Suva planina — разлика између измена

Садржај обрисан Садржај додат
ознака: уређивање извора (2017)
Ред 140:
Posebnu pažnju Jovan Cvijić je posvetio kraškoj površi Valožja {{napomena|Površ Valožje, Cvijić je nazvao po valogama, za koje je naveo; „da su slične uvalama dinarskog karsta”.}} koja se od potkovičastog grebena nastavlja ka [[jugoistok]]u. Kraška površ Valožja nalazi se na nadmorskoj visini od 1.400 -{m}- do 1.500 -{m}-, zauzima oko 16 km² i predstavlja najvišu i najveću zaravan koja pripada srednjem Ponišavlju. Izgrađena je od donje krednih krečnjaka. U građi površi Valožja najviše su zastupljeni slojeviti krečnjaci. Stepen karstifikacije je izuzetno veliki i može se porediti samo sa [[Velebit]]om.<br />Zato je za površ Valožja Cvijić govorio ...„ona ima mrežastu karsnu plastiku: splet od valoga, "padina" i vrtača, između kojih su gola krečnjačka brda i ritovi...velike sličnosti sa uvalama dinarskog karsta. To su manje duguljaste i uske uvale, po pravilu ravnog dna koje je pokriveno »terra ross-om« i drugim deluvijumom i izbušene mnogim aluvijalnim vrtačama. Strane valoga su strme, sa kamenitim zidovima a njihova supodina je u vidu izlomljene cik-cak linije, koja se ponegde u obliku oštrih rtova pruža u valogu, a ponegde od njih povlači. Njene krečnjačke strane su često pokrivene škrapama...”<ref>Cvijić, J. (1912). ''Suva planina i karst Valožja''. Glasnik geografskog društva, sv.1, pp. 92–103, Beograd</ref><br />Veliki broj plićih i dubljih jama na prostoru Valožja nosi egzotične nazive, poput ovih: ''Krstata jama, Savina propast, Čavčja propast, Provalija, Ilijina jama...''
}}
[[Датотека:Suva planina 12.jpg|250п|мини|Kraške depresije Suve planine]]
Najtipičniji oblici površinske kraške morfologije Suve planine su vrtače. Na ovoj planini zastupljeni su svi tipovi vrtača, od plitkih tanjirastih do dubokih bunarastih. One su razvijene, uglavnom, na zaravnjenim delovima krečnjaka, dok su na padinama znatno ređe ili potpuno nedostaju. Najbrojnije su na kraškim površima Suve planine. Vrtače različitih dimenzija i oblika (prečnika 150-200 m, dubine di 50 m) zastupljene su svuda na Valožju. Dna ovih vrtača obično su prekrivena slojem crvenice, a u nekima se javljaju i aluvijalni ponori. U pojedinim delovima terena vrtače su vrlo česte (preko 100 na 1&nbsp;km²), te se takve površine krečnjaka nazivaju „boginjavi kras”. Vrtače boginjavog krasa su haotično rasute po čitavoj površini, ali je zapaženo da se neke od njih javljaju u nizovima, duž raseda ili po dnu suvih dolina, tako da se van boginjavog krasa na Suvoj planini uočavaju i pojedinačne, vrtače.<ref>Marković M., Pavlović R., Čupković T. 2003. ''Geomorfologija.'' Beograd: Zavod za udžbenike i nastavna sredstva</ref>
 
Valoge se, pored na Valožju, javljaju i u drugim delovima Suve planine iznad 1 300 m nadmorske visine. Imaju dužinu do 1 km, a širinu 150 - 200 m.
 
Podzemni kraški oblici reljefa na Suvoj planini predstavljeni su jamama pre svega. Poznate jame su: „Ledenica pod Tremom”, „Jama u Konjskom” i „Jama u malom Konjskom”. „Ledenica pod Tremom” je najviša i jedina stalna jama ledenica u istočnoj Srbiji (1 780 m nadmorske visine). „Jama u Konjskom” je najdublja od ove tri (62 m), tipska je ponorska jama a nalazi se na visini od 1 100 m. „Jama u malom Konjskom” je tipičan predstavnik jama na površi Valožja, a nalazi se na dnu levkaste vrtače. Na površi Valožju ispitano je još 9 jama. Na Suvoj planini nema značajnijih pećina. Širom Suve planine, uglavnom na nepristupačnim mestima, mogu se videti ovalni otvori koji podsećaju na ulazne otvore pećine. To su uglavnom ulazi u okapine, a prave pećine uglavnom su predstavljene prostim pećinama. Pećina Peć u ataru sela Bežište najveća je na strani Koritničke kotline. Ima visinu tavanice do 8 m, a duža osa joj je 20 m. Vredne pomena su pećine Košutina Duvka na padinama Divne Gorice, Terzinska duvka na Valožju itd.<ref>Todorović T.,: <nowiki>''Ekonomska valorizacija seoskog turizma Suve planine''</nowiki>, Prirodno-matematički fakultet, Niš.</ref>
Ред 153:
Litološka i reljefna struktura Suva planina omogućila je da viši delovi planine upijaju skoro svu količinu atmosferskog taloga tako da su oni praktično bezvodni. Stoga joj ime Suva planina u potpunosti odgovara, jer na prostoru od preko 50 -{km²}- postoje svega dva slaba izvora i to u sektoru Rakoša. Međutim u podnožju, Suve Planine vrela su daleko brojnija, ali neujednačene izdašnosti.<ref>Petrović, J. (1958). ''Kraška vrela Suve planine i njihov značaj''. Zbornik radova geografskog instituta Prirodno-matematičkog fakulteta, sv V, 45-59, Beograd.</ref>
 
<center>'''Kraški reljef (depresije) Suve planine'''</center>
{{multiple image
<gallery>
| align = center
Suva planina 09.jpg|
| width1 = 200
Suva planina 15.jpg|
| image1 = Suva planina 1609.jpg|
| alt1 =
Suva planina 18.jpg|
| caption1 =
</gallery>
| width2 = 200
| image2 = Suva planina 0915.jpg|
| alt2 =
| caption2 =
| width3 = 200
| image3 = Suva planina 1518.jpg|
| alt3 =
| caption3 =
| width4 = 200
| image4 = Suva planina 1816.jpg|
| alt4 =
| caption4 =
}}
 
== Prirodne odlike ==
Преузето из „https://sr.wikipedia.org/wiki/Suva_planina