Корисник:Ivan VA/песак — разлика између измена

Без промене величине ,  пре 4 месеца
м
→‎Sokolovići: do Ferhad-paša Sokolović
м (do Sokolovići)
м (→‎Sokolovići: do Ferhad-paša Sokolović)
=== Sokolovići ===
{{Glavni članak|Sokolović}}
Islamske monumentalne zadužbine na prostoru bivše Jugoslavije podizali su brojni ktitori različitog porijekla među narodima koje su Turci pokorili u svom nadiranju prema sjeverozapadu. Osim islamizovanih Južnih Slovena, među osnivačima je bilo i pravih [[Турци|Turaka]], koji su tu bili u sastavu vojnih posada ali i kolonizovanih Turaka iz [[Анадолија|Anadolije]], zatim islamizovanih [[Грци|Grka]], [[Албанци|Arbanasa]], čak i [[Мађари|Mađara]]. Ferhad-pašina džamija spada u skupinu spomenika islamske umjetnosti čiji je osnivač dolazio iz redova islamizovanih Južnih Slovena. Ljudi kao članovi mnogih razgranatih rodova ovog porijekla, kao što su bili [[Opukovići (porodica)|Opukovići]], Sokolovići, [[Vukovići-Desisalići |Vukovići-Desisalići]], [[Boljanići (porodica)|Boljanići]], [[Prodovići |Prodovići]] i drugi, su upravo su tokom XVI vijeka sagradili obimnu skupinu svojih zdanja, u periodu kada je veliki broj njih obnašao visoke države pozicije u [[Истанбул|Istanbulu]] i širom evropskog dijela Osmanskog carstva. Sokolovići, iz [[Соколовићи (Рудо) |istoimenog sela]] kod [[Рогатица|Rogatice]] u [[Источна Босна|istočnoj Bosni]], iz koje potiče i ktitor najveće banjalučke džamije, su najpoznatija su porodica koja je značajno uticala na politiku u Osmanskom carstvu tog doba. [[Исламизација|Prihvatanjem islama]], počeli su da negujunjeguju i poštuju novu orijentalnu kulturu.{{sfn-lat|Андрејевић|1984|pp=18—19}}{{sfn-lat|Zlatar|1978|pp=81—87;111}}
 
Razlog zašto ljudi sa ovih prostora, od kraja [[XV век|XV]] i početka XVI vijeka, zauzimaju najviše položaje u Osmanskoj imperiji je dužan je smjeni [[Elita|grupacije]] koja je do tada dominantno zauzimala ove položaje i dolasku nove. Naime, od nastanka Osmanskog carstva, najviše funkcije u državi su bile su u rukama [[Anadolske porodice (Osmansko carstvo)|anadolskih porodica]] koje su najviše doprineledoprinijele usponu [[Османска династија|osmanske dinastije]] i stoga su stoljećima bile desna ruka sultana. Od kraja XV i početka XVI vijeka, [[Данак у крви|dankom u krvi odabrani]], u islamu vaspitani i kvalitetno [[Образовање|obrazovani]] kadrovi, odani sultanu, počinju da preuzimaju sve bitne funkcije koje su prethodno bile u rukama anadolskih porodica. Ovo je imalo za neminovnu posljedicu rađanje rivalstva i netrpeljivosti između ove dvije grupacije ljudi. A to je dalje povećalo [[Солидарност|solidarnost]] među [[Девширма|devširmom]] odabranim ljudima, koji su inače i sami među sobom bili okupljeni u grupe, najčešće po zajedničkom etničkom porijeklu ili jeziku, koje su održavali i nakon završetka školovanja, odnosno po stupanju u službu. Najizraženija solidarnost je bila je među ljudima sa prostora [[Bosna|Bosne]] i [[Албанија|Albanije]]. Posljedica ove solidarnosti je upošljavanje ljudi iz iste grupe na druge položaje u carstvu, nakon što je jedan pripadnik grupe zauzeo visoki položaj. Tako izvori navode da, ukolikoako je na poziciju velikog vezira došao Bosanac, uskoro su na sve ostale funkcije u carstvu bili promovisani ljudi iz Bosne.