Dubrovački Srbi katolici, istine i zablude — разлика између измена

Autor na mnogo mjesta u knjizi iskazuje neskrivene simpatije prema Srbima Dubrovnika, opisujući ih kao karakterne ljude koji su voljeli svoj grad i koji su zaslužni za kulturni napredak grada. Brani ih od ondašnjih velikohrvatskih kleveta da su posrbice, izrodi, Šumadinci... a žestoko napada velikohrvate [[Josip Frank|Josipa Franka]], svještenike [[Jozo Crnica|Jozu Crnicu]], [[Ivo Prodan|Ivu Prodana]] i bivše Srbe koji su se pohrvatili iz političkog interesa. Bliska mu je umjerena [[Frano Supilo|Supilova]] hrvatska politička opcija, koja je nakon perioda sukob Srba i Hrvata Dubrovnika, prevazišla podjele i zajednički radila za dobro svih. Sa Srbima i umjerenim Hrvatima dijeli odbojnost prema politici [[Austrougarska|Austro-Ugarske]]. Razlozi nastanka srbokatoličkog "pokreta" su mu ogorčenost Dubrovčana na ekonomsko i kulturno srozavanje Dubrovnika pod austrijskom vlašću i gledanje na spas u slobodnim srpskim državama: [[Краљевина Србија|Srbiji]] i [[Књажевина Црна Гора|Crnoj Gori]]. Tolja ne osporava njihovu srpsku pripadnost ni u političkom ni u etničkom smislu. Nacionalno buđenje katoličkih Dubrovčana kao Srba ne dovodi ni u vezu sa [[Вук Стефановић Караџић|Vukom Karadžićem]], već to smatra tradicionalnim dubrovačkim partikularizmom. Gašenje srpske svijesti povezuje sa politikom novog kursa, pomirenja Srba i Hrvata, kao i ulazak 1918. u zajedničku državu. Priznaje da su neki katolički popovi aktivni saradnici u širenju hrvatske nacionalne svijestu na tom području. Svojim savremenicima, hrvatskim i srpskim intelektulacima i sugrađanima zamjera da slabo poznaju ovu temu i ako o njoj nešto i pišu da je često površno, neobjektivno i pristrasno (Hrvati da umanje značaj Srba Durbovnika, a Srbi da prenaglase). Ipak, i sam autor na nekim mjestima iskazuje svoju blagu pristrasnost u hrvatsku korist, navodeći stanovnike Hrvatske i Slavonije, a ne Hrvate i Slavonce, kako su se u tom vremenu žitelji Hrvatske i Slavonije sami nazivali ili desrbizirajući Crnogorce u istoriji, pišući o Srbima i Crnogorcima (u vrijeme Knjaževine Crne Gore) ili navodeći dvije slobodne slavenske države a ne srpske, kako je tada bio običaj, a srbizirajući ih u negativnom kontekstu, u ratu devedesetih godina 20. vijeka, kada su crnogorske snage agresorske srpske snage. <ref>{{Cite book|last= Tolja|first= Nikola |authorlink= |coauthors= |title= Dubrovački Srbi katolici, istine i zablude |year=2011|url= |publisher= |location= Dubrovnik |id=}}</ref> Za tu knjigu je početkom 2012. dobio Nagradu Grada Dubrovnika. <ref>{{Cite book|last= |first= |authorlink= |coauthors= |title= Slobodna Dalmacija; Dr. Nikola Tolja: Posrbljenje Dubrovčana bio je čin otpora Beču i Pešti |year=|url= http://www.slobodnadalmacija.hr/Hrvatska/tabid/66/articleType/ArticleView/articleId/163740/Default.aspx |publisher= |location= |id=}}</ref>