Miroslav Kraljević — разлика између измена

| датум_рођења = [[14. decembar]] [[1885]].

| држава_рођења = [[{{zastava|Hrvatska]]}}

| место_смрти = [[Zagreb]]

| држава_смрти = {{zastava|Hrvatska}}

'''Miroslav Kraljević''' ([[Gospić]], [[14. decembar]] [[1885]]. -— [[Zagreb]], [[16. april]] [[1913]].) bio je [[hrvatska|hrvatski]] slikar, grafičar i vajar, pripadnik Minhenskog kruga, uz [[Josip Račić|Josipa Račića]] i [[Vladimir Becić|Vladimira Becića]]. Kao jedan od prvih hrvatskih slikara moderne umetnosti, on je u [[Hrvatska|Hrvatsku]] iz [[Pariz]]a preneo slikartvo [[Édouard Manet|Eduarda Manea]] i [[Paul Cézanne|Pola Sezana]] i svojim brzim potezom četkice i slikanjem mračnih tema začeo [[ekspresionizam|ekspresionizma]] u Hrvatskoj.<ref name="EH" />

Rođen je u Gospiću [[14. decembar]] [[1885]], u slavonskoj porodici. Nakon školovanja u Hrvatskoj započeo je prvo studije prava u Beču[[Beč]]u, koje je prekinuo 1904. i posvetio se izučavanju slikarstva. Studirao je na mihenskoj Akademiji od 1907 do 1910 (Hugo Habermann) zajedno s J. Račićem, O. Hermanom i V. Becićem. Ova mala grupa bila je sličnog stava kao i Miroslav prema akademizmu, ali zajedničkoj orijentaciji prema impresionizmu. Njih su zbog sličnog načina stvaranja likovnih dela i određenih sličnosti u radu, profesori i studenti nazvali hrvatska škola (u hrvatskoj stručnoj literaturi minchenski krug).

Miroslav Kraljević je na početku svog slikarskog stvaračaštva radio u duhu impresionizma, a potom je prešao na realistički pristup i tonsko građenje volumena (1909)., Uu daljem stvaranju koristećikome se koristio vrlo slobodnim, širokim i pastoznim potezima četkice,. Radeći u tom stili Kraljević se sve više udaljavao od tonskog nijansiranja, a približavao tonskom kontrastu.{{напоменa|Na (nprslikama na slikama— ''Na paši'', 1909; ''Bik'', 1910; ''Konji u staji'', 1910) .}}

UImpresionistički svom kratkom životu i likovnom stvaranjuplenerizam Kraljević se kretao od realističkih (kojima je bioispoljavao bliži)pune dodve ekspresionističkih oblicimagodine, neprestano tražeći lični likovni izraz. U tom traganju, podlegao je različitim formalnim uticajima, protiv kojih se borio snagom izuzetne darovitosti, i tako stvarao lični pečat. To se najbolje vidi na: Autoportretu s psom (1910) koji sadrži delom Maneove poduke i uticaje impresionizma uopšte, ali se oslanja i na neposredne domaće prethodnike (npr Bukovčevi portreti), što pokazuje njegov senzibilitet i rafinirano tretiranje motiva. Slična obilježja imaju djela koja su nastala u dve iduće godine;a u nekima od njih uočava se impresionistički plenerizam (npr Parc du Luxembourg, 1911. i 1912; Čovek u vrtu, 1912), a u nekima prevladavaju {{цитат2|secesijske krivulje i arabeske ''(npr. Muški akt, 1911; Eva, 1911)'' koje ga vode put ekspresionizma, do preuveličanih i izobličenih oblika te lica maski ''(npr. Ženski akt, 1911; Autoportret, 1912; U gostionici – Vive la joie, 1912; Žene u prirodi, 1912; Golgota, 1912)''.|}}

U pijedinimpojedinim Kraljevićevim delima vidljiv je i naglašen smisao za grotesku, npr. u nizu crteža, bakropisabakrorza i sitne plastike (terakote) iz 1912.

Istovremeno sa ekspresionističkim idejama javilikod uKraljeviča delima Kraljevićase ponegde su uočavaju i pokušaji razrade konstrukcije slike, koji su ga približili cézannizmusezanizmu ''(npr. Voće, 1912; Portret strica Lace, 1912)''.