnovu njega se generiše javni ključ, koji koristi strana koja treba da pročita podatke. <ref>{{Cite web
Postoje dve osnovne vrste enkripcije:
* ''simetrične enkripcije''
* ''asimetrične enkripcije''.
Kod simetrične enkripcije se i za šifrovanje i za dešifrovanje koristi ista [[šifra]] (ključ). Kod asimetrične postoji poseban ključ samo za šifrovanje i drugi koji služi samo za dešifrovanje.
 
Ova dva ključa nazivaju se još ''javni'' i ''tajni ključ''. Tajni ključ dodeljuje se onda kada se vrši enkripcija i na osnovu njega se generiše javni ključ, koji koristi strana koja treba da pročita podatke. <ref>{{Cite web
|url = http://technology.inc.com/2006/09/01/the-basics-what-is-encryption/
|title = Vrste enkripcije
|dead-url = yes
|df =
}}</ref> [[Standard]] koji se koristi pri simetričnoj enkripciji je [[DES]] ({{jez-eng-lat|Data Encryption Standard}}). Asimetrična enkripcija se još naziva i kriptografija javnog ključa ({{jez-eng-lat|Public-Key Cryptography}}). Za ovu vrstu enkripcije koristi se [[RSA (алгоритам)|RSA]] algoritam (-{Rivest-Shamir-Adleman}-). <ref>{{Cite web
}}</ref>
 
[[Standard]] koji se koristi pri simetričnoj enkripciji je [[DES]] ({{jez-eng-lat|Data Encryption Standard}}). Asimetrična enkripcija se još naziva i kriptografija javnog ključa ({{jez-eng-lat|Public-Key Cryptography}}). Za ovu vrstu enkripcije koristi se [[RSA (алгоритам)|RSA]] algoritam (-{Rivest-Shamir-Adleman}-). <ref>{{Cite web
| url =http://www.britannica.com/EBchecked/topic/152175/data-encryption
| title =Enkripcija podataka
| language =
}}</ref>
 
===Povijesne šifre===
[[Datoteka:EnigmaMachineLabeled.jpg|mini|right|Njemačka [[Enigma (stroj)|Enigma]] koristi rotirajuće diskove (''Rotors'') i dodatne ploče za prespajanje (''Plugboard'')]]
 
Šifre s olovkom i papirom koje su korištene u prošlosti poznate su pod nazivom "[[klasična šifra]]". One uključuju jednostavne "'''šifre zamjene''' (supstitucije)" i "'''šifre pomjeranja''' (transpozicije)". Na primjer, "dobar dan" može se šifrirati kao "ŽSDGĆ ŽGP", gdje se u poruci "d" zamjenjuje sa "Ž", "a" sa "G" itd. Pomjeranjem bi "dobar dan" moglo da bude "RDANDOBA". Ove jednostavne šifre i primjere je vrlo lako razbiti, čak i bez pomoći parova otvoreni tekst - šifrirani tekst.<ref name="kahn">[[David Kahn]], ''The Codebreakers - The Story of Secret Writing'' (ISBN 0-684-83130-9) (1967)</ref>
 
Jednostavne šifre su zamijenjene šiframa "'''polialfabetske zamjene'''", koje mijenjaju alfabet zamjene za svako slovo. Na primjer, "dobar dan" se može zamijeniti sa "ŽĆZIA ONV", gdje se u poruci "d" zamenjuje sa "Ž" i "O", "a" sa "I" i "N". Čak i na malom uzorku poznatog ili pretpostavljenog otvorenog teksta, šifre polialfabetske zamjene i šifre pomjeranja slova (namijenjene za šifriranje olovkom i papirom) se vrlo lako razbijaju.<ref>Helen Fouché Gaines, “Cryptanalysis”, 1939, Dover. ISBN 0-486-20097-3</ref>
 
Početkom dvadesetog stoljeća izumljeni su elektromehanički strojevi za šifriranje i dešifriranje, a koristili su pomjeranje, polialfabetsku zamjenu i neku vrstu "dodatne" zamjene. U "rotor mašinama", nekoliko rotirajućih diskova je služilo za polialfabetsku zamjenu, a dodatne ploče su služile za neku drugu zamjenu. Ključevi su se lako mijenjali zamjenom rotirajućih diskova i prespajanjem žica dodatnih ploča. Iako su ove metode šifriranja bile kompleksnije od prethodnih i zahtijevale mašine za šifriranje i dešifriranje, izumljene su druge mašine (kao npr. britanska "[[Bomba (stroj)|Bomba]]") za dekriptiranje ovih metoda šifriranja.
 
===Moderne šifre===
Moderne metode šifriranja mogu se podijeliti po dva kriterija: po tipu korištenog ključa i tipu ulaznih podataka.
 
Po tipu ključa, šifre se dijele na:
* Algoritmi simetričnog ključa (kriptografija s tajnim ključem), gdje se isti ključ koristi i za šifriranje i za dešifriranje, i
* Algoritmi asimetričnog ključa (kriptografija s javnim ključem), gdje se koriste dva različita ključa za šifriranje i dešifriranje.
 
