Корисник:Ivan VA/песак — разлика између измена

м
do Sokolovići
м (do Sokolovići)
== Društveno-politički kontekst u vrijeme nastanka ==
{{Glavni članak|Osmansko osvajanje Balkanskog poluostrva|Pad Kraljevine Bosne pod osmansku vlast|Osmansko-ugarski sukobi|Bosanski pašaluk}}
Nastanak i izgradnja Ferhad-paštinepašine džamije u Banjoj Luci je vezan je za [[istorija |širi kontekst]] u kojem je nastala i razvijala se [[Islamska arhitektura|islamska sakralna arhitektura]] načelno na [[Балканско полуострво|Balkanskom poluostrvu]], a posebno na prostoru [[Босна и Херцеговина|Bosne i Hercegovine]]. [[Islamski svet|Islamska civilizacija]], a sa njom i sakralna arhitektura kao njen dio, nije se na Balkanskom polusotrvu javila sponatanospontano ili samoniklo, nego je na ovaj prostor unijeta kroz [[Османско освајање Балканског полуострва|turska osvajanja]]. Premda su i ranije, preko [[Византија|Vizantije]] i [[Емират Сицилија|Sicilije]], na područje koje su nastanjivali [[Јужни Словени|Južni Sloveni]] povremeno dopirali odrazi [[Islamska kultura|islamske kulture]], tek nastupanjem [[Османско царство|Osmanlija]], učvršćivanjem njihove vlasti i daljom ekspanzijom ka sjeverozapadu ova kultura počinje intenzivno da se širi. Slično [[Арапски језик|arapskom jeziku]], koji se [[Муслиманска освајања|arapskim vojnim osvajanjima]] raširio među raznim pokorenim narodima od [[Iran|Persije]] do [[Пиринејско полуострво|Pirineja]] i postao imperijalni jezik tadašnjeg islamskog svijeta, tako i [[Турски језик|turski jezik]] sa osmanskim osvajanjima Balkana postaje imperijalni jezik jedne nove civilizacije, koja u svim svojim vidovima nije bila čisto turska, ali koja je bila duboko prožeta osmansko-turskim duhom i, još više, duhom [[Islam|islama]].{{sfn-lat|Андрејевић|1984|pp=9}} Viševjekovno tursko prisustvo je uticalo je na sve vidove života stanovništva, uključiv, naposve, i postepenu [[Исламизација|islamizaciju]] jednog njegovog dijela. Ovaj dugotrajni uticaj je, prirodno, za osobomsobom ostavio i brojne spomenike islamske materijalne i duhovne kulture.{{sfn-lat|Андрејевић|1984|pp=9}}{{sfn-lat|''Historija naroda Jugoslavije'' II|1959|p=602}}
[[Datoteka:OttomanEmpire1590.png|thumb|right|350px|Osmanska imperija 1590. godine.]]
