Srednjovekovna muzika — разлика између измена
Садржај обрисан Садржај додат
правилно написано (никако средњОвековна!) |
м Враћене измене 178.221.185.193 (разговор) на последњу измену корисника Jacqke ознака: враћање |
||
Ред 2:
[[File:European and Islamic musicians in 13th century playing stringed instruments.jpg|thumb|Na minijaturi hrišćanin i musliman sviraju [[lauta|laute]] iz ''[[Cantigas de Santa Maria|Pesme o Bogorodici]]'' koja je pripadala [[Алфонсо X од Кастиље|Alfonsu X]]]]
'''
Tokom srednjovekovnog perioda postavljeni su temelji [[Musical notation|muzičke notacije]] i prakse [[Теорија музике|muzičke teorije]] koji će oblikovati zapadnu muziku u norme koje su se razvile u doba [[Common practice period|uobičajene prakse]], perioda ustaljene prakse pisanja muzike koja je obuhvatala [[Барокна музика|barokne]] kompozitore muzike od 1600–1750, kao što je [[Johan Sebastijan Bah]], i kompozitore [[Класицизам (музика)|klasičnog muzičkog perioda]] tokom 1700-ih, poput [[Volfgang Amadeus Mocart|Volfganga Amadeusa Mocarta]], i [[Romantic music|romantičke muzike]] 1800-ih, poput [[Рихард Вагнер|Vagnera]]. Najočigledniji od njih je razvoj sveobuhvatnog [[Musical notation|muzičkog notnog]] sistema koji je kompozitorima omogućio da na pergamentu ili papiru napišu svoje melodije i instrumentalne komade. Pre razvoja muzičke notacije, pesme i komade su se morali učiti „po uvu”, od jedne osobe koja je poznavala pesmu do druge osobe. To je uveliko ograničilo koliko ljudi može podučavati novu muziku i koliko se muzika mogla proširiti u druge regione ili zemlje. Razvoj muzičke notacije olakšao je deseminaciju (širenje) pesama i muzičkih komada na veći broj ljudi i šire geografsko područje. Međutim, teorijski napreci, posebno u pogledu [[Ритам (музика)|ritma]] - vremenskiog rasporeda nota - i [[Полифонија|polifonije]] - simultanog korišćenja višestruko isprepletanih [[melodija]] - jednako je važan za razvoj zapadne muzike.
|