Enkripcija — разлика између измена
Садржај обрисан Садржај додат
. |
. |
||
Ред 1:
'''Enkripcija''' ({{jez-eng-lat|encryption}}) ili šifrovanje je proces u [[kriptografija|kriptografiji]] kojim se vrši izmena [[podatak]]a tako da se podaci, ili poruke, učine nečitljivim za osobe koje ne poseduju određeno znanje ([[ključ]]). Na taj način se dobija šifrovana [[informacija]]. Da bi ovi podaci postali razumljivi i upotrebljivi, potrebno je da se dekodiraju. Dekodiranje se vrši procesom suprotnim od enkripcije koji se naziva [[dekripcija]].▼
▲'''Enkripcija''' ({{jez-eng-lat|encryption}}) ili šifrovanje je proces u [[kriptografija|kriptografiji]] kojim se vrši izmena [[podatak]]a tako da se podaci, ili poruke, učine nečitljivim za osobe koje ne poseduju određeno znanje ([[ključ]]). Na taj način se dobija šifrovana [[informacija]]. Da bi ovi podaci postali razumljivi i upotrebljivi, potrebno je da se dekodiraju. Dekodiranje se vrši procesom suprotnim od enkripcije koji se naziva [[dekripcija]].<ref>{{cite book |title= Introduction to Modern Cryptography |author= Jonathan Katz |author2= Yehuda Lindell |publisher= Chapman & Haii/CRC |date= 2008 |isbn= 978-1-58488-551-1 }}</ref>
U netehničkoj upotrebi, '''šifra''' i '''kod''' predstavljaju isti termin, ali u kriptografiji ti su pojmovi različiti. U klasičnoj kriptografiji šifra je odvojena od koda. Načelno, u kodu se zamenjivanje vrši na temelju obimne knjige kodova, u kojoj se reči i fraze zamenjuju slučajnim nizom znakova. Na primer, -{UQJHS}- može biti kod za „Nastavite do sledećih koordinata”. Originalna (izvorna) [[informacija]] poznata je kao '''otvoreni tekst''', a šifrirani oblik kao šifrirani tekst ili '''šifrat'''. Šifrovana poruka sadrži sve informacije iz otvorenog teksta, ali nije u obliku čitljivom za čoveka ili računar bez primene odgovarajućeg mehanizma za njegovo dešifrovanje - treba da predstavlja nasumične znake za sve kojima poruka nije namenjena. Operacija šifrovanja obično zavisi od dodatne informacije zvane '''ključ'''. Procedura šifriranja varira u zavisnosti od ključa, koji menja detalje algoritma. Ključ se mora izabrati pre šifriranja poruke. Bez poznavanja ključa trebalo bi da je teško, ili skoro nemoguće, dekriptovati šifrat u čitljiv otvoreni tekst.▼
▲U netehničkoj upotrebi, '''šifra''' i '''kod''' predstavljaju isti termin, ali u kriptografiji ti su pojmovi različiti. U klasičnoj kriptografiji šifra je odvojena od koda. Načelno, u kodu se zamenjivanje vrši na temelju obimne knjige kodova, u kojoj se reči i fraze zamenjuju slučajnim nizom znakova. Na primer, -{UQJHS}- može biti kod za „Nastavite do sledećih koordinata”. Originalna (izvorna) [[informacija]] poznata je kao
Treba razlikovati termine ''dešifrovanje'' i ''dekriptovanje''.<ref>{{cite book |author= B . Schneier |title= Applied Cryptography: Protocols, Algorithms, and Source Code in C |publisher= Wiley |edition= 2nd |date= 1995 }}</ref> ''Dešifriranje'' je pretvaranje šifrata u otvoreni tekst kad je ključ poznat, i vrši ga osoba kojoj je poruka namenjena. ''Dekriptovanje'' je pokušaj pretvaranja šifrata u otvoreni tekst kad ključ nije (unapred) poznat, a vrše ga osobe kojima poruka nije namenjena. Dekriptovanje je deo [[kriptoanaliza|kriptoanalize]]. Većina modernih šifri može se svrstati u kategorije na nekoliko načina: (i) po tome da li se primenjuje na blokovima znakova stalne dužine (''blok šifre''), ili na neprekidnom nizu znakova (poznata pod nazivima ''šifra niza'', šifra toka ili protočna šifra, engl. -{''stream cipher''}-), (ii) po tome da li se koristi isti ključ za šifriranje i dešifriranje (''algoritmi simetričnih ključeva''), ili se koristi poseban ključ (''algoritmi asimetričnih ključeva''). Ako je algoritam simetričnog ključa, ključ mora biti poznat primatelju i nikome više. Kod algoritma asimetričnog ključa, ključ za šifriranje je različit od ključa za dešifriranje, ali je s njim u tesnoj vezi. Ako se jedan ključ ne može utvrditi iz drugog, algoritam asimetričnog ključa ima svojstvo javnog/tajnog ključa i jedan od ključeva može biti obelodanjen bez gubitka tajnosti informacije.