Osmansko carstvo se u [[XVI вијек|XVI vijeku]], periodu osvajanja Banje Luke i izgradnje Ferhadije, prostiralo na tri kontinenta i dijelilo svjetsku pozornicu sa [[Елизабета I Тјудор|Elizabetinom]] [[Краљевство Енглеска|Engleskom]], [[Хабзбуршка Шпанија|Habzburškom Španijom]], [[Краљевство Француска|Francuskom]] [[Династија Валоа|Valoa]] i [[Свето римско царство|Svetim Rimskim carstvom]]. Zauzimalo je važan [[Геополитика|geopolitički položaj]] na raskrsnici puteva između [[Европа|Evrope]], [[Азија|Azije]] i [[Африка|Afrike]]. Široko područje koje je ulazilo u granice ovog carstva je, za vladavine sultana [[Сулејман Величанствени|Sulejmana Zakonodavca]], opisano slikovito: „od predgrađa [[Beč|Beča]] do [[Индијски океан|Indijskog okeana]], od sjevernih granica [[Црно море|Crnog mora]] pa do [[Katarakti na Nilu|prvog katarakta na Nilu]]. Krajem ovog vijeka se, takođe, naziru i prvi pokazatelji opadanja moći ove države.{{sfn-lat|Korić|2015a|pp=19}} Na Balkanskom poluostrvu, Osmanlije nastavljaju proces osvajanja ka sjeverozapadu, koji je još počeo krajem [[XIV вијек|XIV vijeka]] sa [[Маричка битка|Maričkom]] i [[Косовска битка|Kosovskom bitkom]], do [[Банат#Отоманска_управа|osvojenja Banata]] [[1552]]. godine, čime u sastav carstva ulaze gotovo sve one balkanske pokrajine koje će narednim stoljećima ostati pod njihovom upravom. Novoosvojene oblasti su formirane su kao [[Санџак (административна јединица)|sandžaci]] i pripojene [[Румелијски ејалет|Rumelijskom elajetu]].{{sfn-lat|Korić|2015a|pp=23}}{{sfn-lat|Šabanović|1982|pp=21—24}}{{sfn-lat|Imamović|1998|pp=104}}
 
U svojim vojnim kampanjama prema sjeverozapadu Osmansko carstvo je posve [[Пад Краљевине Босне под османску власт|uništilo srednjevjekovnu bosansku državnu i političku samostalnost]], a pored toga je i osvajanjem ovog prostora, stvorilo sebi važnu stratešku poziciju u borbi sa [[Краљевина Угарска (1000—1526)|Ugarskom kraljevinom]] i [[Млетачка република|Mletačkom republikom]], kao važnom pomorskom silom.{{sfn-lat|Husedžinović|2005|pp=71}}{{sfn-lat|Šabanović|1982|pp=39}}{{sfn-lat|Imamović|1998|pp=122}} Prethodno konačnog pada [[Средњовјековна Босна|srednjovjekovne Bosne]] pod Turke [[1463]]. godine, osvajači su već potčinili veliki dio njene teritorije i, prvobitno, ih priključili [[Скопско крајиште|Skopskom krajištu]], a kasnije [[Босанско крајиште|Bosanskom krajištu]] — privremenim upravnim jedinicama i uporištima za dalja osvajanja. Teritorija Bosanskog krajišta se odnosi na teritoriju kojom su Turci vladali od početka njihove stalne vlasti u župi [[Врхбосна|Vrhbosna]] [[1448]]. godine, pa do konačnog pada Bosanskog kraljevstva, a kojom je upravljao [[Исак-бег|Ishak beg Ishaković]]. Padom bosanskog kraljevstva, te priključivanju njegovom teritoriju i oblasti [[Павловићи|Pavlovića]] i [[Kovačevići (srednji vijek)|Kovačevića]] je osnovan [[Босански санџак|Bosanski sandžak]] sa sjedištem u [[Јајце|Jajcu]], kasnije [[Sarajevo|Sarajevu]], a od XVI vijeka u [[Бања Лука|Banjoj Luci]]. Ovaj sandžak je, od svog osnivanja pa do kraja turske vladavine, bio centar šire regije kojem su sukcesivno dalje pripajani novi osvojeni krajevi [[Војводство Светог Саве|zemlje Hercega Stefana]]. Pod ugarskom vladavinom su jedino su ostali [[Sjeverozapadna Bosna|sjeverozapadni dijelovi Bosne]], osvojeni od [[Матија Корвин|Matije Korvina]] nakon pada kraljevine, administrativno podijeljeni između ugarskih banovina — [[Jajačka banovina|Jajačke]] i [[Сребреничка бановина|Srebreničke]]. Sve do formiranja [[Босански елајет|Bosanskog elajeta]] [[1580]]. godine Bosanski sandžak, kojem će se [[1470]]. godine pridružiti novoosnovani [[Зворнички санџак|Zvornički]] i [[Херцеговачки санџак|Hercegovački sandžaci]], ćenalaziće se nalaziti u sastavu Rumeljskog elajeta.{{sfn-lat|Korić|2015a|pp=23—24}}{{sfn-lat|Imamović|1998|pp=105—111}}{{sfn-lat|Husedžinović|2005|pp=72;74}} Banja Luka, koja se našla unutar Jajčke banovine, je posleposlije Jajca je bila najvažniji i najtvrđi grad u tom periodu u dolini Vrbasa, a njeno stanovništvo je u vremenu turskih pustošenja 1494—1495. pomagao kralj [[Владислав II Јагеловић Млађи|Vladislav II Jagelović]].{{sfn-lat|Микић|1995|pp=42}}
[[Датотека:Bosanski pašaluk 1600. godine.png|thumb|right|400px|Bosanski elajet 1600. godine.]]