{{sfn-lat|Korić|2015a|pp=30—31}}
 
Sokolovići su bili veoma razgranata porodica, a u vrijemenuvremenu kada je Osmansko carstvo bilo na vrhuncu svoje moći donosili su neke od najznačajnijih odluka u njegovoj istoriji. Prvi Sokolović iz Bosne doveden devširmom na osmanski dvor bio je [[Дели Хусрев-паша|Deli Husrev-paša Sokolović]] u 15. vijeku, za koga se pretpostavlja da je potom doveo sve ostale Sokoloviće na osmanski dvor, koristeći se, osim zvaničnom, i privatnom devširmom. Pored islamizovanog ogranka ove porodice, postojao je i [[Православље|pravoslavni]] koji je upravljao [[Пећка патријаршија|Pećkom patrijaršijom]] trideset godina i postavio četiri pećka Patrijarha. Ovo je učinjeno na zauzeće najpoznatijeg Sokolovića u istoriji, [[Велики везир|velikog vezira]] [[Мехмед-паша Соколовић|Mehmed-paše]]. Ovaj osmanski državnik se za svog mandata koristio nepotističkom praksom poznatom kao intisab, čime je u drugoj polovini XVI vijeka dovodio članove porodice Sokolović na najprominentnije i najviše položaje u državnoj administraciji. [[Intisab]] je označavao poluzvaničan sistem pokroviteljstva, u kojem je jedan pripadnik osmanske vojne kaste pomagao napredovanje svojih štićenika, a ovi su zauzvrat podržavali svog pokrovitelja i njegove interese.{{sfn-lat|Korić|2015a|pp=32—34}}{{sfn-lat|Korić|2015b|pp=408—409}} Osim toga, zadržavši se u perifernim oblastima Osmanskog carstva, koja su imala važnu strategijsku i političku važnost, islamizovana grana Sokolovića je prihvatanjem vladajuće [[Ideologija|ideologije]] carstva — islama, mogla da sačuva porodična dobra u rodnom kraju i čak da ekonomski ojača. Daleko od centralne vlasti njeni članovi su kao [[Beg|begovi]] imali veća ovlašćenja od uobičajenih, a daljim aktivnim uključivanjem rođaka i srodnika u [[Timarski sistem|timarski sistem]], uspijevali su, slično nekim drugim rodovima, da neosetnoneosjetno uvedu nasljeđivanje funkcija i da tako očuvaju prestiž svojih rodova, pretvarajući ih u neku vrstu provincijske [[Аристократија|aristokratije]].{{sfn-lat|Андрејевић|1984|pp=19}}{{sfn-lat|Zlatar|1978|pp=81—87}}{{sfn-lat|Husedžinović|2005|pp=81}}
 
