Emocija — разлика између измена

Садржај обрисан Садржај додат
Autobot (разговор | доприноси)
м Бот: исправљам преусмерења
Autobot (разговор | доприноси)
м pretvaranje sablona page u cite book
Ред 3:
'''Emocija''' je uzbuđenost izazvana situacijom ili [[stresorom]] koji je osobi važan. Sastoji se iz tri komponente: '''fiziološke''', '''izražajne''' i '''subjektivne'''. Fiziološka komponenta priprema [[organizam]] za adekvatno reagovanje, izražavanjem se obavlja [[neverbalna komunikacija]], a preko [[doživljaj]]a spoznajemo u kakvom smo stanju. Emocije imaju adaptivnu i komunikativnu funkciju. Dele se na '''''osnovne''''', '''''složene''''', '''''prijatne''''', '''''neprijatne'''''. Osnovne emocije su urođene [[reakcije]] na [[draži]], i izražavaju se kod svih ljudi na sličan način. To su ''[[sreća]]'', ''[[tuga]]'', ''[[ljutnja]]'', ''[[strah]]'', ''[[gađenje]]'' i ''[[iznenađenje]]''. [[Afekt]], [[raspoloženje]] i [[sentiment]] su emocionalna stanja različitog intenziteta i trajanja, a [[afektivni ton]] je doživljaj prijatnosti i neprijatnosti i sastavni je deo svakog [[osećanje|osećanja]].<ref>Psihologija, Biljana Milojević Apostolović, Logos, 2012</ref> Postoji više [[teorija]] o tome kako nastaju emocije: ''Džejms''-''Langeova'', ''Kenon''-''Bardova'' i ''Teorija'' ''kognitivne'' ''procene''. Prema Džejms-Langeovoj teoriji,emocija je doživljaj fizioloških promena u [[organizam|organizmu]] koje se refleksno dešavaju u određenoj situaciji i pokreću određeno [[ponašanje]]. Prema kognitivnim teorijama, emocija je rezultat procene smisla i značaja situacije. Nijedna dosadašnja [[teorija]] emocija nije primenljiva na sve ljude i sve situacije.
 
Emocija je bilo koje [[Свест|svesno iskustvo]]<ref>{{cite book|last=Panksepp|first=Jaak|title=Affective neuroscience : the foundations of human and animal emotions|year=2005|publisher=Oxford University Press|location=Oxford [u.a.]|isbn= 978-0-19-509673-6|pages=9|edition=[Reprint]|quote=Our emotional feelings reflect our ability to subjectively experience certain states of the nervous system. Although conscious feeling states are universally accepted as major distinguishing characteristics of human emotions, in animal research the issue of whether other organisms feel emotions is little more than a conceptual embarrassment|pages=}}</ref><ref>{{cite journal|last=Damasio|first=AR|title=Emotion in the perspective of an integrated nervous system.|journal=Brain research. Brain research reviews|date=May 1998|volume=26|issue=2-3|pmid=9651488|doi=10.1016/s0165-0173(97)00064-7|pages=83-6}}</ref><ref>{{cite book|editor=Davidson Paul Ekman |editor2= Richard J. |title=The Nature of emotion : fundamental questions|year=1994|publisher=Oxford University Press|location=New York|isbn= 978-0-19-508944-8|pages=291-93|quote=Emotional processing, but not emotions, can occur unconsciously.|pages=}}</ref> karakterisano intenzivnom mentalnom aktivnošću i izvesnim stepenom [[задовољство|zadovoljstva]] ili [[suffering|nezadovoljstva]].<ref>Cabanac, Michel (2002). "What is emotion?" ''Behavioural Processes'' 60(2): 69-83. "[E]motion is any mental experience with high intensity and high hedonic content (pleasure/displeasure)."</ref><ref name="Schacter"/> Naučni diskurs se pomerio na druga značenja i nema više [[svest|svesnog]] u definiciji. Emocije su obično [[Reciprocal determinism|isprepletane]] sa [[Mood (psychology)|raspoloženjem]], [[temperament]]om, [[Психологија личности|personalnošću]], [[Диспозиција|dispozicijom]], i [[Мотив|motivacijom]].<ref>{{cite web|url=http://psychology.about.com/od/psychologytopics/a/theories-of-emotion.htm |title=Theories of Emotion |publisher=Psychology.about.com |date=13. 09. 2013. |accessdate=11. 11. 2013}}</ref> Po nekim teorijama, [[spoznaja]] je važan aspekat emocije. Osobe koje prvenstveno deluju sledeći emocije koje osećaju mogu da izgledaju kao da ne razmišljaju, mada su mentalni procesi i dalje neophodni, naročito u tumačenju događaja. Na primer, realizacija našeg uverenja da smo u opasnoj situaciji i naknadno uzbuđenje živčanog sistema našeg tela (brz rad srca i disanja, znojenje, napetost mišića) je sastavni deo iskustva našeg osećaja [[strah]]a. Međutim, druge teorije tvrde da je emocija odvojena i da može prethoditi spoznaji.
 