Osmanski prodori se nastavljaju se dalje ka sjeverozapadu, te nakon [[Битка на Крбавском пољу|Krbavskog boja]] [[1493]]. godine, u kojem je uništeno [[Srednjovjekovno hrvatsko plemstvo|srednjovjekovno hrvatsko plemstvo]], novoosvojene oblasti na zapadu se priključuju se Bosanskom sandžaku. Nakon [[Мохачка битка|Mohačke bitke]] [[1526]]. godine, Osmanlije mnogo lakše prodiru na zapad, a od novoosvojenih oblasti u [[Далмација|Dalmaciji]], preko [[Динара|Dinare]], formiraju novi veliki vlajet, nazvan [[Vilajet Hrvati |Vilajet Hrvati]].{{sfn-lat|Korić|2015a|pp=24}}{{sfn-lat|Šabanović|1982|pp=176}} Takođe Turci, u namerinamjeri da osvoje još uvijek neosvojene ugarske teritorije, početkom XVI vijeka ponovo otpočinju ofanzivu širokih razmjera od [[Смедерево|Smedereva]] do Banje Luke, prilikom koje [[1527]]. godine zauzimaju Srebreničku banovinu, nakon koje se dalje usmjeravaju ka Dalmaciji, [[Лика|Lici]] i [[Славонија|Slavoniji]]. [[Пад Београда (1521)|Padom Beograda]] [[1521]]. godine otvara se put prema osvajanju [[Будим|Budima]] i konačnom osvajanju [[Угарско краљевство (1000–1526)|Ugarske]].{{sfn-lat|Korić|2015a|pp=24}}{{sfn-lat|Prelog|1912|pp=19—34}} Jajačka banovina koja je od 1463. godine pružala otpor pada pod Osmanlije 1528. godine.{{sfn-lat|Korić|2015a|pp=24—25}}{{sfn-lat|Микић|1995|pp=41—45}}{{sfn-lat|Šabanović|1982|pp=176—177}}{{sfn-lat|Prelog|1912|pp=19—34}}{{sfn-lat|Husedžinović|2005|pp=74}} Na vijest o [[Pad Jajca|padu Jajca]], kapetan [[Andrija Radović (kapetan)|Andrija Radović]] je zapalio je tvrdi grad i varoš Banju Luku ([[Vrbaski grad]]) i sramotno pobjegao.{{sfn-lat|Микић|1995|pp=45—46}}{{sfn-lat|Prelog|1912|p=33}}{{sfn-lat|Kreševljaković|1934|p=892}}{{sfn-lat|Džaja|1973|p=10—11}}{{sfn-lat|Imamović|1998|p=241}} U ovom periodu se posebno se ističe bosanski namjesnik [[Gazi Husrev-beg]] koji je u nepunih 25 godina bio na poziciji Bosanskog sandžakbega tri puta i koji je osvajanjem [[Сињ|Sinja]] [[1518]]. i [[Kninska tvrđava|Knina]] [[1522]]. duboko prodro u Dalmaciju i osvojio [[Клис|Klis]] i okolna mjesta [[1537]]. godine, od čega je formiran [[Клишки санџак|Kliški sandžak]]. Osvajanjima u Slavoniji (Dubice [[1538]].) formiran je [[Пожешки санџак|Požeški sandžak]], kasnije proširen novoosvojenim teritorijama u [[Подравина|Slavonskoj Podravini]]. Na inicijativu BoasnskogBosanskog namjesnika [[Софи Мехмед-паша (namjesnik)|Sofi Mehmed-paše]] u Slavoniji [[1557]]. godine se osniva [[Пакрачки санџак|sandžak Začasna]] (sa sjedištem u Začansi, kasnije u Pakracu i Cerniku) na teritoriji između [[Сава (река)|Save]] i [[Драва (река)|Drave]], uz rijeku [[Илова (притока Лоње)|Ilovu]] i [[Pakra (reka)|Pakru]], sve do Požeškog sandžaka na istoku.{{sfn-lat|Korić|2015a|pp=24—25}}{{sfn-lat|''Historija naroda Jugoslavije'' II|1959|p=128}}
 
