Blutut — разлика између измена

Садржај обрисан Садржај додат
м Бот: обликујем ISBN; козметичке измене
м .
Ред 62:
Blutut je tehnologija koja je dobila ime po danskom kralju, [[Харалд Плавозуби|Haroldu Blututu Gormsonu]], Harold Plavozubi ujedinio je zaraćena plemena [[Шведска|Švedske]], [[Норвешка|Norveške]] i [[Данска|Danske]], pa je zato i odlučeno da tehnologija dobije i ime po njemu – tehnologija koja će ljude i razne uređaje ujediniti u jedinstvenu mrežu. Logo Blutut tehnologije sastoji se od kombinacije slova „H“ i „B“ [[Рунски алфабет|runskog alfabeta]] (početna slova imena i prezimena danskog kralja).
Ideja iz koje je potekao Blutut, rođena je [[1994]]. godine kada je [[Ериксон (компанија)|Ericsson Mobile]] odlučio da ispita mogućnosti povezivanja mobilnih telefona sa njihovim dodacima preko jeftine radio veze sa malom potrošnjom struje. Ideja je bila da se u svaki uredjaj ugradi mali radio i na taj način iz upotrebe izbace kablovi.
Ovaj standard je prvo razvijan od strane firme Erikson ({{јеz-en|Ericsson}}) a kasnije je završen i izdat od strane [[Bluetooth Special Interest Group]] <ref>{{cite web| title = Osnove Blututa| url = https://www.bluetooth.com/what-is-bluetooth-technology/discover-bluetooth| website = Bluetooth.com| accessdate = 11. 5. 2017|archive-url=https://web.archive.org/web/20170130080818/https://www.bluetooth.com/what-is-bluetooth-technology/discover-bluetooth|archive-date = 30. 01. 2017|dead-url-status=yesdead|df=}}</ref>. Ona je formirana od više firmi : Soni Erikson, [[IBM]], [[Intel]], [[Toshiba|Tošiba]] i [[Nokia]], mada su se kasnije priključile i druge kompanije.IEEE 802.15<ref>{{cite web| title = IEE 802.15 standardi| url = http://www.ieee802.org/15/| website = IEE 802 standardi oficijalni sajt| accessdate = 10. 5. 2017}}</ref> je radna grupa koja pripada [[IEEE 802]](specijalizovana za razvoj bežičnih [[Лична рачунарска мрежа|PAN]] mreža) koja se deli u 4 grupe i grupa jedan(IEEE 802.15.1) je odgovorna za Bluetut stadard.
Godinu dana kasnije, pravi potencijal te ideje je počeo da se kristališe. Glavna istraživanja obavljana su u Eriksonovim laboratorijama u [[Лунд|Lundu]] u Švedskoj od strane dr Svena Matisona ({{јеz-en|Sven Mattisson}}) i dr Japa Hartsena({{јеz-en|Jaap Haartsen}}), koji se danas i smatraju za „''roditelje''“ Blutut tehnologije. Erikson je pre usvajanja imena Blutut tehnologiju nazivao Multi-komunikacioni link ({{јеz-en|Multi-Communicator Link}}). Originalna zamisao bila je da se poveže bežična slušalica sa mobilnim telefonom, a to što su otkrili da na isti način mogu da povežu većinu elektronskih uređaja, bila je, po njihovim rečima – srećna slučajnost.
Početkom [[1997]]. godine Erikson uradio je nešto sasvim neočekivano – odlučio je da
Ред 133:
* Klasični Blutut ({{јеz-en|Classic Bluetooth}})
* Blutut visoke brzine ({{јеz-en|Bluetooth High Speed}}) koji je prvi put predstavljen u Blutut verziji 3.0
* Blutut koji troši malo energije ({{јеz-en|Bluetooth Low Energy}})<ref>{{cite web| title = Blutut koji troši manje energije| url = https://www.bluetooth.com/what-is-bluetooth-technology/how-it-works/low-energy| website = Bluetooth.com| publisher = Bluetooth SIG| accessdate = 10. 5. 2017|archive-url=https://web.archive.org/web/20170329071028/https://www.bluetooth.com/what-is-bluetooth-technology/how-it-works/low-energy|archive-date = 29. 03. 2017|dead-url-status=yesdead|df=}}</ref> koji je prvi put predstavljen upravo u ovoj verziji Blututa. Prethodni naziv ove tehnologije je bio Vajbri({{јеz-en|Wibree}}). Ovaj protokol postaje alternativa standardnim Blutut protokolima koji za svoj rad troše značajno više energije<ref>{{cite book| last1 = Heydon| first1 = Robin| title = Bluetooth Low Energy: The Developer's Handbook| date = 26. 10. 2012.|id=ISBN 978-0-13-288840-0| accessdate = 11. 5. 2017| pages = 127-180}}</ref>.
 
=== Blutut 4.1 ===
Преузето из „https://sr.wikipedia.org/wiki/Blutut