Википедија

Alfred Kinzi — разлика између измена

Интерактиван преглед историје
← Старија изменаНовија измена →
Садржај обрисан Садржај додат
ВизуелноВикитекст
Нема описа измене
Ред 1:
{{rut}}
'''Alfred Čarls Kinzi''' (eng. ''Alfred Charles Kinse''y, [[Хобокен|Hoboken]] ([[Њу Џерзи|Nju Džerzi]]) 23. jun 1894 – [[Блумингтон (Индијана)|Blumington (Indijana)]], 25. avgust 1956) bio je američki biolog i profesor entomologije i zoologije, koji je 1947. godine osnova Institut za istraživanja pola na Univerzitetu Indijane.<ref>{{Cite web|url=https://web.archive.org/web/20100819101837/http://www.kinseyinstitute.org/about/origins.html|title=The Kinsey Institute - History - Origins [About the Institute]|date=2010-08-19|website=web.archive.org|access-date=2021-10-13}}</ref> Danas je ovaj institut poznat kao Kinzijev institut za istraživanje pola, roda i reprodukcije. Kinzijevo istraživanje na polju ljudske seksualnosti, od posebnog je znaaačaja za moderno područke seksologije, iako je 1940-ih i 1950-ih godina izazvalo kontroverze u delu naučne javnosti. Njegov rad je umnogome uticao na socijalne i kulturne vrednosti u Sjediwenim Američkim Državama ali i u drugim državama sveta.
 
== Život i karijera ==
Ред 22:
 
== Kinzi i seksologija ==
KinseyKinzi je se smatra ocem moderne seksologije u Sjedinjenim Američkim Državama. PočeoZa se zanimati za seksualne navike ljudi počeo je da se interesuje 1933. nakon podrobne diskusije ssa kolegom ''Robertom Crocom''. Pretpostavlja se da su ga njegova proučavanja mehanizama parenja osa šiškarica inspiriralainspiririsala na proučavanje spektra različitih seksualnih navika kod ljudi. KinseyKinzi je kasnije razvio i ljestvicuskalu po kojoj je vršio gradaciju spolnepolne orijentacije (KinseyevuKinzijvu ljestviculestvicu) koja ima sedam stupnjevanivoa; od 0 koji označava isključivo heteroseksualnu osobu do 6 koji označava isključivo homoseksualnu osobu. Njegovi su učenici kasnije dodali i kategoriju „X“ koja označava aseksualne osobe.
 
* od 0 koji označava isključivo heteroseksualnu osobu
1935. Kinsey održava prvo predavanje na fakultetu biologije sveučilišta Indiana u kojem predstavlja svoje prve studije na području ljudske seksualnosti. Tijekom predavanja koristi priliku da napadne „široko rasprostranjeno neznanje u vezi anatomije i fiziologije spolnosti“, te je izrazio svoje uvjerenje da je kasno stupanje u spolna iskustva (Kinsey je to definirao „kasno vjenčanje“) psihološki štetno. Zaklada Rockfeller odlučuje osigurati Kinseyu materijalna sredstva za svoja dalja istraživanja na području ljudske seksualnosti. Najvažnija znanstvena dijela koja objavljuje na tom području su „Seksualno ponašanje muškarca“ 1948. i „Seksualno ponašanje žene“ 1953. Oba su dijela u trenutku puštanja u prodaju zauzela prva mjesta na ljestvici bestselera i učinili Kinseya medijskom zvijezdom. Ova će dijela kasnije postati poznata kao Kinseyevi izvještaji. Nekoliko uglednih američkih časopisa objavilo je članke u kojima analiziraju Kinsejev znanstveni rad i osobni život: ''Time'', ''Life'', ''Look'' i ''McCall's''. Njegov je rad narednih godina izazvao niz vrlo žestokih kritika i smatra se da je bio jedan od uzroka izbijanja seksualne revolucije 1960-ih i 1970-ih.
* do 6 koji označava isključivo homoseksualnu osobu. Njegovi su učenici kasnije su dodali i kategoriju „X“ koja označava aseksualne osobe.
 