==Poreklo==
U
* U šifriranju su se često koristili brojevi.
* [[Rimski brojevi|Rimski brojni sistem]] je bio nezgrapan, jer ne poznaje pojam nule (ili praznog skupa). Pojam nule (koja se
==Šifriranje i kodiranje==
{{glavni-lat|Kod}}
U netehničkoj upotrebi,
== Elementi enkripcije ==
Svi sistemi enkripcije imaju u svojoj osnovi sledeće zajedničke elemente:<ref>{{Cite
* ''[[Algoritam]]'': Funkcija, obično sa jakom matematičkom osnovom, koja obavlja zadatak
▲* ''[[Algoritam]]'': Funkcija, obično sa jakom matematičkom osnovom, koja obavlja zadatak enkripcije podataka;
* ''Ključevi'': Koriste se zajedno sa algoritmima enkripcije i određuju način na koji su podaci šifrovani;
* ''Dužina ključa'': Enkripcioni ključevi imaju određenu dužinu u zavisnosti od toga koji enkripcioni sistemi se koriste. Dužina se meri brojem [[Бит (рачунарство)|bitova]]
* ''Otvoren tekst'' ({{jez-eng-lat|Plaintext}}): Informacije koje
* ''Šifrovan tekst'' ({{jez-eng-lat|Ciphertext}}): Informacije nakon šifrovanja.
Линија 66 ⟶ 50:
}}</ref>
===
[[Datoteka:EnigmaMachineLabeled.jpg|thumb|right|Nemačka [[
Šifre s olovkom i papirom koje su korištene u prošlosti poznate su pod nazivom
Jednostavne šifre su
Početkom dvadesetog
===Moderne šifre===
Moderne metode
Po tipu ključa, šifre se
* Algoritmi simetričnog ključa (kriptografija s tajnim ključem),
* Algoritmi asimetričnog ključa (kriptografija s javnim ključem),
Kod algoritma simetričnog ključa (npr. ''[[DES]]'' i ''[[AES (криптографија)|AES]]''), pošiljatelj i primatelj moraju imati isti ključ, koji je
Po tipu ulaznih podataka, šifre se mogu svrstati u
[[Datoteka:sifra-hr.png|550px|
==Veličina ključa i ranjivost==
U čisto matematičkom napadu<ref name="as">Abraham Sinkov, ''Elementary Cryptanalysis: A Mathematical Approach'', Mathematical Association of America, 1966. ISBN 0-88385-622-0</ref> (tj. u nedostatku drugih informacija koje bi pomogle u razbijanju šifre),
* Matematičke prednosti za otkrivanje i iskorištenje slabosti šifre.
* Dostupna snaga izračunavanja, tj. snaga
* Veličina ključa, tj. dužina ključa koji je
Pošto je željeni efekt teškoća izračunavanja, teorijski se biraju algoritam i nivo težine, a na temelju toga se bira odgovarajuća dužina ključa. Može se pokazati da recimo simetrična šifra sa 128 bitova, asimetrična šifra sa 3072 bitova i eliptična kriva sa 512 bitova imaju sličnu težinu.<ref>[http://www.keylength.com/ "Dužina ključa"]</ref>
[[
▲[[Claude Shannon]] je dokazao<ref name="shannon">{{cite journal| last=Shannon| first=Claude| title=Communication Theory of Secrecy Systems| journal=Bell System Technical Journal| volume=28| issue=4| pages=656–715| year=1949}}</ref>, koristeći razmatranja teorije informacija, da svaka teoretski neprobojna šifra mora imati dužinu ključa najmanje koliko je dugačak otvoreni tekst i da se ključ koristi samo jednom ([[jednokratni blok]], eng. ''one-time pad'')
== Upotreba enkripcije ==
Enkripcija se koristi za zaštitu [[informacija]] u računarskim, komunikacionim i bezbednosnim sistemima. Takođe, olakšava upravljanje [[IP adresa]]ma štiteći sadržaj od otkrivanja prilikom prenosa. Enkripcija obezbeđuje zaštitu podataka u mirovanju, npr. [[dokument|dokumenata]] na [[računar]]u ili na uređajima za skladištenje podataka ([[USB]]) i omogućava očuvanje ovih podataka ukoliko fizičke mere bezbednosti otkažu. Enkripcija se takođe koristi za zaštitu podataka u toku prenosa, npr. preko mreže ([[интернет|internet]], [[e-trgovina]]), [[mobilni telefon|mobilnih telefona]], bežičnih uređaja, bankomata, itd.
Kod enkripcije se javljaju dva glavna problema: tajnost i autentifikacija. Potrebno je obezbediti da je lice koje prima ključ sigurno lice koje je ovlašćeno da ga dobije (autentifikacija) i da niko drugi ne može da sazna ključ u toku prenosa (tajnost). Enkripcija, sama po sebi, može da obezbedi tajnost poruke, ali potrebne su i druge tehnike za zaštitu integriteta i autentičnosti poruke, na primer, provera identifikacionog [[kod]]a poruke ili [[електронски потпис|digitalni potpis]].
|