Kao već napomenuto, brojni su Sokolovići i njihovi srodnici ostavili traga na prostoru Bosne i Hercegovine, a i šire, i to u prvom redu osnivanjem zaklada i [[Вакуф (ислам)|vakufa]], što je rezultiralo izgradnjom islamskih sakralnih objekata, [[Џамија|džamija]] i [[Tekija|tekija]], ali i kulturno-obrazovnih institucija kao [[Медреса|medresa]], [[Mekteb|mekteba]] i [[Библиотека|biblioteka]], kao i različitih infrastrukturnih objekata.{{sfn-lat|Korić|2015a|pp=35}}{{sfn-lat|Korić|2016|pp=63}} Najviše ovih zadužbina je bilo je skoncentrisano u [[Полимље|Polimlju]] i [[Подриње (регија)|Podrinju]], odnosno na prostoru [[Стара Херцеговина|stare Hercegovine]]. Neki od najpoznatijih spomenika koji su sagrađeni rukom Sokolovića i njihovih srodnika su osnivanje kasabe [[Rudo]] i zadužbina u njoj (podigao Mustafa Sokolović [[1555]].), karavansaraj velikog vezira u [[Вишеград|Višegradu]] (spominje se kao već dograđen od [[1566]].), [[Хусеин-пашина џамија|džamija i druge zadužbine srodnika i vaspitanika velikog vezira Husein-paše Boljanića u Pljevljima]], [[Džamija Sinan-bega Boljanića|džamija u Čajniču Mehmed-pašinog zeta Sinan-bega Boljanića]], [[Мост Мехмед-паше Соколовића|most Mehmed-paše Sokolovića]] i druge zadužbine u Višegradu i dr.{{sfn-lat|Андрејевић|1984|pp=20}}{{sfn-lat|Husedžinović|2005|pp=81—82}}{{sfn-lat|Zlatar|1978|pp=111—117}}
 
Vakif banjalučke Ferhadije, Ferhad-paša Sokolović, je bio je rodonačelnik begovske porodice [[Ferhadpašić-Sokolović (porodica)|Ferhadpašić-Sokolović]], banjalučkog ogranka Sokolovića, koji su imali najvažniju ulogu u istoriji spomenutog grada od XVI do [[XVIII вијек|XVIII vijeka]].<ref name="HBL">{{cite journal-lat|last=Kamberović|first=Husnija|authorlink=Husnija Kamberović|year=1998|url=http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=5905|title= FERHADPAŠIĆ-SOKOLOVIĆ (Ferhadpašić, Ferhatpašić)|journal= [[Хрватски биографски лексикон|Hrvatski biografski leksikon]]|publisher=Leksikografski zavod „Miroslav Krleža“|location=Zagreb|volume= |ref = harv|pages=|accessdate=7. 7. 2019}}</ref> Ferhad-paša je stričević velikog vezira Mehmed-paše,{{sfn-lat|Korić|2015a|pp=35;252}}, njegov otac je bio je [[Rustem-beg Sokolović]], i imao je najmanje još tri brata i sestru{{sfn-lat|Korić|2015a|pp=252—253}} — [[Ali-beg Skolović|Ali-bega Skolovića]], pakračko-cerničkog sandžak-bega (poginuo u jednom sukobu u Slavoniji [[1586]].), [[Derviš-paša Sokolović|Derviš-pašu Sokolovića]], beglerbega u [[Дијарбакир|Dijarbekiru]],{{sfn-lat|Korić|2015a|pp=253}}{{sfn-lat|Husedžinović|2005|pp=80}}{{sfn-lat|Čelić|1981|pp=6}}{{sfn-lat|Bejtić|1953a|pp=98}}{{sfn-lat|Zlatar|1978|pp=114—115}}, [[Malkoč-beg Sokolović|Malkoč-bega]] koji je u Šiklošu podigao džamiju, te sestru čije ime nije poznato, koja je došla da živi kod Ferhad-paše nakon smrti svog supruga. Njen sin je [[Ibrahim Alajbegović Pečevija]], jedan od najznačajnijih osmanskih istoričara.{{sfn-lat|Korić|2015a|pp=254}}{{sfn-lat|Husedžinović|2005|pp=80—81}} Ferhad-paša je imao nekoliko djece koja su umrla ranije, još dok je bio kliški sandžakbeg i ukopana su u [[Livno|Livnu]].