Godine 1935. Kinzi je održao prvo predavanje na fakultetu biologije univerziteta Indiana na kojem je predstavio svoje prve studije na području ljudske seksualnosti. Tokom predavanja iskoristio je priliku da napadne „široko rasprostranjeno neznanje u vezi anatomije i fiziologije polnosti“, i izrazio svoje uverenje da je kasno stupanje u polna iskustva (Kinzi je to definisao kao „kasno venčanje“) psihološki štetno. Fondacija Rockfeler odlučuje da osigura Kinziju materijalna sredstva za njegova istraživanja na području ljudske seksualnosti. Najvažnija naučna dela koja Kinzi objavljuje na tom području su.
 
* „Seksualno ponašanje muškarca“ 1948.
 
* „Seksualno ponašanje žene“ 1953.
 
Oba su dela u trenutku puštanja u prodaju zauzela prva mesta na skali bestselera i učinilai Kinzija medijskom zvezdom. Ova će dela kasnije postati poznata kao Kinzijevi izvještaji.
 
Nekoliko uglednih američkih časopisa objavilo je članke u kojima analiziraju Kinzijev Kinsejev naučni rad i ličnii život (''[[Time (часопис)|Time]]'', ''[[Life (časopis)|Life]]'', ''Look'' i ''McCall's)''.
 
Njegov rad narednih godina izazvao je niz vrlo žestokih kritika i smatra se da je bio jedan od uzroka izbijanja seksualne revolucije 1960-ih i 1970-ih.
 
== Kontroverze i kritike Kinzijevog dela ==
Istraživanja koja je KinseyKinzi provodiosproveo na području seksualnosti nisu se ograničavala samo na teoriju i popunjavanja upitnika, već je KinseyKinzi često promatraoposmatrao i aktivno sudjelovaoučestvovao u različitim seksualnim aktivnostima, uključivši ponekad i svoje suradnikesaradnike. Pravdao se time da je tako moguće izravnijetačnija promatratiposmatrati pojave u seksualnosti i da se na taj način lakše stiče povjerenjepoverenje osoba uključenih u istraživanja. PoticaoPotsticao je i svoje suradnikesaradnike da učine isto i često je ssa njima i sa subjektima istraživanja prakticiraopraktkovao širok spektar seksualnih aktivnosti, pod uvjetomuslovom da svatkosvako od njih odredi granice do koje se osjećajuoseća ugodnoprijatno. Tvrdio je da se tako uvodi element praktičnog pokusaeksperimenta u istraživanje, tekao i da je to najbolja metoda razumjevanjarazumevanja reakcija sudionika učesnika. Kinsey

Kinzi je ponekad u svom domu kamerom snimao spolnepolne odnose sudionikaučesnika i suradnika, tvrdivši da tako dokumentiradokumentuje istraživanje; KinseyevKinzijev biograf ''Jonathan Gathorne-Hardy'' pravdao je tajnost snimanja filmova brigom da se izbjegneizbegne skandal i negativnenegativna reakcijereakcija od strane konzervativnog dijeladela javnosti. ''James H. Jones'', autor knjige ''Alfred C. Kinsey: A Public/Private Life'' i britanski psihijatar ''Theodore Dalrymple'', pretpostavljaju da je KinseyKinzi vršio svoja istraživanja potaknutpotstaknut vlastitim seksualnim željama i potrebama.
 
SkupljaoKinzi je sakupljao snimani materijal sa seksualnim sadržajem iz cijelogcelog svijetasveta, što mu je izazvalo probleme s carinskom službom SAD-a, nakon zapljenezaplene pornografskih filmova 1956. KinseyKinzi je umro prijepre sudskog epiloga.▼
 
SlijedećaSliedeća velika kontroverza KinseyevihKinzijevih istraživanja, bilo je skupljanje podataka u svezivezi orgazama kod djecedece u preadolescentnoj dobi. KinseyKinzi je uniouneo prkupljene informacije u tablice 30 do 34 svoje knjige „Seksualno ponašanje muškarca“, u kojima se nalaze podatci o orgazmima tristotinjak3000 muške djecedece od pet mjesecimeseci do 14 godina starosti. U prvo vrijemevreme je izjavio da je podatke prikupio odna osnovu sjećanjasećanja odraslih osoba koje su u djetinjstvudetinjstvu bile prisiljene na spolnepolne odnose, ali i od upitnika koje je popunilo devet odraslih ljudi koji su navodno imali spolnepolne odnose s djecom . Malo se pažnje pridavalo ovim podatcima punih četrdeset godina. Kasnije se ispostavilo da je sve podatke o pedofiliji Kinsey prikupio od jednog jedinog pedofila, a prezentirao ih je kao da proizlaze iz različitih izvora. Kinsey je poštovao anonimnost te osobe i nije prijavio kazneno djelo pedofilije vlastima, jer je želio prikupiti što iskrenije odgovore. Kinseyev Institut je kasnije izjavio da podatci iz tablca 30-34 uistinu proizlaze iz dnevnika samo jedne osobe,sa pisanogdecom 1917.▼
 