Kod algoritma simetričnog ključa (npr. ''[[DES]]'' i ''[[AES]]''), pošiljatelj i primatelj moraju imati isti ključ, koji je unaprijed pripremljen i koji mora biti tajan za sve kojima nije namijenjen - pošiljatelj koristi taj ključ za šifriranje, a primatelj isti taj ključ za dešifriranje. Kod algoritma asimetričnog ključa (npr. ''[[RSA]]''), postoje dva posebna ključa: "javni ključ" se objavljuje i omogućuje pošiljatelju da izvrši šifriranje, dok "tajni ključ" primatelj čuva kao tajnu i koristi ga da izvrši ispravno dešifriranje.
 
Po tipu ulaznih podataka, šifre se mogu svrstati u dvije grupe:
* Šifra blokova, kojom se šifrira blok podataka fiksne dužine, i
* Šifra niza (šifra toka ili protočna šifra), kojom se šifrira kontinualni niz podataka.
 
[[Datoteka:sifra-hr.png|550px|center]]
 
==Veličina ključa i ranjivost==
U čisto matematičkom napadu<ref name="as">Abraham Sinkov, ''Elementary Cryptanalysis: A Mathematical Approach'', Mathematical Association of America, 1966. ISBN 0-88385-622-0</ref> (tj. u nedostatku drugih informacija koje bi pomogle u razbijanju šifre), prije svega, bitna su tri čimbenika:
* Matematičke prednosti za otkrivanje i iskorištenje slabosti šifre.
* Dostupna snaga izračunavanja, tj. snaga računala koja se može upotrijebiti za rješavanje problema. Treba napomenuti da prosječne performanse/kapacitet jednog računala nisu jedini čimbenik koji se uzima u obzir. Protivnik može, recimo, koristiti više spregnutih računala i tako značajno ubrzati potragu za ključem (takozvani "napad grubom silom").
* Veličina ključa, tj. dužina ključa koji je upotrijebljen za šifriranje poruke. Kako raste veličina ključa, tako se povećava i kompleksnost pretraživanja grubom silom, sve do tačke kad direktno razbijanje šifre prestaje biti praktično.
 
Pošto je željeni efekt teškoća izračunavanja, teorijski se biraju algoritam i nivo težine, a na temelju toga se bira odgovarajuća dužina ključa.
 
Primjer ovog procesa se može naći na web stranici [http://www.keylength.com/ "Dužina ključa"], koji koristi nekoliko izvještaja za pokazivanje da recimo simetrična šifra sa 128 bitova, asimetrična šifra sa 3072 bitova i eliptična kriva sa 512 bitova imaju sličnu težinu.
 
[[Claude Shannon]] je dokazao<ref name="shannon">{{cite journal| last=Shannon| first=Claude| title=Communication Theory of Secrecy Systems| journal=Bell System Technical Journal| volume=28| issue=4| pages=656–715| year=1949}}</ref>, koristeći razmatranja teorije informacija, da svaka teoretski neprobojna šifra mora imati dužinu ključa najmanje koliko je dugačak otvoreni tekst i da se ključ koristi samo jednom ([[jednokratni blok]], eng. ''one-time pad'')
 
== Upotreba enkripcije ==
 
== Literatura ==
{{refbegin}}-{
* Robert A. Burgelman, Claiyton M. Christensen, Steven C. Wheelwright, Strategic management of technology and inovation, 4th Edition (2004). стр. 398.
* Helen Fouché Gaines, “Cryptanalysis”, Dover. {{page|year=1939|isbn=978-0-486-20097-2|pages=}}
* {{cite book|ref= harv|last=Kahn|first=David|title=The Codebreakers - The Story of Secret Writing|year=1967|isbn=978-0-684-83130-5|pages=}}
* {{Cite book |ref= harv|last=Sinkov|first=Abraham|title=Elementary Cryptanalysis: A Mathematical Approach|location=|publisher=Mathematical Association of America|year=1966|isbn=978-0-88385-622-2|pages=}}
* {{Citation | last = Fouché Gaines | first = Helen | author-link = Helen Fouché Gaines | title = Cryptanalysis: A Study of Ciphers and Their Solution | place = New York | publisher = Dover Publications Inc | year = 1939 | isbn = 978-0486200972 }}
}-{{refend}}
* [[Bart Preneel|Preneel, Bart]], "Advances in Cryptology — EUROCRYPT 2000", Springer Berlin Heidelberg, 2000, {{ISBN|978-3-540-67517-4}}
* {{Citation | last1 =Yehuda | first1 = Lindell|last2=Jonathan|first2=Katz | title = Introduction to modern cryptography | publisher = Hall/CRC | year = 2014 | isbn = 978-1466570269 }}
}-{{refend}}
 
== Spoljašnje veze ==
* [http://www.ecu.edu/cs-itcs/itsecurity/DataEncryption.cfm Enkripcija podataka na sajtu Univerziteta Istočne Karoline]
* [http://www.hermetic.ch/crypto/intro.htm Uvod u korišćenje enkripcije Pitera Mejera]
 
 
{{Authority control}}
 
[[Категорија:Криптографија]]