{{sfn-lat|Čelebi|1973|pp=215}}{{sfn-lat|Korić|2015a|pp=254}}{{napomena|Kako ističe istoričarka [[Elma Korić]], sasvim je moguće da su njegova djeca umrla od [[Куга|kuge]], koja je u periodu [[1572]]—[[1574]] harala ovim područjem.{{sfn-lat|Korić|2015a|pp=254—255}}}} Kasnije Ferhad-pašinu lozu u Banjoj Luci nastavljaju sinovi Sulejman-beg (bio je kapetan i podigao džamiju, han i dućane u Dubočcu), Murad-beg (oko 1604. godine je imao je čifluk u nahiji Lefče u blizini današnje Bosanske [[Gradiška|Gradiške]]), Mustafa (bio jedno vrijeme miralaj Bosanskog sandžaka),{{sfn-lat|Korić|2015a|pp=255}}, Mehmed{{sfn-lat|Čelić|1981|pp=6}}{{sfn-lat|Husedžinović|2005|pp=81}}{{sfn-lat|Bejtić|1953a|pp=98}}{{napomena|Ovog sina Korić u svojoj biografiji o Ferhad-paši Sokoloviću, ne spominje.{{sfn-lat|Korić|2015a|pp=252—259}}}} i Husein,{{sfn-lat|Korić|2015a|pp=256}}{{sfn-lat|Husedžinović|2005|pp=81}}{{napomena|Elma Korić navodi, da se u literaturi, na osnovu zapadnih izvora, pojavila informacija o još jednom Ferhad-pašinom sinu, Kurd-begu, koji je navodno bio prireznski sandžakbeg, a poginuo je u [[Битка код Сиска|Sisačkom boju]] [[1593]]. godine.{{sfn-lat|Korić|2015a|pp=256}}<br>
 
Istoričar [[Hazim Šabanović]] u svojim komentarima na „Putopis“ [[Evlija Čelebi|Evlije Čelebije]] navodi da je jedan Ferhad-pašin sin ili unuk zapovjedao prvih godina Kandijskog rata u Novigradu i Nadinu. Ovaj istoričar pretpostavlja da se on zvao Hasan-beg, a spominje se 1620. godine kao tinjski zaim. Takođe, prema Šabanoviću, jedan drugi sin ili unuk Ferhad-pašin zvao se Halil-beg Ferhadpašić.{{sfn-lat|Čelebi|1973|pp=215}}{{sfn-lat|Husedžinović|2005|pp=81}} U svojoj disertaciji o banjalučkoj Ferhadiji{{sfn-lat|Muftić|1941|pp=}}, Asim Muftić spominje Sulejman-bega Ferhad-pašića Sokolovića kao profesora u Ferhad-pašinoj medresi u Banjoj Luci polovinom XVII vijeka, a da je njegov sin Ibrahim-beg bio postavljen za kadiju u Beogradu.{{sfn-lat|Husedžinović|2005|pp=81}}}}, te praunuk/unuk Ferhad-beg,{{napomena|Dok orijentalista Alija Bejtić u svom radu iz 1953. godine navodi da je Ferhad-beg sin Mehmeda/Mehmed-bega (Ferhad-pašinog sina){{sfn-lat|Bejtić|1953a|pp=98}}, Elma Korić u svojoj radnji iz 2015. godine, navodi da je Ferhad-beg paunuk Ferhad-paše, tj. da je njegov otac Muhamed (Mehmed-beg), koji je sam sin Husein-bega, brata tvorca Ferhadije.{{sfn-lat|Korić|2015a|pp=256}}}}, njegov sin Mustafa-paša (zbog zasluga u [[Бечки рат|Bečkom ratu]] unapređenunaprijeđen u belgerbega Tripolija, a kasnije Bosne{{sfn-lat|Korić|2015a|pp=256}}{{sfn-lat|Kreševljaković|1991a|pp=146}}){{napomena|Prema orijentalisti Aliji Bejtiću, Mustafa-paša je podigao istoimenu džamiju, most i česmu u banjalučkoj Novoseliji. Prema mišljenju ovog orijentaliste ovo se dogodilo između [[1706]]. i [[1708]]. godine.