Kineska književnost — разлика између измена
Садржај обрисан Садржај додат
Nepismen si ознаке: враћена измена Визуелно уређивање мобилна измена мобилно веб-уређивање |
м Враћене измене корисника 46.239.0.65 (разговор) на последњу измену корисника Nikolina Šepić ознака: враћање |
||
Ред 1:
[[Датотека:Comprehensive Mirror for Aid in Governance, a Narrative Edition.jpg|десно|безоквира
Istorije '''kineske književnosti''' proteže se hiljadama godina, od najranijih zapisanih dinastičkih dvorskih [[arhiva]] do zrelih novela o [[Written vernacular Chinese|vernakularne fikcije]], nastalih tokom [[династија Минг|dinastije Ming]], radi zabave masa pismenih Kineza. Uvođenjem široko rasprostranjenog [[woodblock printing|štampanja drvenih blokova]] tokom [[Династија Танг|dinastije Tang]] (618–907) i izumom [[штампарство|štampanja]] [[movable type|pokretnog tipa]] [[Bi Sheng|Bi Šenga]] (
== Preklasični period ==
Na formiranje najranijeg sloja kineske književnosti uticale su usmene tradicije različitog društvenog i profesionalnog porekla: kultne i laičke muzičke prakse (''[[Classic of Poetry|Šiđing]]''),<ref>Chen Zhi, The Shaping of the Book of Songs, 2007.</ref> divinacija (''[[
== Istorijski tekstovi, rečnici i enciklopedije ==
Ред 10:
[[Датотека:Si maqian.jpg|мини|усправно|десно|[[Sima Ćen]] je položio osnovu za profesionalnu [[Chinese historiography|kinesku istoriografiju]] pre više od 2000 godina.]]
Kinezi su čuvali dosledne i tačne sudske zapisnike od 841. godine pne, sa početkom [[Gonghe Regency|Gunghe namesništva]] [[Династија Западни Џоу|dinastije Zapadni Džou]]. Najranija poznata [[Narrative history|narativna istorija]] o Kini bilo je delo [[Zuo zhuan|Cuo Džuan]], koje je sačinjeno najkasnije 389. godine pne i smatra se da ga je napisao slepi istoričar iz 5. veka pne [[Zuo Qiuming|Cuo Ćuming]]. Veruje se da je ''[[Book of Documents|Knjiga dokumenata]]'' sastavljena još u 6. veku pne, a sigurno je da je postojala do 4. veka pne, najnovijeg datuma pisanja [[Guodian Chu Slips|Guodjen Ču]]
Iako su prethodno postojali sudski spisi i drugi nezavisni zapisi, fundamentalno delo u ranom kineskom istorijskom pisanju bio je ''[[Shiji|Šiđi]]'', ili ''Zapisi velikog istoričara'', koje je napisao dvorski istoričar iz [[Династија Хан|dinastije Han]] [[Sima Ćen]] (145 pne - 90 pne). Ovaj prekretnički tekst postavio je temelje kineskoj istoriografiji i mnogim zvaničnim kineskim istorijskim tekstovima sabranim za svaku dinastiju nakon toga. Sima Ćen se često upoređuje s grčkim [[Herodot]]om po obimu i metodu, jer je on pokrivao kinesku istoriju od mitske [[Династија Сја|dinastije Sja]] do savremene vladavine [[Emperor Wu of Han|cara Vua od Hana]] zadržavajući objektivno i nepristrasno stajalište. Ovo je često bilo teško ostvarivo za zvanične dinastičke istoričare, koji su koristili istorijska dela da opravdaju vladavinu trenutne dinastije. On je uticao na pisana dela mnogih kineskih istoričara, [[Book of Han|uključujući]] dela [[Ban Gu]]a i [[Ban Zhao|Ban Džaoa]] u -{I}- i -{II}- veku, pa čak i na [[Sima Guang]]ovu kompilaciju [[Zizhi Tongjian|Cidži Tongđena]] iz 11. veka, koja je predstavljena [[Emperor Shenzong of Song|caru Šencungu of Songa]] 1084. godine. Ukupni opseg istoriografske tradicije u Kini naziva se [[Twenty-Four Histories|Dvadeset četiri istorije]], stvorene za svaku uzastopnu kinesku dinastiju do [[Династија Минг|dinastije Ming]] (1368–1644). Poslednja kineska dinastija, [[dinastija Ćing]] (1644–1911), nije uključena.
|