Emocije su kompleksne. Prema nekim teorijama, one su stanja osećanja koja rezultiraju fizičkim i psihološkim promenama koje utiču na naše ponašanje.<ref name="Schacter">{{cite book|last=Scirst Daniel L.|title=Psychology Second Edition|year=2011|publisher=Worth Publishers|location=41 Madison Avenue, New York, NY 10010|isbn=978-1-4292-3719-2|pages=310}}</ref> [[Fiziologija]] emocije je blisko povezana sa [[arousal|uzbuđenjem]] [[Нервни систем|nervnog sistema]], pri čemu su različita stanja i jačine uzbuđenja povezani sa specifičnim emocijama. Emocije su isto tako povezane sa tendencijama ponašanja. Ekstrovertirani ljudi su po prirodi više socijalni i izražavaju svoje emocije, dok su introvertne osobe u većoj meri društveno povučene i sakrivaju svoje emocije. Emocija je često pokretačka sila [[motiv]]acije, pozitivne ili negativne.<ref name="Gaulin 6">{{harvnb|C|2004|pp=}}</ref>
Ред 64:
=== Antička Grčka, Antička Kina, Islamsko zlatno doba i srednji vek ===
 
Teorije o emocijama se povlače malo predaleko što se tiče [[Stoicizam|stoike]] [[Античка Грчка|Antičke Grčke]] i [[Историја Кине|Antičke Kine]]. U Kini, verovalo se da je preterana emocija štetila [[Чи|''či'']], što zauzvrat šteti vitalnim [[Орган (анатомија)|organima]].<ref name="Suchy 2011">{{cite book|title=Clinical neuropsychology of emotion|last=Suchy|first=Yana|publisher=Guilford Press|year=2011|isbn= 978-1-60918-074-4|location=New York|publication-place=|type=}}</ref> [[Хипократ са Коса|Hipokratova]] teorija četiri humora doprinela je proučavanju emocija na isti način kao i [[Медицина|medicine]].
 
