Vanćelijska tečnost — разлика између измена
Садржај обрисан Садржај додат
м Bot: Pretvaranje običnih izvora koristeći ref imena da bi se izbjegli duplikati (pogledaj također FAQ) |
м претварање ISBN веза у шаблон |
||
Ред 1:
[[Датотека:Cellular Fluid Content.jpg|мини|350п|Sastav vanćelijske tečnosti kod čoveka]]
'''Vanćelijska tečnost''' ([[engleski jezik|eng.]] ''Extracelular fluid'': '''ECF''') – ili ''ekstracelularna tečnost'' i ''zapremina vanćelijske tečnosti'' – obično je termin koji označava sve [[telesna tečnost|telesne tečnosti]] izvan ćelija. Ostatak se zove [[intračelijska tečnost]] (ICF). ECF i ICF su dve glavne komponente telesnih tečnosti.<ref name=<"Alberts">{{cite book|author=Alberts B. | display-authors=etal |year=2002|title= Molecular Biology of the Cell, 4th Ed.|publisher= Garland Science|id={{ISBN
Kod nekih životinja, uključujući [[sisar]]e, ECF se mogu podeliti u dva glavna potkompartmenta, [[intersticijska tečnost]] i [[krvna plazma]], koje čine najmanje 97% sadržaja. Vanćelijska tečnost sadrži i [[Transćelijska tečnost|transćelijsku tečnost]], koja je zastupljena sa oko 2,5%. Ona takođe uključuje besćelijski dio [[limfa|limfe]] prema samoj logici definicije, iako se u rasprevama o ECF limfa obično tretira kao zanemarljiva ili implicitno je trpaju zajedno sa intersticijalnim tečnosti. Jedan od načina gledanja na ECF je da ima "dve komponente, plazmatsku i limfnu kao sistem za isporuku i intersticijsku tečnost za razmenu rastvora''.<ref name="pmid_19817339">{{Citation |last=Canavan|first=A |last2=Arant|first2=BS Jr |year=2009|title=Diagnosis and management of dehydration in children |journal=Am Fam Physician |volume=80 |issue=7 |pmid=19817339 |doi= |url=http://www.aafp.org/afp/2009/1001/p692.pdf |postscript=.|pages=692–696}}</ref> Kod ljudi, normalna koncentracija [[glukoza|glukoze]] u vanćelijskoj tečnosti je regulisana [[homeostaza|homeostazom]] i iznosi oko 5 [[molaritet|mM]], a [[pH]] je stabilno odrežen [[pufer|puferskim rastvorom]] na oko 7,4. Obim ECF je obično 15 L, od kojih je 12 L intersticijska tečnost, a 3 L je plazma. Intersticijska tečnost čini 16% telesne težine osobe, a krvna plazma 4%.
== Funkcija ==
Vanćelijska tečnost, u kombinaciji sa intraćelijskom, pomaže u kontroli kretanja vode i [[elektrolit]]a u celom telu. U cilju održavanja osmotske ravnoteže, vanćelijske pregrade u telu sisara moraju biti u stanju da izbace i upijaju vodu i iz okruženja. Za održavanje homeostaze, takođe se moraju razmenjivati anorganski joni ECF i vanjskog okruženja. Ova razmena ide preko specijaliziranih epitelnih ćelija i u procesu filtracije u [[bubrezi]]ma. Vanćelijska tečnost omogućava ravnotežu rastvora između spoljašnjosti i unutrašnjosti ćelije, ili može proizvesti gradijent (koji se obično koristi za pokretanje [[difuzija|difuzije]], [[osmoza|osmoze]], olakšane difuzije, [[aktivni transport|aktivnog transporta]], itd). Protok krvi dovodi kiseonik do arteriola, kapilara i venula i odnosi otpadne produkate metabolizma. Druga važna funkcija tečnosti u organima je filtracija plazme preko mikrocirkulacije u intersticijskim limfnim pregradama ECF. Ovaj tok regulišu višestruki mehanizmi i distribuiraju ECF između volumena plazme i intersticijskih limfnih delova.<ref name=“Hadži-Masl“>{{cite book|author=Hadžiselimović R. |author2= Maslić E. |year=1996|title=Biologija 1|publisher=Federecija Bosne i Hercegovine – Ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta|place= Sarajevo}}</ref><ref name= “Campbell“ /><ref name=“Sofradzija 2“>{{cite book|author=Sofradžija A. |author2= Šoljan D. |author3= Hadžiselimović R. |year=2004|title= Biologija 1.|publisher= Svjetlost, Sarajevo|id={{ISBN
== Sastav ==
|