{{sfn-lat|Bejtić|1953a|pp=114}}{{sfn-lat|Husedžinović|2005|pp=81}}}} i njegov sin Mehmed koji je bio banjalučki kapetan ,{{sfn-lat|Korić|2015a|pp=256}}{{sfn-lat|Kreševljaković|1991a|pp=146}}{{sfn-lat|Husedžinović|2005|pp=81}}{{sfn-lat|Bejtić|1953a|pp=98}}, što je položaj koji je dodijeljen i Mehmedovom sinu Husein-begu,{{sfn-lat|Korić|2015a|pp=257}}, koji se u ovoj funkciji spominje 1762. godine.{{sfn-lat|Korić|2015a|pp=257}}{{sfn-lat|Kreševljaković|1991a|pp=146}} U svojim proučavanjima porodice Sokolović u Banjoj Luci, istoričar [[Hamdija Kreševljaković]] i orijentalista [[Alija Bejtić]] navode, da se od XVIII vijeka pa na dalje, ovoj proodiciporodici gubi svaki trag,{{sfn-lat|Husedžinović|2005|pp=81}}{{sfn-lat|Bejtić|1953a|pp=98}}<ref name="HBL"/>{{sfn-lat|Kreševljaković|1934|p=899}} dok banjalučki hroničar i novinar [[Aleksandar Ravlić]] navodi da se linija banjalučkih Sokolovića nastavila i nakon ovog perioda, kroz porodicu Ćerimpašić-Sokolović koji su njihovi potomci (i nasljednici Ferhad-pašinog vakufa). Ravlić navodi da su članovi ove porodice, koja je u međuvremenu iz imena „otpisala“„otpisala” drugo prezime (Sokolović), 1991. godine živjeli u Banjoj Luci i imali svoje porodice.{{sfn-lat|Ravlić|2002|p=20}} Zadužbinarska djelatnost Ferhad-paše nije bila samo vezana za Banju Luku, nego je i on, poput svojih drugih rođaka Sokolovića, gradio zadužbine u kraju odakle je porodica porijeklom. Tako je podigao karavan-saraje i hanove u Sogubini, Kratovi, Svinjaru, [[Добрун|Dobrunu]] i Ravnom.{{sfn-lat|Husedžinović|2005|pp=81}}{{sfn-lat|Husedžinović|2012|p=110}}{{sfn-lat|Zlatar|1978|pp=115}} Osim toga on je i vakif džamije sa kupolom, tekije, mekteba i dvostrukog hamama u [[Печуј|Pečuju]], u današnjoj [[Мађарска|Mađarskoj]].{{sfn-lat|Husedžinović|2005|pp=81}}{{sfn-lat|Husedžinović|2012|p=110}} UnatočUprkos svim ovim ostalim djelatnostima, graditeljska djelatnost u Banjoj Luci su bili su okosnica zadužbinarskog rada Ferhad-paše Sokolovića.{{sfn-lat|Korić|2015a|pp=207}}{{sfn-lat|''Historija naroda Jugoslavije'' II|1959|p=135}}
 
Period vezirovanja Mehmeda Sokolovića i nepredovanje njegovih srodnika i zemljaka na važnim položajima u Osmanskom carstvu, se poklapao se sa poletnim periodom osmanske arhitekture, zvanom turska renesansa, koju je najviše od svih obilježio arhitekta [[Мимар Синан|Kodža Mimar Sinan]]. Gradeći po željama vladalaca Carstva i drugih velikodostojnika, uticaj novog stila istanbulskih arhitekata, se osim u samoj prijestonici, osjetio se i u provinciji, širom Anadolije i Rumelije.{{sfn-lat|Андрејевић|1984|pp=21—22}}{{sfn-lat|Husedžinović|2005|pp=83}} Ovaj uticaj će porodičnim vezama Sokolovića, kao i stalnim kontaktima ovih arhitekata sa Portom, upravo postati izražen u vrijemenuvremenu dok je Banja Luka bila središte Bosanskog elajeta i kada i nastaju brojne vrijedne građevine koje će imati atribute monumentalnih ostvarenja osmanske prijestonice.{{sfn-lat|Husedžinović|2005|pp=83}}
 
==== Ferhad-paša Sokolović ====