Hitna medicinska pomoć — разлика између измена

Садржај обрисан Садржај додат
Ред 26:
O urgentnoj medicini kao zasebnoj specijalizaciji počelo se razmišljati početkom šezdesetih godina. U tom periodu nastale su prvo udruženje lekara koji se bave isključivo urgentnom medicinom ''(American College of Emergency Physicians)''.
 
U Beogradu je između dva svetska rata radila Stanica za spasavanje u ul. Kneginje Perside 57, sa telefonskim brojem 23456,<ref>[https://digitalna.nb.rs/wb/NBS/novine/politika/1941/01/01?pageIndex=00014 "Politika", 1. jan. 1941]</ref> u kojoj su radili reonski lekari. Usluge ove stanice siromašni građani nisu plaćali, dok su imućniji građani usluge plaćali 40 dinara preko dana a 50 dinara noću. Lekar stanice je morao doći na lice mesta "najdalje za jedan sat".<ref>[https://digitalna.nb.rs/wb/NBS/novine/vreme/1936/09/14?pageIndex=00006 "Vreme", 14. sept. 1936]</ref> U oktobru 1937. otvorena je sanitetska auto-stanica za prevoz bolesnika i ranjenika, broj telefona 24-479. Takve auto-stanice su osnovane i u Sarajevu, Splitu, Nišu i Novom Sadu.<ref>[https://digitalna.nb.rs/wb/NBS/novine/politika/1937/10/21?pageIndex=00007 "Politika", 21. okt. 1937]</ref>
 
Na prostoru bivše Jugoslaviji 1979. godine, u SR Bosni i Hercegovini, prvi put je osnovana Katedra za urgentnu medicinu u Sarajevu i u okviru nje uvedena posebna disciplina – specijalizacija urgentne medicine. Znatno kasnije (1992) osnovana je Katedra za urgentnu medicinu u Beogradu, čiji je prvi načelnik bio prof Vujčić.