Malo se pažnje pridavalo ovim podatcima punih četrdeset godina. Kasnije se ispostavilo da je sve podatke o pedofiliji Kinzi prikupio od jednog jedinog pedofila, a prikazao ih kao podsatke iz različitih izvora. Kinzi je poštovao anonimnost osobe i nije prijavio kazneno delo pedofilije vlastima, jer je želeo prikupiti što iskrenije odgovore. Kinzijev Institut je kasnije izjavio da podaci iz tablca 30-34 uistinu proizlaze iz dnevnika samo jedne osobe, pisanog 1917.
▲Skupljao je snimani materijal sa seksualnim sadržajem iz cijelog svijeta, što mu je izazvalo probleme s carinskom službom SAD-a, nakon zapljene pornografskih filmova 1956. Kinsey je umro prije sudskog epiloga.
 
KinseyeviKinzijevi biografi smatraju da je KinseyevaKinzijeva seksualna aktivnost i orijentacija uvelikeu mnogome utjecalauticala na njegovo istraživanje, tako da je krivopogrešno izabiraobirao uzorke stanovništva za svoje upitnike. UnioUneo je podatke prikupljene od velikog broja pojedinaca iz zatvorske populacije i prostitutki klasificirajući ih ponekad kao osobe u braku,, tea uklopio je uklopio u analizu posebno velik broj homoseksualnih osoba, što ga je vjerojatnovjrojatno donijelodovelo do krivih zaključaka.. Nikad nije uključio u istraživanja pojedince iz afro-američke populacije.  Paul Gebhard je 1970-ih ponovo analizirao prikupljene podatke izbacivši one sumnjive, te utvrdio da su razlike u podatcima bile male.▼
▲Slijedeća velika kontroverza Kinseyevih istraživanja, bilo je skupljanje podataka u svezi orgazama kod djece u preadolescentnoj dobi. Kinsey je unio prkupljene informacije u tablice 30 do 34 svoje knjige „Seksualno ponašanje muškarca“, u kojima se nalaze podatci o orgazmima tristotinjak muške djece od pet mjeseci do 14 godina starosti. U prvo vrijeme je izjavio da je podatke prikupio od sjećanja odraslih osoba koje su u djetinjstvu bile prisiljene na spolne odnose, ali i od upitnika koje je popunilo devet odraslih ljudi koji su navodno imali spolne odnose s djecom . Malo se pažnje pridavalo ovim podatcima punih četrdeset godina. Kasnije se ispostavilo da je sve podatke o pedofiliji Kinsey prikupio od jednog jedinog pedofila, a prezentirao ih je kao da proizlaze iz različitih izvora. Kinsey je poštovao anonimnost te osobe i nije prijavio kazneno djelo pedofilije vlastima, jer je želio prikupiti što iskrenije odgovore. Kinseyev Institut je kasnije izjavio da podatci iz tablca 30-34 uistinu proizlaze iz dnevnika samo jedne osobe, pisanog 1917.
 
''Paul Gebhard'' je 1970-ih ponovo analizirao prikupljene podatke izbacivši one sumnjive, i utvrdio da su razlike u podacima bile male.
▲Kinseyevi biografi smatraju da je Kinseyeva seksualna aktivnost i orijentacija uvelike utjecala na njegovo istraživanje, tako da je krivo izabirao uzorke stanovništva za svoje upitnike. Unio je podatke prikupljene od velikog broja pojedinaca iz zatvorske populacije i prostitutki klasificirajući ih ponekad kao osobe u braku,, te je uklopio u analizu posebno velik broj homoseksualnih osoba, što ga je vjerojatno donijelo do krivih zaključaka.. Nikad nije uključio u istraživanja pojedince iz afro-američke populacije.  Paul Gebhard je 1970-ih ponovo analizirao prikupljene podatke izbacivši one sumnjive, te utvrdio da su razlike u podatcima bile male.
 
== Kinzi u popularnoj kulturi ==
Преузето из „https://sr.wikipedia.org/wiki/Alfred_Kinzi”