Dragutin Zelenović — разлика између измена

Садржај обрисан Садржај додат
м Враћене измене 94.228.227.64 (разговор) на последњу измену корисника Autobot
ознака: враћање
kratka biografija profesora Zelenovica
ознаке: уклањање референцираног садржаја Визуелно уређивање
Ред 23:
| амблем = [[Датотека:SR Serbia coa.png|100п]]<br /> <small>[[Грб СР Србије|Grb]] [[Република Србија (1990—2006)|Republike Srbije]]</small>
}}
'''Profesor Dragutin Zelenović''' ([[Sirig]], [[Краљевина Југославија|Kraljevina SHSJugoslavija]], [[19. maj]] [[1928]]) je bio [[redovni profesor]] na [[Fakultet tehničkih nauka Univerziteta u Novom Sadu|Fakultetu tehničkih nauka Univerziteta u Novom Sadu]], rektor Univerziteta (u penziji),Novom sadu i dopisni član [[SANU]] i bivši [[premijer Srbije]].<ref>{{cite book|last=Zelenović|first=Dragutin|title=Projektovanje proizvodnih sistema = (The design of production systems)|publisher=Novi Sad : Fakultet tehničkih nauka, 2012.|isbn=978-86-7892-458-3|pages=428}}</ref> Rođen je u Sirigu kao sin koloniste iz Gacka u Hercegovini.
 
Rođen je u Sirigu kao sesto dete Milana Zelenovica. Otac mu je bio zasluzni srpski borac u Prvom Sv. ratu, solunski dobrovoljac, doseljen iz Hercegovine u Backu nakon I svetskog rata, 1921. godine. Majka Jovana (rodj. Mandic) rodila je i podigla sestoro dece.
 
Kao trinaestogodisnji decak je preziveo veliki zlocin madjarske vojske u Sirigu, aprila 1941. Deo porodice je izbegao iz Siriga u Hercegovinu. Oca Milana su ubile hrvatske ustase i bacile u jamu. Grob mu se ne zna. Brat Danilo je bio komunista, ubjen tokom II sv. rata u okolini Arandjelovca u 24. godini, grob mu se ne zna; sestra Danica je poginula u 22. godini kao partizanka u borbi kod Kupresa, grob joj se ne zna; sestra Desanka je poginula u 15-oj godini kao zrtva italijanskog bombardovanja. Osmoclana porodica je iz II svetskog rata izasla prepolovljena: majka Jovana i tri sina su preziveli.
 
Po povratku kuci u Backu, Dragutin je zavrsio prekinuto skolovanje, a zatim i srednju Tehnicku skolu u Novom Sadu. Skolu rezervnih oficira VTS, PV i PVO je zavrsio kao najbolji pitomac 4. klase u Rajlovcu kod Sarajeva.
 
Diplomirao je na Masinskom fakultetu u Beogradu, 1957. godine.
 
1957-1965 radi kao inzenjer-konstruktor, projektant, organizator i tehnicki direktor u fabrici reznog alata JUGOALAT u Novom Sadu. Istovremeno honorarno predaje u Visoj masinskoj skoli na predmetu "Obrada metala skidanjem strugotine" kao i u Jugoalatovoj skoli za KV i VKV radnike.
 
1965/66 radi kao inzenjer projektant za tehnoloske procese u Zavodu za masine i alatke u Novom Sadu, i u Visoj skoli za organizaciju rada na predmetu "Projektovanje proizvodnih sistema".
 
1970-72 zavrsava magistarske studije s titulom Magistar tehno-ekonomskih nauka
 
1973-75 zavrsava doktorske studije s doktoratom iz tehnickih nauka.
 
1966 - 1996 radi kao predavac, vanredni profesor, prodekan i dekan Fakulteta tehnickih nauka u Novom Sadu (1975-1979), prorektor (1985-1987) i rektor Univerziteta u Novom Sadu (1987-1989).
 
Razvio je i drzao nastavu iz predmeta: Projektovanje proizvodnih sistema, Upravljanje proizvodnim sistemima, Tehnologija organizacije industrijskih sistema, Efektivnost / pouzdanost sistema u masinstvu i Inteligentno privredjivanje.
 
2003-2015 radio je kao organizator Medjunarodne poslediplomske skole u saradnji sa UBI - United Business Institutes (iz Brisela, Belgija)
 
2006 - Profesor Emeritus, ECPD - Evropski centar za mir i razvoj u Beogradu
 
Bio je rektor [[Univerzitet u Novom Sadu|Univerziteta u Novom Sadu]], kao i predstavnik [[SAP Vojvodina|SAP Vojvodine]] u kolektivnom [[Predsedništvo SFRJ|Predsedništvu Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije]]. Za člana [[VANU]] izabran je [[1987]], a za dopisnog člana SANU [[1991]]. godine (Odeljenje tehničkih nauka). Godine 1991. postao je član [[Socijalistička partija Srbije|Socijalističke partije Srbije]].