Sva ova osvajanja na sjeverozapadu, kojima se pridodaju i potonja osvajanja prijekopreko [[Una |Une]] [[Ферхад-паша|Ferhad-bega Sokolovića]] nakon što je 1573. postao sandžakbeg Bosanskog sandžaka, ali i planovi za novim osvajanjima, su primorala su oslabljenu centralnu državnu vlast da se reformiše i formira jači i razvijeniji [[Бирократија|birokratski aparat]] na cijelom području. U sklopu ovih reformi se pojavila se potreba za formiranjem jedne velike upravne jedinice, uklješteneukliještene sa dvije strane između dvedvije neprijateljske države, [[Хабзбуршка монархија|Habzburške monarhije]] i Mletačke republike. Iz tih razloga je [[1580]]. godine formiran Bosanski elajet izdvajanjem Bosanskog, Hercegovačkog, Kliškog, Pakračkog i Krčkog sandžaka iz Rumelijskog elajeta i Zvorničkog i Požeškog sandžaka iz [[Будимски пашалук|Budimskog elajeta]]. Za prvog beglerbega novog elajeta, koji je obuhvatao teritoriju „od [[Шабац|Šapca]] do [[Јадранско море|mora]] i od [[Zvečan Fortress|Zvečana]] do [[Вировитица|Virovitice]] — veću nego što je držao i jedan bosanski kralj, je postavljen je [[Ферхат-паша Соколовић|Ferhad-paša Sokolović]], dotadašnji bosanski sandžakbeg.{{sfn-lat|Korić|2015a|pp=25}}{{sfn-lat|Šabanović|1982|pp=77;79}}{{sfn-lat|Husedžinović|2005|pp=80}}{{sfn-lat|''Historija naroda Jugoslavije'' II|1959|pp=128—129}} Sjedište elajeta je smješteno je u Banju Luku, što će uvomovom gradu dati snažan zamah u [[Економија|ekonomskom razvoju]] i graditeljskoj aktivnosti u XVI vijeku, dio kojeg je i izgradnja Ferhad-pašine džamije.{{sfn-lat|Korić|2015a|pp=203}}{{sfn-lat|Husedžinović|2012|pp=113}}{{sfn-lat|Kreševljaković|1934|p=893}}{{sfn-lat|''Historija naroda Jugoslavije'' II|1959|pp=146—147}}
 
=== Sokolovići ===
Umr sine za tri bila dana, <br />
Umr’ sine od velika jada. <br /><ref name="Zidanje Ferhadije">{{cite wikisource|title=Зидање џамије Ферхадије|author=''Hrvatske narodne pjesme.'' Knj. 5. Odio 2, ''Ženske pjesme.'' Sv. 1 / [uredio Nikola Andrić]|year=1909|publisher= Matica hrvatska|location=Zagreb|pages=239—241|others=|wslanguage=}}</ref>{{sfn-lat|''Hrvatske narodne pjesme'' V|1909|pp=239—241}}{{sfn-lat|Bejtić|1953a|p=101}}{{sfn-lat|Hangi|1903|p=57}}
</div></center>