Tokom [[zlatno doba islama|islamskog zlatnog doba]], persijski [[Полихистор|polihistor]] [[Ибн Сина|Avicena]] teoretisao je uticaj emocija na zdravlje i ponašanje, ukazujući na potrebu upravljanja emocijama.<ref>{{Cite journal|last=Haque|first=Amber|year=2004|title=Psychology from Islamic Perspective: Contributions of Early Muslim Scholars and Challenges to Contemporary Muslim Psychologists|url=https://www.jstor.org/stable/27512819|journal=Journal of Religion and Health|volume=43|issue=4|doi=10.2307/27512819|pages=357-377}}</ref> [[Zapadna filozofija]] je na različite načine smatrala emocije. U [[Stoicizam|stoickim]] teorijama smatralo se da je to prepreka [[Разум|razumevanju]], a time i prepreka vrlini. [[Аристотел|Aristotel]] je verovao da su emocije bitna komponenta [[Врлина|vrline]].<ref>{{cite book|url=http://www.constitution.org/ari/ethic_02.htm#2.6|title=Nicomachean Ethics|last=Aristotle|location=Book 2. Chapter 6}}</ref> Iz Aristotelove tačke gledišta sve emocije (nazvane strasti) odgovaraju apetitima ili kapacitetima. U srednjem veku, Aristotelova tačka gledišta je usvojena i dalje razvijana posebno od strane [[Схоластика|sholastike]] i [[Тома Аквински|Toma Akvinskija]].<ref>{{cite book|url=http://www.newadvent.org/summa/2059.htm|title=Summa Theologica|last=Aquinas|first=Thomas|location=Q.59, Art.2}}</ref> Postoje i teorije emocija u radovima filozofa kao što su [[Рене Декарт|Rene Dekart]], [[Николо Макијавели|Nikolo Makijaveli]], [[Барух Спиноза|Baruh Spinoza]],<ref>{{Cite book|url=https://www.worldcat.org/oclc/52566641|title=Looking for Spinoza: Joy, sorrow and the feeling brain|last=Damasio|first=Antonio R.|date=|publisher=Heinemann|year=2003|isbn= 978-0-434-00787-5|location=London|publication-place=|oclc=52566641}}</ref> [[Томас Хобс|Tomas Hobs]]<ref>Leviathan (1651), VI: Of the Interior Beginnings of Voluntary Notions, Commonly called the Passions; and the Speeches by which They are Expressed</ref> i [[Дејвид Хјум|Dejvid Hjum]]. U [[19. век|19. veku]] emocije su smatrane adaptivnim i češće su proučavane iz [[Емпиризам|empirijske]] psihijatrijske perspektive.
 
=== Evolucijske teorije ===
Ред 79:
 
=== Džejms-Langeova teorija ===
Džejm-Langeova teorija govori da su emocije instinktivne, odnosno da se u određenoj situaciji automatski pokreću fiziološke promene u organizmu i promene u [[ponašanje|ponašanju]]. Prema ovoj teoriji, prvo nastaju fiziološke reakcije i ponašanje, a potom emocionalni doživljaj;ljudi u hitnim situacijama prvo reaguju,a zatim dožive emociju. Iz ove teorije sledi da se emocije ne mogu svesno regulisati zato što su refleksne.<ref name="James">{{cite journal|last=James | first = William |authorlink= William James |year=1884 | title = What Is an Emotion? | url = http://psychclassics.yorku.ca/James/emotion.htm | journal = [[Mind (journal)|Mind]] | volume = 9 | issue = 34|pages=188-205 | doi=10.1093/mind/os-ix.34.188}}</ref><ref>{{cite book|last=Carlson | first = Neil | title = Physiology of Behavior | publisher = Pearson | series = Emotion | volume = 11th edition |date=22. 01. 2012. |pages=388 |isbn= 978-0-205-23939-9}}</ref>
 
=== Kenon-Bardova teorija ===
Volter Kenon i Filip Bard nisu se slagali sa Džejm-Langeovom teorijom da je emocija instiktivna reakcija. Oni su smatrali da su fiziološke promene slične kod većine emocija i da su sve tri komponente istovremeno pokrenute opažanjem,odnosno procesima u [[mozak|mozgu]], a ne u [[nervni sistem|nervnom sistemu]].<ref>{{cite book|last=Carlson | first = Neil | title = Physiology of Behavior | publisher = Pearson | series = Emotion | volume = 11th edition |date=22. 01. 2012. |pages=389 |isbn= 978-0-205-23939-9}}</ref><ref name="Cannon 1929 399–421">{{cite journal|last=Cannon|first=Walter B.|title=Organization for Physiological Homeostasis|journal=Physiological Reviews|year=1929|volume=9|issue=3|doi=10.1152/physrev.1929.9.3.399|pages=399-421}}</ref><ref>{{cite journal|last=Cannon|first=Walter B.|title=The James-Lange theory of emotion: A critical examination and an alternative theory.|journal=The American Journal of Psychology|year=1927|volume=39|doi=10.2307/1415404|pages=106-124}}</ref>
 
=== Teorija kognitivne procene ===
Преузето из „https://sr.wikipedia.org/wiki/Emocija