Srednjovekovna muzika — разлика између измена

Садржај обрисан Садржај додат
правилно написано (никако средњОвековна!)
м Враћене измене 178.221.185.193 (разговор) на последњу измену корисника Jacqke
ознака: враћање
Ред 2:
[[File:European and Islamic musicians in 13th century playing stringed instruments.jpg|thumb|Na minijaturi hrišćanin i musliman sviraju [[lauta|laute]] iz ''[[Cantigas de Santa Maria|Pesme o Bogorodici]]'' koja je pripadala [[Алфонсо X од Кастиље|Alfonsu X]]]]
 
'''SrednjevekovnaSrednjovekovna muzika''' sastoji se od pesama, instrumentalnih komada i liturgijske muzike iz perioda od oko 500. do 1400. godine. Srednjovekovna muzika je bila era [[Classical music|zapadne muzike]], uključujući [[liturgijsku muziku]] (poznatu kao sveta muzika) koja se koristila u crkvama, i [[secular music|sekularnu muziku]], nereligijsku muziku. Srednjovekovna muzika uključuje čisto vokalnu muziku, poput [[Gregorijanski napev|gregorijanskog napeva]] i [[hor|horske muzike]] (muzika za grupu pevača), isključivo [[Инструментална музика|instrumentalnu muziku]] i muziku koja koristi glasove i instrumente (obično sa instrumentima koji [[Корепетиција|prate]] glasove). Gregorijanske napeve su pevali monasi tokom [[Mass in the Catholic Church|katoličke mise]]. Misa je rekreiranje Hristove [[Тајна вечера|zadnje večere]], namenjena pružanju duhovne veze između čoveka i Boga. Deo ove veze se uspostavljan muzikom.<ref>Kidder, D. S. and Oppenheim, N. D. (2010) ''The Intellectual Devotional''. p. 26, Borders Group Inc., Ann Arbor. {{page|year=|isbn=978-1-60961-205-4|pages=}}</ref> Ova era počinje [[Пад Римског царства|padom Zapadnog rimskog carstva]] u petom veku i završava negde početkom XV veka. Uspostavljanje [[Dates of classical music eras|kraja]] srednjovekovne ere i početka muzičke ere [[Renaissance music|renesanse]] je tegobno, jer su trendovi započeli u različito vreme u različitim regionima. Raspon datuma u ovom članku je onaj koji obično usvajaju [[Музикологија|muzikolozi]].
 
Tokom srednjovekovnog perioda postavljeni su temelji [[Musical notation|muzičke notacije]] i prakse [[Теорија музике|muzičke teorije]] koji će oblikovati zapadnu muziku u norme koje su se razvile u doba [[Common practice period|uobičajene prakse]], perioda ustaljene prakse pisanja muzike koja je obuhvatala [[Барокна музика|barokne]] kompozitore muzike od 1600–1750, kao što je [[Johan Sebastijan Bah]], i kompozitore [[Класицизам (музика)|klasičnog muzičkog perioda]] tokom 1700-ih, poput [[Volfgang Amadeus Mocart|Volfganga Amadeusa Mocarta]], i [[Romantic music|romantičke muzike]] 1800-ih, poput [[Рихард Вагнер|Vagnera]]. Najočigledniji od njih je razvoj sveobuhvatnog [[Musical notation|muzičkog notnog]] sistema koji je kompozitorima omogućio da na pergamentu ili papiru napišu svoje melodije i instrumentalne komade. Pre razvoja muzičke notacije, pesme i komade su se morali učiti „po uvu”, od jedne osobe koja je poznavala pesmu do druge osobe. To je uveliko ograničilo koliko ljudi može podučavati novu muziku i koliko se muzika mogla proširiti u druge regione ili zemlje. Razvoj muzičke notacije olakšao je deseminaciju (širenje) pesama i muzičkih komada na veći broj ljudi i šire geografsko područje. Međutim, teorijski napreci, posebno u pogledu [[Ритам (музика)|ritma]] - vremenskiog rasporeda nota - i [[Полифонија|polifonije]] - simultanog korišćenja višestruko isprepletanih [[melodija]] - jednako je važan za razvoj zapadne muzike.