Kazivač ove narodne pjesme bi mogao biti i hrišćanin i musliman.{{sfn-lat|Softić|1996|p=174}} Kako ističe istoričarka književnosti i etnolog [[Aiša Softić]]<ref name="Aiša Softić dokumenti">{{cite web-lat|title=Izvještaj o izboru kandidatkinje dr. sci. Aiše Softić u isto zvanje docenta, na katedri za arheologiju, odsjeku za historiju|url=http://www.ff.unsa.ba/IzvjestajiKomisijaIzbori/18-19/juni/IZVJEsTAJ-KOMISIJE-ZA-IZBOR-U-ISTO-ZVANJE-DOCENT-ARH.pdf|last=|first=|others=|editor=|publisher=Filozofski fakultet Univerziteta u Sarajevu|format=|work=|date=11. 6. 2019|accessdate=27. 1. 2020|archiveurl=|archivedate=|quote=}}</ref><ref name="Aiša Softić">{{cite web-lat|title=Doc. dr. Aiša Softić|url=https://www.ff.unsa.ba/index.php/bs/2014-12-15-22-30-45/138-doc-dr-aisa-softic|last=|first=|others=|editor=|publisher=Filozofski fakultet u Sarajevu, katedra za arheologiju|format=|work=|date=|accessdate=22. 1. 2020|archiveurl=|archivedate=|quote=}}</ref>, premda kazivačev odnos prema tematici pjesme daje za pretpostavku da je reč o kazivaču hrišćaninu — što se ogleda u favorizovanju ljepote Ruške crkve, imajući u vidu istorijsku činjenicu da je većina stanovništva Krajine prihvatilo islam u vremenu uspostavljanja Bosanskog beglerbegluka i Ferhad-paše kao njegovog prvog upravnika, da je moguće kazivač ove pjesme dolazio iz reda takozvanih friških muslimana, a ne nužno iz reda hrišćanskog stanovništva.{{sfn-lat|Softić|1996|p=174}}
 
Al u dvoru nigdje ništa ima, <br />
I on crče od teške žalosti.{{sfn-lat|''Behar'' V (23)|1904/1905|pp=362—363}} <br />
</div></center>
Među pjesmama koje tematizuju sukob Ferhad-paše i Auersberga i izgradnju Ferhadije se nalaze i dvije pjesme u neobjavljenoj zbirci pjesma folkloriste i nekadašnjeg prvog upravnika [[Земаљски музеј Босне и Херцеговине|Zemaljskog muzeja]] u [[Sarajevo|Sarajevu]] [[Kosta Herman|Koste Hermana]]<ref name="herman">{{cite journal-lat|last=Babić|first=Marko|last2=Lučić|first2=Nikša|year=2002|url=http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=7790|title= HÖRMANN, Konstantin (Kosta), muzealac, folklorist i publicist|journal= [[Хрватски биографски лексикон|Hrvatski biografski leksikon]]|publisher=Leksikografski zavod „Miroslav Krleža”|location=Zagreb|accessdate=27. 1. 2020|volume= |ref = harv}}</ref> <small>[ [[:hr:Kosta Hörmann|hr]] ]</small>, takođe skladištene u navednoj instituciji.{{sfn-lat|Softić|1996|p=176}} Kako ističe etnolog Softić, obje su zaokruženije i pjesnički razrađenije i svojim karakteristikama su u potpunosti u domenu onoga što se naziva prava epska pjesma. U poređenju sa njima pjesma koju je zabilježio Hangi je najslabija. Ona takođe ističe, da iako sve tri pjesme potiču iz Bosanske Krajine, Herman je, za razliku od Hangija koji je premda i sam službovao na spomenutom području, imao više sreće kako sa kazivačima tako i sa zapisivačima narodnih pjesama na terenu, te se „antologijska vrijednost“ ove poezije podjednako prirpsuje i njima.{{sfn-lat|Softić|1996|p=176}}
 
