Knez Branimir — разлика између измена

'''Knez Branimir''' ''(Branimerus, Branimirus, Brannimerus, Brenamir)'', bio je od 879 do 892. godine jedan od hrvatskih vladara. Na vlast je došao nakon nasilnog svrgavanja sa vlasti svog prethodnika, provizantskiprovizantijski orijentisanog kneza Zdeslava (878 — 879.).<ref>F. Sišić: Priručnik izvora hrvatske historije, I/1. Zagreb 1914, 123–124, 202–208.</ref> Za njega se na osnovu pisanja mletačkog hroničara Ivana Đakona..''neki Slaven po imenu Brenamir prisvojio je vlast u Zdeslavovoj kneževini'', pretpostavlja da nije pripadao hrvatskoj vladarskoj lozi Domagoj kako to neki misle, iako je imao posede na području Ravnih kotara. Uz Trpimira, smatra se najznačajnijim hrvatskim vladarem u 9. veku.<ref> D. Gruber: Branimir i Mutimir, hrvatski knezovi. Prosvjeta (Zagreb), 13(1905) 16, str. 511–514; 17, str. 540–547</ref>

[[Kneževina Hrvatska]] koja se u 9. veku nalazila na granici latinskog zapada (Franačko carstvo) i grčkog istoka (VizantiskoVizantijsko carstvo), na čelu sa njenim vladarima imala je jako izraženu težnju da ostvari nezavisnost u odnosu na dve velesile iz okruženja, i svoju vlast veže uz papu kao poglavara hriščanske Crkve — kako bi od Papske Države, Hrvastska kneževina stekla potvrdu svoje vlasti. Nakon što je Branim izrazio vernost papi Ivanu VIII, on ga je, zajedno sa hrvatskim narodom i njegovom državom, blagoslovio 21. maja 879. u crkvi Svetog Petra u Rimu. Taj blagoslov prema tadašnjemu međunarodnom pravu — u skladu s ideologijom papinskog univerzalizma i njegovim pravom priznavanja zakonitosti vlasti i vladara – proglasilo je Branimira za zakonitog vladara Hrvatske, kao nezavisne države.