Petar Simić — разлика између измена

Садржај обрисан Садржај додат
Нема описа измене
м Враћене измене Apsimic (разговор) на последњу измену корисника Dungodung
Ред 3:
Osnovao je i postao prvi načelnik Odeljenja za neuroortopediju Klinike za ortopedsku hirurgiju i traumatologiju [[1964.]] i na toj poziciji je ostao do penzionisanja [[1993.]] godine. Redovni profesor [[Medicinski fakultet Univerziteta u Beogradu|Medicinskog fakulteta Univerziteta u Beogradu]] je postao [[1976.]], a redovni član Medicinske akademije Srpskog lekarskog društva [[1978.]] godine. Bio je šef Katedre za postdiplomske studije iz ortopedske hirurgije i traumatologije na Medicinskom fakultetu u Beogradu, a u periodu od [[1978.]] do [[1983.]] je bio i direktor Klinike za ortopedsku hirurgiju i traumatologiju Univerzitetskog kliničkog centra u Beogradu. Ostalo je zabeleženo da je bio i prvi direktor koji je na toj poziciji podneo ostavku.
 
Prof. Simić se usavršavao u -{[[National Spinal Injuries Centre (NSIC)]]}- u [[Stoke MandevilleMandevil]] bolnici u Aylesbury-ju, jugoistočna Engleska i u najvećojKraljevskoj ortopedskoj bolnici u Ujedinjenom Kraljevstvu, [[Royal National Orthopedic HospitalLondon]] u, [[London]]u.a Obavioobavio je i više studijskih putovanja: [[Northwestern (Čikago)|-{Northwestern}-]] bolnica u Čikagu, -{[[KarolinskaCarolinska]]}- i -{[[Huddinge]]}- bolnica u [[Stokholm]]u, Centralni institutInstitut za traumatologijuortopediju i ortopedijutraumatologiju (CITO) u Moskvi i dr. Aktivno je kao dugogodišnji član učestvovao i predavao na skoro svim kongresima Internacionalnog udruženja ortpedskih hirurga i traumatologa ([[SICOT]]) od [[1955.]] do [[1990.]] godine.
Prvi je u našoj zemlji izveo više operativnih zahvata na kičmenom stubu, dok je za pojedine usavršio pristupe i doprineo njihovom lakšem izvođenju. Posebno je doprineo poboljšanju dijagnostike i operativnom lečenju raznih bolnih sindroma kičmenog stuba. Lično je kreirao i patentirao implantat za stabilizaciju kičmenog stuba kod preloma i iščašenja pršljenova. Publikovao je veliki broj stručnih i naučnih radova, a autor je i u više udžbenika iz hirurgije. Napisao je dve kapitalne monografije: „Trauma – lokalni i opšti poremećaji u organizmu“ i njegovo životno delo „[[Bolesti kičme]]“.
 
Pored izuzetno zapaženog i poštovanog stručnog rada fascinantan je bio i njegov talenat za slikarstvo, tako da je objavljivao svoja umetnička dela na nekoliko samostalnih izložbi. Kao vanstranačka ličnost izabran je na listi DEPOS-a za [[poslanik]]a u [[Narodna skupština Srbije|Narodnoj skupštini Republike Srbije]] (1993-1995). Aktivno je govorio i pisao engleski jezik, a služio se francuskim i nemačkim. Prof. Simić je preminuo [[30. maj]]a [[2004.]] godine u Beogradu. Za svoje delo "[[Istorija hirurgije]]" koje je napisao zajedno sa svojim sinom [[Aleksandar|Aleksandrom Simić]]em posthumno je nagrađen [[Nagrada|Nagradom grada Beograda]] iz oblasti medicine za 2008. godinu.
 
{{DEFAULTSORT:Симић, Петар}}
Преузето из „https://sr.wikipedia.org/wiki/Petar_Simić