0127 Te tako se lako udario, <br />
0128 Skerlet čoja pukla na kolenu. <br /><ref name="Perit paša"/><ref name="monumenta"/>{{sfn-lat|Караџић|1899|pp=540—544}}
</div></center>
 
=== Predanja ===
što putuje do gnijezda.{{sfn-lat|Horozović|1997|p=77}}<ref name="Kafekajak1"/> <br />
<center> Irfan Horozović, ''„Knjiga mrtvog pjesnika“'', Zagreb: Horus, 1997.{{sfn-lat|Horozović|1997|p=77}}<ref name="Kafekajak1"/>{{sfn-lat|Softić|1996|p=186}}</center>
</div></center>
<br>
Banjalučki književnik hrvatske nacionalnosti [[Anto Ćosić]] je u dvije svoje pjesme — „HOMMAGE FERHADIJI“ i „Banjalučka elegija“, iz zbirke „Banjalučka elegija“ oobradio rušenje najveće banjalučke džamije. Izbor zbirke, objavljene u Banjoj Luci 2004. godine je napravila njegova kćerka Maja.{{sfn-lat|Ćosić|2004|p=korice}}
Ko fatamorgana{{sfn-lat|Ćosić|2004|p=58}}<ref name="Kafekajak2"/><ref name="blogerbelovdolac1"/>
<center> Anto Ćosić, ''„Banjalučka elegija : izabrane pjesme“'', Banja Luka: Hrvatski kulturni centar : Humanitarno kulturna udruga "Danica", 2004.{{sfn-lat|Ćosić|2004|p=58}}<center/>
</div></center>
 
 
Obilazi preko pustog plača{{sfn-lat|Ćosić|2004|p=62}}<ref name="blogerbelovdolac2"/>
<center> Anto Ćosić, ''„Banjalučka elegija : izabrane pjesme“'', Banja Luka: Hrvatski kulturni centar : Humanitarno kulturna udruga "Danica", 2004.{{sfn-lat|Ćosić|2004|p=62}}<center/>
</div></center>
<br>
Rušenje banjalučke džamije je opjevano i u popularnoj [[Kasida|kasidi]] (vjerskoj pjesmi) Mirsada Pucea pod nazivom „Sjećanja“. Prvi put ju je izveo Madžid Abaza na Akademiji Karađoz-begove medrese u Mostaru, a kasnije uvrstio u album „Sa izvora“.{{sfn-lat|Puce|2013|p=85}} Na popularnoj muzičkoj platformi Jutjub kasida je imala prijeko 382 hiljade pregleda [stanje 2. aprila 2020.].<ref name="ytsjećanja"/>
Jedan, Njemu ravnog nema. <br />{{sfn-lat|Puce|2013|p=}}<ref name="akos"/><ref name="ytsjećanja">{{cite web-lat|title=Abaza Madzid - Sjecanja|url=https://www.youtube.com/watch?v=7zUbCRCoNk|last=|first=|others=|editor=|publisher=[[Јутјуб|Jutjub]]|format=|work=|date=28. 4. 2010|accessdate=27. 12. 2019|archiveurl=|archivedate=|quote=}}</ref>
<center>Autor: Mirsad Puce<ref name="akos"/><ref name="nekiportal">{{cite web-lat|title=Madžid Abaza – Šehidska|url=https://bosnamuslimmedia.wordpress.com/category/ilahije-spotovi/madzid-abaza/|last=|first=|others=|editor=|publisher=bosnamuslimmedia.wordpress.com|format=|work=|date=31. 8. 2009|accessdate=27. 12. 2019|archiveurl=|archivedate=|quote=}}</ref><center/>
</div></center>
 
== Obnova ==